HomeKolumnaHODAK: Na dan obilježavanja smrti našeg heroja Blage Zadre u Vukovar stigao 'pevač iz...

HODAK: Na dan obilježavanja smrti našeg heroja Blage Zadre u Vukovar stigao ‘pevač iz Chicaga’

Večernjak piše: "Presuda koja vrijeđa vladavinu prava, žene, branitelje i zdrav razum…". Vrhunski pravni umovi Lijepe njihove su se uskomešali k'o kokoši kad im lija dođe u posjetu.

U odvjetništvu sam relativno malo vremena, nekih pedesetak godina. Što su otegotne i olakotne okolnosti znaju i studenti na pravnom faksu. Danas to objašnjavati ljevičarskoj medijskoj falangi u našem “liberalno-lijevom” prostoru čista je utopija. Nobilo je napokon na pravoj strani kad kaže: “Otegotne i olakšavajuće okolnosti uvijek su vezane uz osobu, a ne uz djelo”. Ali kad se dogodi slučaj da je olakšavajuća okolnost “sudjelovanje u Domovinskom ratu”, e onda tlak našoj jugo-nostalgičarskoj ljevici skače u nebo. Nemaju hrabrosti promrmljati (makar i sebi u bradu) da je sudjelovanje u Domovinskom ratu “otežavajuća okolnost”, ali zato kmeče kako nikako ne može biti “olakšavajuća”. No, ima vremena, treba samo biti strpljiv.

Zna li lijeva falanga što su otegotne, a što olakotne okolnosti?

Lik je osuđen zbog silovanja. Visoki kazneni sud mu je smanjio kaznu za šest mjeseci jer je sudjelovao, ili kako oni kažu “učestvovao”, u Domovinskom ratu. I lijeva Večernjakova ikona odmah se “uvrijedila” kao “suvlasnica” vladavine prava. Uvrijedili su se i neki branitelji k’o Fred Matić, legendarni dragovoljac, za kojeg neki tvrde da je mobiliziran. Svi oni zaboravljaju da je svojedobno Ivi Sanaderu u slučaju “INA-MOL” zbog slike u dresu “Art garde” Vrhovni sud Hrvatske smanjio kaznu za godinu i pol. Tada se liberalni i crveni “gardisti” nisu javljali i sve je prošlo ispod radara.

Prof. Sanja Barić smatra: “Riječ je o diskriminaciji svih građana koji nemaju status branitelja za potrebe kaznenih postupaka”. Sanja umuje tipičnom ljevičarskom logikom. Po njoj valjda olakšavajućih i otežavajućih okolnosti kod izvršenja kaznenih djela ne bi uopće smjelo biti jer svaka unosi neku diskriminaciju svih ostalih u odnosu na takvu osobu. Kako su tek diskriminirani oni koji su silovali u istočnoj Slavoniji, a danas slobodni šetaju Vukovarom? Ako bi, apstraktno govoreći, jednog lijepog dana sjeli na optuženičku klupu, po Sanji Barić bi oni također bili diskriminirani. Pogodite zašto ako imate i malo imaginacije.

Vjerojatno zato što nisu bili branitelji nego agresori. Jadni ljudi. Svaki nazovi “razlog” koji se može iskoristiti protiv onih koji su  s puškom u ruci stvorili “Tuđmanovu državu” odmah ljevičari i jugo-nostalgičari prošire k’o šumski požar. Koriste se i davno ofucani pravosudni vicevi. Čovjek ubio oca i majku pa traži blažu kaznu jer je ostao bez roditelja. Vic je to s dugačkom bradom. Možda sam subjektivan, ne znam. U svakom slučaju držat ću se one stare ličke: “Nitko meni ne može reći ono što ja njemu mogu prešutjeti”.

Stigao nam ‘pevač iz Chicaga’

Engleska je u znaku obljetnice velikog državnika Winstona Churchilla koji je za vrijeme rata obećao Englezima krv, znoj i suze, a sam se skromno i samozatajno zadovoljio viskijem i cigarama. Nešto k’o naš drug Tito

Na dan obilježavanja smrti našeg heroja Blage Zadre u Vukovar stiže Porfirije, možda s njime stigne i nešto niških specijalaca te ostala popadija. Naravno da “pevač iz Chicaga” s popadijom stiže “slučajno” baš na dan kad je poginuo vukovarski heroj Zadro. Kaže narod: “Kad slučaj hoće i mrtvac prdne”. Televizija N1 je vijest o obilježavanju smrti Blage Zadre popratila s dvije rečenice, ali je zato obilan prilog i izjave uzela i od Porfirija i od oduševljenih vjernika koji su stajali ispred obnovljene crkve. Pozvan je i naš predsjednik države koji misli “da je to malo nezgodno u ovom trenutku”.

Tada nisu beknuli ni predsjednik ni premijer

PP (pevač Porfirije) je odlikovao Voju Šešelja pa valjda zbog toga Milanović misli kako “ti odnosi ne mogu biti normalni”. Kad se prota proslavio pevajući u Chicagu četničkom koljaču popu Đuiću, pa nakon toga započeo s “velikosrpskim” seminarima u Zagrebu na kojima se okupljala jugo-nostalgičarska elita s orjunaškim predznakom, to je bilo baš zgodno, pa su i Milanović i Plenković, u ime naše poltronske tradicije, tada složno čkomili. Kad je “pevač” nedavno “božjom providnošću” zatrubio kako su se u prošlosti granice mijenjale i “da će da se menjaju i u buduće”, opet je zavladala famozna hrvatska šutnja. Ni predsjednik ni premijer nisu ni beknuli.

I evo sad “pevača” s metrom u ruci da malo “meri” oko vukovarskih ada. Naš Predsjednik, onako fin i suzdržan, skoro pastoralno ponizan, ni od koga nagovaran ni prisiljavan, širokog srca i čiste duše, javno priznaje: “Nikad Srbe ne bih zvao četnicima”. Očito je da im ne želi laskati. Naime, četništvo je u Srbiji javno, sudski rehabilitirano, a čika Draža ima ulicu u Kragujevcu, čika Voja Šešelj je osnovao četničku stranku, čiji član je jedno vrijeme bio i Aleksandar Vučić. Predsjednica srpske vlade čeka da joj narastu brkovi i brada pa da se i ona učlani, a naš Zoki nikada ne bi četnike nazvao četnicima. Dobro, naši Hrvateki imaju sveti cilj da Srbija što prije uđe u EU pa da nas onda komšije bez viza i putovnica jednostavno bez buke i galame opet okupiraju. Još ako iskemijaju ulazak u EU i Republike Srpske s Miloradom Dodikom, bit će puna šaka (četničke) brade. Sve ovo djeluje pomalo ludo i apstraktno, ali protiv naivnosti, osobito one političke, još nije pronađen lijek.

Dođu tako godine, kad što god popiješ od lijekova, nisi pogriješio…

Savjet godine dala je Macy Gray, popularna pjevačica: “Pjevajte, plešite, vrištite, nitko ne zna što donosi sutra!”. Tomislav  Krasnec iz Večernjaka je pomalo sjetan: “Komisija izbjegava priznati da Srbija ‘nazaduje”. Napredna stranka na vlasti, a oni nazaduju!? Samo neka uđu što prije. Kad počnu širiti četničku promidžbu diljem EU (osobito “sveštena lica”), “Komisija” će brzo progledati, ali bit će kasno.

Slučaj Placida Dominga

No, hajmo se malo odmaknuti od Srbije, EU ljubimice. Na fejsu dijele stare mudrosti. Pitanje za brucoše na veterinarskom faksu: “Nakon što se rode, koliko trebaju da otvore oči?”. Krava – odmah, koza – nakon dva dana, mačka – nakon šest dana, pas nakon deset dana, čovjek – nakon svadbe, a Hrvateki – pedeset do stotinjak godina. Ima li gorih od nas? Ima! Naši hrvatski ljevičari. Oni neće nikada progledati. Neki mi je dan moj frend Luka Zaradić poslao na zid jednu moju staru “mudrost” o našim ljevičarima pa ju ponavljam: “Ljevičare možemo usporediti s golubovima. Ima ih jako puno, ne služe ničemu, a na kraju sve zaseru!”.

Da to nije samo desničarska floskula dokaz je i slučaj Placida Domiga, pjevača kojeg ne treba predstavljati. On treba 12. studenog 2022. nastupiti u dvorani “Vatroslav Lisinski” s Verdijevim “Requiem”. “Društveno-politička aktivistica” i naša lijeva golubica Sanja Sarnavka je zgrožena i zaprepaštena te poručuje: “Društvo kao da je eutanazirano, nitko ni na što ne reagira, najviše je komentara na Facebooku”. Na što “društvo” ne “reagira”? 

Ne postoji ni u Španjolskoj ni u svijetu nikakva pravomoćna ili nepravomoćna presuda za “neprimjereno” ponašanje Dominga prema ženama. Sanja misli da je pravno relevantna činjenica što je Dominga više od dvadeset žena prijavilo za seksualno uznemiravanje koje se dogodilo pred trideset i više godina. Sve velike i dominantne svjetske velesile k’o što su SAD, Britanija, Francuska, pa onda i Hrvatska, u svojim ustavnim i kaznenim zakonodavstvima poštuju osnovno načelo: kriv je onaj kome se drugostupanjskom presudom dokaže krivnja. I točka. Kad protiv velikog umjetnika osvane prva pravomoćna presuda, onda ću povjerovati da naši ljevičari nisu golubovi. Do tada kljucajte po asfaltu. Eto, tako vam je to drage naše ljevičarke kao Sanja Sarnavka, Anka Taritaš-MrakKatarina Peović… Direktor Lisinskog bio je osobno na Placidovom koncertu 31. kolovoza ove godine u Cankarjevom domu u Ljubljani. Dvorana je bila rasprodana, a publika je na nogama dugotrajnim ovacijama pozdravljala tog navodnog “seksualnog zlostavljača”.

Pupovčev podupiratelj ima zanimljive ideje

Gledam na fejsu sliku još jednog, ali za ljevičare “političkog zlostavljača” –  Trumpa. Objesio pinklec na leđa pa kaže: “Jebeš Ameriku. Odoh ja u Bosnu, tamo biraju odmah tri predsjednika”.

A evo i jedan šovinistički: “Kažu da žene žive duže jer Bog želi da im nadoknadi vrijeme koje su potrošile parkirajući aute”. Moja žena na to samo doda da je Kipling rekao: “Pakost (muškaraca) proizlazi iz saznanja o vlastitoj inferiornosti”.

Dejana Jovića znamo svi i o njemu sam često pisao. Pupovčev podupiratelj, bivši predsjednikov savjetnik, predavač na Vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman… Ja ga doživljavam kao uspješnog srpskog lobistu. Ima zanimljive ideje. Evo jedne. Hrvatskoj tobože nije u interesu otežavati pregovore Srbije za ulazak u EU jer bi to odgovaralo onim snagama u Srbiji koje ne žele u EU, a to bi bilo “kontra hrvatskih interesa…”. Pila naopako. U toj svojoj političkoj musaki Dejan nam u nastavku otkriva dugo skrivenu “tajnu”: “Hrvatska je u javnom mnijenju Srbije veoma nepopularna zemlja. Ona je na popisu percipiranih neprijatelja Srbije na prvom mjestu, čak ispred Albanije…”, itd. Baš sam time iznenađen i uvrijeđen. Pometemo ih i “treću armiju Evrope” u četiri dana pa smo, naravno, kod njih “nepopularni”. Prosto ne mogu da verujem! Uvjereni su da ne može biti hrvatske države koja nije ustaška. Hrvoje Hitrec ih naziva “susjedi iz pakla”.

Znate li kada je Tomić zapeo na granici?

Nedavno se u voljenu susjednu državu uputio i Ante Tomić s društvom. Na granici je nešto zapelo jer eto stiglo društvo iz “ustaške države” koja je nepopularna pa su se mrki policajci uplašili da ustaše opet kidišu. Sve je došlo čak do smirenog i uravnoteženog Aleksandra Vulina koji je navodno naredio puštanje “naših” s obrazloženjem: “Pa to je moj omiljeni hrvatski pisac”. Tu treba odmah ispraviti sintaksu. Vulinu je Ante omiljeni pisac iz Hrvatske, a ne “hrvatski pisac”. Uglavnom, hrvatski jugo-nostalgičari su prirodna konstanta, kao poplave, suše, požari… Posebno mrze “oluje”, a na svaki “bljesak” im se diže tlak. Da bi se relaksirali, svako malo evo njih u Beogradu po “inspiraciju”. Tomić, RudanicaJergovićDežulović, sve časni stari obožavatelji Miljenka Smoje… Ličani kažu “Svaka ovca svom stadu hita”, a naših ovaca je sve više i više.

No, imamo mi i ozbiljnijih problema od naših “političkih turista” još uvijek opčinjenih bivšom “prestolnicom”. Na primjer kako preživjeti nadolazeću zimu? Ukrajina i posljedice rata sve su nam bliže i teže. Optimisti misle da ih Putinov udar na Ukrajinu podsjeća na Martićev napad na Zagreb. To su pravi optimisti. Volio bih da su u pravu. Tješe nas iz HNB-a da bi bilo još puno gore da se nismo na vrijeme krenuli pripremati za uvođenje eura. Ja pak mislim da ga uvodimo u najgore moguće vrijeme. Inflacija raste k’o gljive poslije kiše, zbog toga plaće i prihodi objektivno gube na vrijednosti, korupcionaške i kriminalne afere koje nas zapljuskuju gotovo svaki dan ostaju desecima godina bez pravosudnog epiloga, ukradeni novac uglavnom nitko ne vrati. Sve u svemu – stanje je optimistično…

Ali ima i dobrih stvari. Konačno smo se u centru Zagreba oslobodili onih odvratnih kanti za smeće pa sad kupujemo lijepe male plave vrećice za miješani otpad koje, za divno čudo, Čistoća uredno odvozi svaku večer. Međutim, otpad u novim dijelovima grada i kontejneri za plastiku i papir u centru i dalje strše dupkom puni, a mjesta za odlaganje bio-otpada su rijetka i tajnovita poput uspješnosti naše gradske vlasti. 

Lutkarska duboka država

Na proslavi u HNK, dobitnik nagrade u kategoriji lutkarskih predstava skromno je izjavio: “Nisam ja toliko zaslužan. Zaslužne su moje lutke!”. Prevedeno: svi smo mi lutke i za to smo svi jako zaslužni…. Lutkarska duboka država.

Prvi put sam to shvatio kad su našim osumnjičenim braniteljima zajamčili u Haagu doživotno pravedno suđenje. Da se od nas očekuje da i nadalje budemo lutke dokaz je članak Viktora Ivančića u Pupijevim Novostima. Citiram: “Srpska pravoslavna crkva možda je i mogla na svoj tron postaviti pogodniju ličnost od Porfirija, ali ne i pogodniju dvoličnost od njegove… Poput Katoličke crkve u Hrvatskoj, SPC je leglo nacionalističkog zla…”. Netko bi rekao da je Viktor jugoslavenčina koja je izvukla mač iz korica te ognjem i mačem nasrće na Katoličku crkvu u Hrvata. Ali, drugovi, on je zapravo demaskirao SPC i Porfirija te ga proglasio dvoličnim. Naše medijske lutkice će se graciozno nakloniti Viktoru sve dok on s njih obriše prašinu i posloži ih u ladicu do slijedeće predstave.

Nekog ekshumiranog pobunjenika iz Domovinskog rata kao žrtvu rata prepoznala je rodbina po susjedovom zlatnom satu.

Zvonimir Hodak/Direktno

I.R.
I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta
POVEZANI ČLANCI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Premium sadržaj

Nedavni komentari