Živimo u jednoj od najnapučenijih regija svijeta s dugom tradicijom korištenja zemlje. To je jako utjecalo na prirodu i tako su nastali raznoliki kulturni krajolici s bogatom faunom i florom. No razvoj, pogotovo tijekom 20. stoljeća, ujedno je uzrokovao i veliko uništavanje prirode. Između 1900. i sredine 80-ih godina 20. stoljeća Europa je, zbog kombinacije prenamjene zemljišta, razvoja infrastrukture, onečišćenja i širenja gradova, izgubila dvije trećine močvarnog tla i skoro tri četvrtine pješčanih dina i vriština.
Taj gubitak prirodnog kapitala razlog je da se ozbiljno zabrinemo. Ovisni smo o prirodi za dobivanje hrane, energije, sirovina, zraka i vode koji omogućuju život. Osim toga, priroda je glavni gospodarski pokretač koji našem gospodarstvu pridonosi na načine koje tek sada počinjemo u potpunosti shvaćati i koji pruža usluge koje su neophodne za održavanje i otvaranje novih radnih mjesta te pokretanje rasta. Ona je isto tako izvor inspiracije, znanja i rekreacije te sastavni dio našeg kulturnog nasljeđa. U prirodi je bogatstvo bioraznolikost odnosno bogatstvo različitosti.
Mreža Natura 2000
I upravo ta biološka raznolikost pruža nam život na kakav smo navikli. Bioraznolikost obuhvaća milijune svih vrsta koje žive na našem planetu: biljke, životinje i mikroorganizme, kao i genetsku razliku unutar svake vrste, na primjer razliku između biljaka i životinja. Također uključuje mnoštvo različitih ekosustava na Zemlji, u kojima određene vrste sačinjavaju jedinstvene zajednice, u međusobnim odnosima jedne s drugima i sa zrakom, vodom i tlom oko sebe.
Primarni cilj Strategije Europske Unije za biološku raznolikost je zaustaviti njezin gubitak i degradaciju usluga ekosustava unutar Europske Unije do 2020. godine te ih, koliko je to moguće, vratiti u prethodno stanje.
Zanimljiv je primjer Poljske, gdje je 80–90 % ugroženih vapnenačkih travnjaka stanišnog tipa 6210 obuhvaćeno mrežom Natura 2000. To je stanište u prošlosti često bilo napušteno ili se njime loše upravljalo. Njegovo se stanje nedavno popravilo zahvaljujući provedbi mjera očuvanja na lokacijama mreže Natura 2000 koje su uključivale uklanjanje grmlja, košnju i u nekim slučajevima ekstenzivnu ispašu. Ta su djelovanja, uglavnom financirana iz Europskog fonda za regionalni razvoj, dovela do postupnog povećanja područja tog travnjačkog staništa i njegove manje razlomljenosti. To je pak pomoglo oporavku endemske pjegave tekunice, Spermophilus suslicus, čija se populacija gotovo isključivo nalazi na lokacijama mreže Natura 2000. To je očit primjer kako ljudske djelatnosti, uključujući one s gospodarskom namjenom, ako ih se provodi na održiv način mogu biti korisne za očuvanje staništa i vrsta.
Šume Europe pokrivaju veliki raspon ekoloških uvjeta u kojima se nalaze, od borealnih do mediteranskih šuma, od visokih alpskih predjela do močvarnih krajobraza. Ove šume dugi niz stoljeća nalaze se pod jakim antropološkim utjecajem, područja šuma krčila su se za naselja, šuma se koristila i još uvijek koristi kao izvor drvne građe, proširivala su se poljoprivredna zemljišta i u konačnici sadile umjetne plantaže monokultura koje i danas prekrivaju dobar dio Europe.
Veliko bogatstvo vrsta na kopnu u prvom je redu rezultat nevjerojatnog razvitka jedne skupine, a to su kukci. Odgovor na pitanje koliko ima vrsta na Zemlji u biti je odgovor na pitanje koliko ima vrsta kukaca na Zemlji.
Svake godine otkrije se 5.000 do 10.000 novih vrsta
Svake godine otkrije se novih 5 – 10 tisuća vrsta, uglavnom kukaca. Čak 90 % otkrivenih člankonožaca još uvijek nije klasificirano. Postoji anegdota koja kaže kako je na jednoj večeri biskup od Canterburya upitao poznatog biologa evolucionistu J.B.S. Haldanea: “Pa što su vam, profesore, vaša istraživanja pokazala o prirodi Stvoritelja?”, Haldane mu je odgovorio: “Čini se da je Stvoritelj gajio neobične simpatije prema kukcima”.
“Ekološki dug“ glavni je izazov 21. stoljeća jer gotovo tri četvrtine svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se bore s ekološkim deficitom i niskim primanjima. Populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova smanjile su se za 52 % od 1970. godine. Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76 % što je dvostruko veći gubitak nego kod kopnenih ili morskih vrsta. Većina nestalih vrsta dolazi iz tropskih područja, dok je Latinska Amerika doživjela najdramatičniji gubitak vrsta. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombiniranih učinaka uništavanja i gubitka staništa. Hrvatska je s aspekta biološke raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe.
Zahvaljujući svom geografskom položaju te karakterističnim ekološkim, klimatskim i geomorfološkim uvjetima možemo se pohvaliti velikom raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa te velikim bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta. Broj poznatih vrsta u Hrvatskoj iznosi oko 38.000 tisuća (prema podacima Državnog zavoda za zaštitu prorode), no pretpostavljeni broj vrsta je znatno veći, od 50 do 100 tisuća. Za površinski malenu zemlju kao što je naša, to je izuzetno veliki broj.
Raznolikost vrsta i njihovih staništa pokazatelj je zdravog ekosustava. Reljefna i klimatska različitost Hrvatske uvjetuje i njenu raskošnu vegetacijsku raznolikost. Od blizu dva i pol milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj, koje pokrivaju 37% ukupne površine države, 95% su prirodne šume i to je ono čime se možemo ponositi. Prirodne šume, za razliku od monokultura, bogatstvo su biološke raznolikosti vrsta.
Svi smo mi sastavni dio prirode i naša sudbina usko je povezana s biološkom raznolikošću, ogromnom raznolikošću životinja i biljaka, mjesta gdje one žive i okolišem koji ih okružuje. Oslanjamo se na raznolikost života kako bismo si osigurali hranu, gorivo, lijekove i druge potrepštine bez kojih jednostavno ne možemo živjeti. Ipak, ta bogata raznolikost nevjerojatnom se brzinom gubi zbog ljudskih aktivnosti. To nas sve oslabljuje i slabi sposobnost živih sustava o kojima ovisimo kako bismo se oduprli rastućim prijetnjama kao što su klimatske promjene.