|don Ivan Ćubelić, župnik
Apostoli su, u strahu od Židova, zaključali vrata… Uvijek je tako kad strah upravlja našim ponašanjem: život se zatvara. Strah je najveći neprijatelj života. No, uza sve ljudske slabosti, Isus dolazi apostolima s povjerenjem, kao i nama, da ohrabri, prosvijetli i zagrije za nove početke: Mir vama… ja šaljem vas!
On uvijek čini onaj prvi korak do zatvorenih srdaca. Pokreće životne procese, a ne optužbe apostolima zbog njihove slabosti, izdaje i straha. Pedagogija prvog koraka važna je lekcija kršćanske humanosti. Neće nas Bog pitati jesmo li bili savršeni, nego upravo jesmo li imali snage za prvi ispravni korak u neugodnim situacijama života.
Apostoli su osjetili dolazak Duha Svetoga. Kuća se ispunila vjetrom, a nešto kao plameni jezici spustili su se na svakoga od njih. Srce im je gorjelo od radosti, kao da su oženili slobodu i nanovo se posvetili, sad u svoj različitosti. Bog je tako po Isusu ujedinio čovječanstvo u jedan svoj narod braće i sestara. Od tada različitost postaje vlastiti put svetosti i obogaćenje za druge… da svi budu jedno. Tako je na Pedesetnicu, rođena Crkva… vidljiva zajednica nevidljivog tijela Kristova, kreativna snaga, trajno otkrivanje ljepote života, poezija duha…
Kad je Isus poučio apostole, dahne u njih i kaže: Primite Duha Svetoga… To je onaj duh Božji po kojem je nastala svjetlost i započeo život. Duh kojim je Isus pokazao kako se vole ljudi i kako nam sloboda proširuje sužene horizonte naših strahova i pogibeljne zatvorenosti.
Kojima oprostite grijehe opraštaju im se, a kojima zadržite neće im biti oprošteni… Ovaj se dio evanđelja obično veže za svećeničku službu sakramenta ispovijedi. Ali to nije jedino. Nisu samo svećenici pozvani na opraštanje, nego svaki Kristov učenik, muško i žensko, djeca i odrasli. Svi možemo oprost dati i primiti. A opraštanje nije tek površni osjećaj, nego je aktivna odluka: u pustinjama nasilja graditi oaze pomirenja, otvarati vrata zaključana strahom, dati životu boje i topline, obnoviti povjerenje u ljude, nastojati oko trajnog mira…
Pedesetnica, blagdan Duha Svetoga, rođendan Crkve… Prema Djelima Apostolskim učenici su tog dana neshvatljivog ponašanja, u zanosu, kao da su pijani, malo čudni, otkačeni… A to se događa i nama svaki put kad se ispunimo pravom Božjom radošću, oprostom i pomirenjem, vjerom, snagom i smislom. Kao da smo pijani od nade i povjerenja, od velikodušnosti i radosti. Konačno, samo su takvi ljudi posebni jer su sposobni sve oko sebe zapaliti srećom novog života.