Povodom 107. rođendana Hajduka razgovarali smo sa, do nedavno aktualnim a sada počasnim, predsjednikom Torcide Dugopolje, Ante Fox Jerković. Prošli smo puno tema, a cijeli razgovor donosimo vam u nekoliko nastavaka, jedan za drugim.

U trećem dijelu razgovaramo je li ikada imao problema zbog Hajduka, koliko puta je plakao zbog Hajduka i o nekoliko vrlo zanimljivih avantura.

Jesi li ikad ima problema u kući zbog Hajduka?

Kući mi nikad nisu stvarali probleme zbog Hajduka. To je bilo zato jer je i Jurica Jerković naš, od naše loze. Tako da je ta ljubav prema Hajduku u nas normalna od malih nogu. I svi moji stariji bili su veliki Hajdukovci, i braća isto. Zna se kad Hajduk igra da mene kući nema. Samo pogledaju u novine di je Hajduk i znaju di sam, ne triba zvat policiju. Tako je bilo i za vrime srednje škole.

Ja ne mogu gledat Hajduka na televiziji, zbog toga šta se cili uspaničin i drćem. To je ta trema, paziš da ne bi primija gol i onda ja to ne gledan. Možda san pogleda 10 posto utakmica na televiziji. Na tribini mi je gušt. Svak oko mene mora navijat. To ti je tako. Kad uđe u krv ne moš se više toga riješit. Ne možeš. Ne moš nikako.

Jedan put sam razbija televiziju zbog Hajduka. Igrali smo protiv Dinama i gubili smo. Ja san od bisa bacija televiziju kroz zatvoreni prozor. Ni dan danas ne znan kako je ona stara televizija od 75 cm prošla kroz taj prozor od 60 cm.

Imaš li problema na poslu zbog Hajduka?

Na poslu nemam problema zbog Hajduka. Meni zna i direktor i šef da sam Hajdukovac. Pa kad god je utakmica oni samo kažu „Ante kad je utakmica Hajduka ne brini. Ne tribaš pitat. Ne dolazi na posa. Mi znamo di si ti“. A kad triba ostat na poslu, uvik ostanem kad god zatriba.

Koliko puta si se potuka zbog Hajduka?

Za Hajduka? Milijun puta. Ne dam nikome da kaže rič protiv kad je Hajduk u pitanju. Tuka san se i s policijom zbog Hajduka. Najviše me nervira kad policija napada mlade navijače. Pitaju me i neki mlađi navijači jesan li se ikad potuka zbog Hajduka. Ja im govorin da ne triba ić u tuče, pogotovo ako su mladi.

Ja nisan nikad završija u zatvoru, već onako kad bi te pribilo i to dobro onda bi te pritvorilo na Katalinića. Mene je prije nekih 10-15 godina pribilo. Igrali su Zagreb i Hajduk, a neka su se dica potukla. Nas 4-5 starijih uletilo je među njih da ih razmiri, a policija udri po nama. Pet dana je po meni bilo masnica, nisam se smija nigdi skinit ako nisam bija sam. U Beogradu san dobija batine, slomili su mi rebra kad smo gledali Hajduk protiv Zvijezde. Išli smo kroz grad i pili piće. Niko ti ništa nije smija. Odjenom je izbila tuča, mi smo je sami tražili. Ja san osta među zadnjima i mene je neki konobar lipo udrija i slomija mi rebra. Tako da iman lipu uspomenu iz Beograda, je*a on majku svoju.

Ali nema veze, moraš nešto i proživit. Dali smo puno više batina nego šta smo ih primili, to je sigurno. Bilo je lipih i loših strana.

Jesi li ikad plaka zbog hajduka?

Zbog Hajduka sam plaka od kada znam za sebe. Ne mogu podnit poraz. Kad Hajduk izgubi, onda stanem sa strane i plačem. Suze same idu. U zadnje vrime najžalije mi je bilo kad je Andrija Balić da gol protiv Dinama, a oni onda izjednačili. Onda smo nas desetak plakali ka malo dite. Došli u kafić, sve umuklo, a ja odjednom zapiva „Dugopoljac sam“. Kad san to zapiva pisma je krenila. Ostali smo svi pivat do dvi ure po ponoći.

U prostorijama Torcide Dugopolje

Čuja san da si iša pješke u Split na Hajduka. Kako je to bilo?

Ponosin se sa Hajdukom. Svi mi govore da san lud šta iden na utakmice. A kad dođe dan prije onda me svi zovu i pitaju di san da bi išli sa mnom. Ali ja sam sa svojom ekipom već na Poljudu.

Svi znaju da sam veliki Torcidaš. U duši i u srcu. Ja san ti iša na Poljud na noge iz Dugopolja puno puta. Nosija san transparent Torcida Dugopolje. Pitan i druge oće li sa mnom na noge, a oni da neće jer će ih neko vidit, pa da se neće sramotit. Ja san se zavitova i krenem. Nisan doša ni do Klisa, a pun bus Dugopoljaca izlazi. I onda nas je sa Klisa išlo i po 50 iz Dugopolja na noge zbog Hajduka. Svi te pozdravljaju cestom dok hodaš. U Solinu bi se našli sa starijom ekipom iz Torcide i popili piće, pa bi do Brda na piće i onda put Poljuda. I stigli bi na vrime na utakmicu. To su cijenili Poklepović i stariji igrači Hajduka. Sa svima njima sam u fantastičnim odnosima. A na noge san krenija jer računam, idemo svake godine hodočastiti u Sinj na Veliku Gospu, a Split je ista udaljenost. Pa zašto onda ne bi išli i zbog Hajduka. Tako san probija led i od onda svi za mnom. I sad san reka ako osvojimo titulu ove godine iden bos na feštu. To je zavit, prošla je 12-ta godina pa me malo i boli. Posidija san već. Kažu svi „Ante posidija si“, a ja njima „Nisam posidija, već sam se polako opitura. Kad Hajduk osvoji titulu ja već iman bilu kosu a vi ćete se onda pituravat“.

Avanture sa policijom

Policija danas drži malo jaču stegu. Ovi mlađi me pitaju zašto to rade. Ja im kažem da prihvate stegu ili odustanu. Kad smo prije nekih 10-ak godina išli na gostovanje u Rijeku, policajac nam govori da nećemo uć u grad ako svaki nemamo po 500 kuna. A ja taman dobija na kladionici, vadin veliki plik novaca i bacin prid njega. Kažen mu „Je li možemo sada?“. Svi su samo stali i začudili se, cila Torcida koja je bila, i Lekić i Žan. Neću nikad zaboravit kako me policajac gleda i ne može virovat. Kaže on meni „Pa gospodine nismo mi tako mislili. Skupite novce, nismo mi tako mislili. Samo ne smimo pustiti nikoga bez karte u Rijeku“. Tako me razočara taj arogantni postupak policajca da nisan to zaboravija, pa nismo mi ovce. Ali svi smo ušli, bilo je novaca za svih.

Prije nekoliko godina nosija sam transparent Torcida Dugopolje u Zagreb na Dinama. U našoj pratnji je bija Joke od Škepića. Kad smo došli do stadiona njihov policajac govori da ne da transparent unutra. Joke odma kaže „Ante šta je bilo?“, ja njemu da ovi ne da transparent unit. Joke kaže „Kolega ja sam ih dopratija i transparent je proša provjeru. Može uć, to su moji navijači“. Ovi purger se odma maka i unili smo transparent.

Edo Pezzi

Jedan put me Pezzi naljutija. Sluša san na radiju kad je prinosija Hajduka. Igra je Mijo Caktaš, još ono prije nego šta je iša u Rusiju. I sad je navodno Mijo dva tri puta izgubija balun. I Pezzi kaže „Pa evo Mijo opet griješi. A poznato je da u Dugopolju nema nešto dobrih igrača“. Mene je to uvridilo. To je bila nedilja. Cilu noć nisam spava, već sam pisa pismo Pezziju. Svašta sam mu napisa. Sve dugopoljske sportaše, glumce, pjevače. Sutra u ponediljak sam iša na radio i odnija na portu to pismo. Ubuduće Pezzi nikad više lošu rič nije reka o Dugopolju.

Prvi dio pročitajte ovdje

Drugi dio pročitajte ovdje

Četvrti dio pročitajte ovdje