Foto: Duje Radović

|don Ivan Ćubelić, župnik

Dragi vjernici!

Radije bih vam govorio oči u oči, kao što je i nevidljivi Bog postao utjelovljena Riječ da nas u Isusu zavoli, posjeti i ohrabri iz blizine. Govorom i pogledom, blizinom i dobrotom. Bog nam je bliz i ove godine, premda smo mi udaljeni jedni od drugih, barem još neko vrijeme. Sve obrede Vazmenog trodnevlja, pa i blagdansku misu Uskrsa, slavit ću u praznoj crkvi. U najvažnijim trenucima zatvorit ću oči da bih vas bolje vidio na daljinu. Evo što bih vam rekao ove godine:

Braćo i sestre!

Prva misao koja nam se u ovom vremenu nameće jest krhkost, slabost, neotpornost… Rijetko smo se osjetili tako nemoćni kao sada kad smo se našli pred nevidljivim neprijateljem, tim virusom čije je ime već svatko naučio. Pred njim je odjednom nestalo svake ljudske sigurnosti. Ne tako davno, u djetinjstvu naših starijih, taj osjećaj ograničenosti pred prirodnim pojavama bio je normalan i svakodnevan način života. Kroz posljednja desetljeća uzdigli smo se, a onda i uzoholili. Zahvatio nas je osjećaj da smo iznad prirode, da ne ovisimo o drugim ljudima, da nam ni Bog ništa ne znači.

Danas, ponovno, u svojoj slabosti i ograničenosti otkrivamo poniznost kao početak mudrosti. Polako nam se bistri istina o čovjeku i o svijetu oko nas. Morat ćemo se pomiriti s našim slabostima da bismo mogli krenuti naprijed. Mi nismo gospodari ovoga što se dogodilo i što je zbunilo čitav svijet. Međutim, nakon ovog iskustva možemo postati mudriji za godine života koje su pred nama. Našim međuljudskim odnosima ne bi smjela gospodariti drskost ni oholost, nego svijest koju upravo usvajamo, a to je vlastita ograničenost i krhkost. Život u svjetlu te istine može biti lijep i blagoslovljen.

Mnogi se pitaju hoće li nakon ovih događaja ljudi postati mudriji, skromniji, velikodušniji, pobožniji… Ne trebamo gajiti iluzije o tome da će se naglo mijenjati duh ovoga svijeta, koji se navikao na hedonizam, konzumerizam i materijalizam. Mnogi će se ubrzo vratiti starim navikama površnog pristupa vrijednostima, nezainteresirani za Istinu.

Jedino je sigurno, da smo mi kršćani pozvani biti još iskreniji i autentičniji svjedoci otajstava križa i uskrsnuća.

U životu uvijek dođe neko vrijeme i događaji kad jasnije shvaćamo slabost ljudske naravi, kad osjetimo da mora postojati nešto važnije od jeftinih utjeha u društvu, pa čak i od naših okupljanja na ugodna druženja u crkvama i svetištima. Ovih smo dana postali svjesni utopije takozvanog moderniteta, koja nas nije povela dalje od osamljenosti i smrti, dok otuđenost i tišina vlada našim ulicama i gradovima. No, baš zbog te apsurdne situacije, kao da smo počeli iskrenije tražiti neki Oslonac svomu životu. Zašto? Zato što nam prijatelj više treba kad se nađemo u nevolji, nego kad smo na vrhuncima ili u oblacima svoje svemoći.

Možda je za nas ovo vrijeme blagoslovljeno i zato da mijenjamo svoju sliku o Bogu, kojeg smo htjeli susresti u crkvama, svetištima, obredima, svećenicima… Sad smo zatvoreni u svoje kuće, bez svetih obreda i bez čudesa. Preostaje nam otkriti prave temelje vjere, ono što je više od obreda i od znakova. Možda upravo sada istinski susretnemo Onoga bez kojega su crkve i svetišta, svećenici i obredi samo mjed što ječi i cimbal što zveči. Situacija nas poziva da upravo sada susretnemo Boga u jedinom hramu koji je njega dostojan, a to je čovjek… još točnije raspeti čovjek! Najsjajniji hram i najdublji susret s Isusom ostvaruje se u iskrenoj ljubavi prema onima koji trpe, pate i trebaju nas!

Pred nama su dani muke-smrti-uskrsnuća Gospodinova. On je za nas kršćane istinska slika Boga i prava slika čovjeka. Veliki petak govori o muci, osamljenosti i smrti. Velika je subota dan šutnje, tišine i tame. Duhovni pisac D. Bonhȍffer uči nas da je to dan u kojemu Isus Bog želi biti tamo gdje je čovjek ponižen do ništice. Stoga je i on uzeo na sebe našu sudbinu: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Otac nebeski uskrisio je svog sina Isusa jer on nas nikad ne napušta do kraja. Kad smo u najdubljoj tami, najbolje vidimo zvijezde. Tako ćemo, vjerujemo, i kroz ovaj tamni strah svijeta najživlje osjetiti Božju nazočnost i očinsku blizinu. Zato, probudimo iskrenu dobrotu i solidarnost prema bližnjima, pa ćemo osjetiti da se u nama i oko nas rađa novi život. Samo tako ćemo susresti uskrslog Gospodina i slaviti radosno proljeće naše vjere, nade i ljubavi.

Tu radost vam svima od Boga molim i od srca želim.

SRETAN USKRS SVIMA – ALELUJA!

FOTOGRAFIJAIlustracija
Podijeli objavu