13 C
Split

[INTERVJU] Stephanie Balić, osnivačica Udruge DAR

Must Read
I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta

Već deset godina Udruga DAR pomaže mladim osobama u svakodnevnim problemima na koje nailaze tijekom odrastanja. Od pomoći u učenju preko prevencije rizičnog ponašanja, a sve sa svrhom poboljšanja kvalitete njihovog življenja. Sigurni smo kako svatko sa područja općine Dugopolje, a i šire, zna za Udrugu DAR i njene osnivačice Stephanie Balić i Maru Balić. Povodom desete godišnjice Udruge, razgovarali smo sa Stephanie Balić o nekim vrlo zanimljivim temama.

Stephanie, za početak recite nam što vas je potaklo da osnujete Udrugu? Tko je, uz vas i Maru Balić, najzaslužniji za njeno osnivanje?

Volim raditi s mladima i kad sam se doselila u Hrvatsku, radila sam u O.Š. Pujanke u programu ranog učenja engleskog jezika. Nakon toga, otvorila sam svoj obrt i i sve skupa podučavala oko 100njak djece. Primjetila sam da osim sporta, nije bilo nikakve organizacije za mlade. Imala sam osjećaj da mladi u Dugopolju nisu imali jednake uvjete ni mogućnosti kao djeca u većim gradovima. Znala sam da želim nekako pomoći u unošenju pozitivnih promjena. I onda, kada sam upoznala Maru, sve je sjelo na svoje mjesto. Imali smo isti san, ali nismo znale kako ga ostvariti. Tada smo obe bile u Vijeću roditelja i sudjelovale smo u organizaciji raznih aktivnosti preko škole. Ali to nije bilo dovoljno. Uz pomoć još jedne dugopoljske nevjeste Željke Radošević i Đordane Barbarić iz Udruge Most, sve se napokon pokrenulo. Mara i ja smo pokucale na toliko toliko vrata i sudjelovale u toliko radionica što nam je zaista pomoglo u početku. Hvala Bogu na Mari, jer većinu vremena nisam imala pojma što se dešava. Općina je također imala važnu ulogu u našem osnutku jer je ona financirala naše aktivnosti i dala nam je prostore u kojima smo i danas. Uvijek ćemo biti zahvalni na tome što su prepoznali važnost naše udruge i sve dobro što smo radili. Iako udruga nikada nije bila politički usmjerena, aktivno smo sudjelovali u oblikovanju lokalne politike mladih jer se preko nas napokon pročuo glas naših mladih Dugopoljaca. Neki od naših programa kao što su Osmaška večer i pomoć u učenju, neizostavan su dio naše lokalne zajednice. Prevencija rizičnog ponašanja još uvijek je jedan od naših najznačajnijih projekata koji direktno potpomaže roditeljima i školi u odgoju naše djece.

Spomenuli ste samo nekoliko od mnogobrojnih vaših projekata tokom godina. Možete li izdvojiti neke od projekata koji su vam najdraži?

Teško je odabrati jer ih volim sve! Rekla bi da se među svima možda najviše ističe program razmjene mladih u kojem nam je partner bio „Reach Across“, organizacija iz Sjeverne Irske jer nam je bio ogroman izazov samo pisanje projekta. Tek kada završiš, shvatiš koliko je komplicirano to sve postići prvi put. Možeš imati odlične ideje, ali ako ne slijediš pravila do u detalje, nećeš biti uspješan u osiguravanju fondova iz EU. Meni osobno je uspjeh tog projekta bio ogroman poticaj i dokaz da je sav trud i rad koji smo uložili u naše mlade bio neprocjenjiv i da je napokon bio priznat. Naši mladi volonteri vjerovali su nam da će se njihov trud jednog dana isplatiti i trenutak kada su nam javili da nam je projekt prošao nećemo nikada zaboraviti. Dugopolje je bilo na nogama kao da je Hajduk ponovo prvak! Odabrano je dvoje voditelja i 12 sudionika, mladih koji su bili naši volonteri od samog početka. Naravno, i općina nam je financijski pomogla i na tome smo vrlo zahvalni. Toliko nam je ljudi uskočilo u pomoć kada su nam došli mladi Irci i u tom tjednu sam stvarno osjećala jedinstvo naše zajednice. Također moram spomenuti projekt građanin u kojem je naša udruga sudjelovala 4 puta. Jedne smo godine napisali knjigu o našim starim dugopoljskim običajima, onima koji bi mogli uskoro biti izgubljeni zbog modernizacije. Tijekom njihovog istraživanja, našim volonterima bilo je zabranjeno koristiti se internetom. Sve je trebalo doći direktno od razgovora sa starijom generacijom, „starosjediocima“ Dugopolja. Naučili su musti krave i koze i od toga napraviti sir, kako ispeći kruh ispod peke, naučili su o ljekovitom bilju, rasporedu obrađivanja polja, o tradicijama na vjenčanjima i sprovodima, o starim legendama poput one o Balića dubu i njegovim vilama…tko god je htio, dobio je primjerak „Onako kako su to radili naši stari“.  I naravno, Osmaška večer, koja ove godine ima svoju desetu obljetnicu. Početak srednje škole, pogotovo u novom mjestu, može biti stresno za djecu. Bit osmaške večeri je pokazati im da imaju potporu od naše cijele zajednice koja ih potiče da budu uspješni i da ćemo biti tu za njih kad i ako bude potrebno. Želimo ih podsjetiti da je dosta ljudi uložilo mnogo truda i vremena u njih i zato se djeca zahvaljuju učiteljima, roditeljima i obiteljima na njihovoj pomoći. To je zaista prekrasna ceremonija koja se nikada ne bi trebala zaustaviti.

Vaš glavni cilj je razvijanje i promicanje zdravog života i kulture življenja mladih. Kakve su reakcije onih o kojima skrbite?

Udruga bi se davno ugasila da reakcija madih nije pozitivna. Upravo radi njih i dalje cvjetamo. Ne mogu vam reći koliko me ljudi pitalo zašto ulažem toliko svog vremena u to kada ne dobivam plaću. Moj odgovor je uvijek isti. Sreća u očima djece kada sudjeluju u jednom od naših događanja ili olakšanje na njihovim licima nakon repeticija naša je nagrada. Pomažemo im u pisanju priča njihovog djetinjstva i naš doprinos pomaže im u njihovom usponu u svijet odraslih.

Rekli ste da su reakcije mladih pozitivne, no kako DAR stoji za Dugopolje aktivno radi, koliko su Dugopoljci zainteresirani za uključivanje u volonterske aktivnosti?

Imali smo više volontera u počecima naše organizacije. Bilo je lakše jer su naša djeca tada bila u osnovnoj i srednjoj školi tako smo mi pa tako i oni bili aktivni u  regrutaciji novih volontera. Godinama poslije smijajući se su mi rekli da su se zapravo bojali mi reći ne! I moja i Marina djeca bila su i još uvijek su aktivna. Najčešće kako se djeca udalje radi fakulteta ili posla, tako i roditelji postaju manje aktivni. Još uvijek imamo grupu ljudi naše generacije na koje uvijek možemo računati za pomoć. Ljudi nikada nisu imali manje vremena nego što ga imaju danas. Oba roditelja moraju danas raditi. Uvijek smo im rekli da daju koliko mogu svog slobodnog vremena. Nema kvote koja se mora ispuniti.

Vrlo aktivno ste započeli s radom i u 2018. godini. Što nas sve očekuje u organizaciji Udruge DAR u ovoj godini?

Ne znam tko mi glavu nosi! Projekt na kojemu trenutno radim mi je izuzetno važan ali imam reputaciju u udruzi da kada god planiram neku aktivnost, pripremim previše materijala! Nekoliko mojih prijatelja učitelji su u našoj osnovnoj školi i dali su mi do znanja da jednostavno nemaju vremena raditi neke stvari sa djecom koje bi za njih bile neprocjenjive poput rada na razvijanju karaktera. Prošle godine osmislili smo radionicu na temu empatije u kojoj su sudjelovala djeca 3., 4., 6. i 7. razreda. I voditelji i djeca su se stvarno zabavila i beneficirala od sudjelovanja u tom projektu. Odlučili smo i dalje razvijati ovaj projekt čije metode potiču razvoj etičkih i odgovornih pojedinaca poučavanjem o pozitivnim osobinama koje bi svaki pojedinac trebao imati. Cilj je kod djece razvijati brigu za druge, poštivanje, odgovornost i druge važne osobine koje su dio građanskog odgoja. Nisu roditelji jedini koji bi se trebali brinuti o razvoju karaktera naše djece. Škola i zajednica bi također trebali imati svoju ulogu u tome. Danas se djecu često ostavlja samima, bez nekoga tko bi ih vodio. Zbog toga bi škole i organizacije poput udruge DAR trebale poticati razvoj osobnosti kod djece kako bi bili sposobni sami odabrati pravi put. Ovo radimo kako bismo pripremili djecu na suočavanje s prilikama i opasnostima u današnjem društvu. Ovim im putem dajemo znanje i vještine koje su im za to potrebne. Mladi današnjice na dnevnoj bazi izloženi su doslovno tisućama negativnih utjecaja preko medija ali i vršnjaka, a uz to je tužna činjenica da roditelji sve manje vremena provode sa svojom djecom. Naši se učenici moraju naučiti nositi sa svim ovim pritiscima i vjerujemo kako će im ovaj program pružiti potreban alat za to. Stvarno nam je zabavno, a izrazi na njihovim licima nekada su zaista neprocjenjivi. Same radionice provode Tomislav Radina, student teologije i Adriana Balić, studentica engleskog i talijanskog jezika, dok smo ja, Mara i naša predsjednica Matea tu za pomoći u bilo kojem trenutku. Nedavno smo ugostili i Studio Smijeha Split čiji su nas stand up komičari dva sata nasmijavali do suza, zahvaljujući Tomi Baliću i TZ Dugopolju koji su bili sponzori te večeri. Tomo je jedan od naših najvećih pobornika i s njim je predivno raditi. U lipnju nas čeka osmaška večer i ako sve krene po planu, u listopadu započinjemo i s engleskim jezikom. Moja prva ljubav je podučavanje, a kada smo s programom učenja engleskog jezika započeli 2012., to je bio odličan korak za našu udrugu. Dolazili su nam maliči od 3 godine sve do 8. razreda, a sve skupa ih je bilo preko 100. Koristili smo se malo drugačijom metodologijom od one na koju su djeca navikla u školi. Knjige su nam samo bile smjernice a pravo učenje došlo je od mnogobrojnih zabavnih aktivnosti koje smo radili s djecom. I uvijek su imali domaći rad! Nažalost, kada sam se razboljela 2014., to je za mene bila prevelika odgovornost i jednostavno smo morali ugasiti taj projekt. Ali opet smo spremni i jedva čekamo. Ove godine nam je deseta obljetnica udruge DAR. Planiramo nekoliko zabavnih aktivnosti kako bismo obilježili ovaj događaj tako da se pripremite na nekoliko odličnih iznenađenja!

Vjerujemo kako je puno ljudi koji bi se htjeli baviti volonterskim radom, a možda ne znaju na koji način. Kako se može postati članom vaše Udruge ili vam pomoći u radu?

Svi su dobrodošli! Sve su ideje dobre ideje. Otvoreni smo svim prijedlozima. Tko god je zainteresiran može nam se javiti putem naše Facebook stranice ili e-mailom. Ne morate biti član da biste volontirali. Imamo prostorije na kojima smo izuzetno zahvalni općini, iako su im potrebni popravci. Nemamo klimu, zimi je hladno, nikako da se riješimo ustajalog mirisa, i trebamo hitno promijeniti bravu. Ali najveći problem je što nam je prostor premali. Don Ivan nam je velikodušno ustupio prostore Pastoralnog centra za radionice ali nam treba mjesto kojeg bi nazvali „domom“.

Kako kažete u potrazi ste za mjestom koji bi nazvali domom. Osim tog vrlo važnog cilja, možete li nam reći koja je vizija Udruge u bližoj ili možda daljoj budućnosti?

E to je pitanje koje biste trebali postaviti našoj mladosti. Imamo odličnu novu predsjednicu na koji sam izuzetno ponosna. Ona je jedan od naših prvih volontera koja je sudjelovala u većini naših projekata i uvijek je uskakala gdje god nam je trebala: bila je glumica, natjecatelj u Dugopolje traži zvijezdu, i bezbroj drugih stvari. Ne samo da je odgovorna, već je i inteligentna i elokventna i može se snaći u svakoj situaciji. Naš potpredsjednik Tomislav Radina zaslužuje mjesto u volonterskoj kući slavnih zbog tisuća i tisuća sati koje je uložio u sve projekte i aktivnosti naše udruge. Trenutno je jedan od voditelja programa razvijanja osobnosti kod djece; i Ivana Balić, Marina kćer, je naša tajnica koja je preuzela svu papirologiju, nešto s čim bi se malo tko dobrovoljno uhvatio u koštac. Ivana je također jedan od naših originalnih volontera koja je bila na sve strane i koja nam je godinama osiguravala da nam udruga bude spremna za rad ponedjeljkom. Članovi izvršnog odbora, Karlo Balić, među prvim volonterima udruge koji trenutno studira matematiku, koji je dao repeticije stotinama djece i organizirao nekoliko naših većih projekata; Adriana Balić, moja kćer, koja studira engleski i talijanski, također je jedan od naših originalnih volontera, bila je voditelj u projektu razmjene mladih u Sjevernoj Irskoj, neizostavna u programu engleskog jezika i sada je voditelj programa razvijanja osobnosti; i Ozana Čipčić, jedna od prvih volontera, koja je diplomirani logoped i koja je organizirala koncert u našem mjestu preko udruge i čija je obitelj uvelike pomogla uspjehu naše udruge. Ovo su lica budućnosti udruge DAR. Vjerujem da će nastaviti raditi za mladost Dugopolja i da, kao što smo i njima, omoguće da udruga bude neizostavan dio njihovog odrastanja.

Kroz dosadašnji razgovor predstavili smo Udrugu. Možete li nam malo predstaviti i sebe?

Kao što svi već znate, rođena sam i odrasla u Sacramentu u Kaliforniji. Završila sam engleski jezik na California State University, Sacramento. Bila sam aktivni član hrvatsko-američkog društva u Sacramentu  gdje sam godinama bila tajnica izvršnog odbora. Moje hrvatsko porijeklo uvijek je bilo vrlo važno za mene i moju obitelj. Otac mi je rođen u Dobrovu u Hercegovini. Otišao je u SAD 1958. gdje je upoznao moju majku u crkvi Sv. Ante u Los Angelesu. Njeni su roditelji isto bili hercegovci, iz sela blizu Međugorja. Najvažnije stvari u našoj kući bile su Bog, obitelj i hrvatstvo. Većina naših prijatelja bili su isto Hrvati s kojima smo uvijek zajedno provodili vikende. Svirala sam tamburicu, plesala kolo i učila hrvatski. Svog muža Božidara upoznala sam 1989. u Sacramentu. Vjenčali smo se 1991., dobili troje djece (Adrianu, Ivanu i Stjepana) i preselili se u Dugopolje 1998. Trenutno planiramo vjenčanje naše najstarije kćeri koje će biti u kolovozu i presretna sam što će mi veliki broj članova obitelji iz Kalifornije doći na slavlje. Budući da živimo tu u Dugopolju, tijekom godina smo propustili veliki broj važnih obiteljskih događaja, tako da nam mnogo znači to što nam dolaze.

Volonterski rad u zajednici je dosta važan u Americi. Što za vas osobno znači volonterstvo?

Išla sam u katoličku školu 12 godina. Tu se stvorila moja vizija, kada sam naučila koliko je važno biti na usluzi drugima. U SAD-u je volonterstvo obavezan dio školskog kurikuluma. Čak i kada se prijavljuješ na fakultet, prva stvar koju gledaju je da li si volontirao i pomagao svojoj zajednici što njima govori puno o tom kakva si osoba. Ocjene iz srednje škole samo su jedan dio prijave. Sveučilište želi znati da se dobro uklapaš u njihove okvire kvalitetnog studenta, ne samo u akademskom smislu već i da ćeš pozitivno utjecati na zajednicu na kampusu. Za mene, osobno, što više dajem, to sam zadovoljnija i sretnija. Volontiranje općenito podiže osobi samopouzdanje. Stekneš prirodni osjećaj uspjeha, ponosa i identiteta. Volonteri su najvrijedniji resursi na raspolaganju lokalnim organizacijama. Mladi nisu svjesni koliko im volotiranje može pomoći pri zapošljavanju. Vještine dobivene volontiranjem uvijek bi se trebale uključiti u CV i zasigurno će im pomoći da se izdvoje od gomile. Kao volonter, upoznat ćeš mnogo novih ljudi, tako da je umrežavanje u poslovnom smislu vrlo moguće i pomaže u unaprijeđivanju karijera. Ali što je najvažnije, kroz proces volontiranja, mladi će dobiti osjećaj osobnog zadovoljstva time što pomažu drugoj osobi što će im ujedno poboljšati društvenu svijest. Kada volontiraš, daješ puno, ali i dobivaš puno.

Kada postaneš volonter, možeš unijeti promjene time što se tvoj glas čuje u zajednici i tako imaš mogućnost izraziti svoja mišljenja na određene teme i probleme na koje prije nisi imao pravo glasa. Volonteri također imaju nevjerojatan utjecaj na zdravlje i dobrobit zajednica širom svijeta što omogućuje društvu u cijelosti da napreduje zahvaljujući pomoći mladih volontera. Time zajednica dobiva generaciju mladih kojima je stalo do toga gdje i kako žive i koji su predani poboljšanju društva.

Stephanie, vi ste u Dugopolje došli iz Amerike. Kako ste se prilagodili životu u našem malome mjestu i ovom dalmatinskom načinu života?

Uvijek sam rekla da gdje god me Bog pošalje, preživjet ću. Došla sam tu zbog ljubavi i ljubav me tu i zadržala. U početku bila je to ljubav prema mužu i našoj djeci, ali sam ostala jer je ta ljubav prerasla i u ljubav prema ovoj zajednici. Da, bilo je teško u početku i nisu me baš svi objeručke prihvatili niti su svi bili pretjerano ljubazni. Toliko sam se puta nervirala zbog nemogućnosti rješavanja problema koji se meni činio toliko jednostavnim. Ali za sve što je dobro se treba boriti. Dan kada sam shvatila da sam zaista pripadnica našega Dugopolja bio je kada se netko referirao na mog muža kao na Božu Stephanienoga. Napokon sam postala jedna od njih! Još uvijek se borim s nekim stvarima…znam biti tvrdoglava kada dođe do tradicija i običaja jer se nisam spremna odreći svojih. Mnogo su mi puta rekli da se „to tako ne radi u nas“. Ali smo upravo to Mara i ja pokušale proširiti i normalizirati putem udruge DAR. Raznovrsnost i prihvaćanje nisu samo u skladu s kršćanskim naukom već su i neizostavni za uspjeh u današnjem globalnom svijetu. Ljepota i bogatsvo prisutni su u svim kulturama i volim vjerovati da sam sa sobom u Dugopolje donijela neke pozitivne američke kvalitete. Obožavam Dugopolje i naš način života. Dugopolje je dom i veselim se daljnjim godinama provedenima tu s mužem koji za samo dvije godine može ići u penziju.

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img
Latest News

Preminula je Ena Šarac

Nakon duge bitke s bolešću, umrla je hrabra Osječanka Ena Šarac (26) koja se veći dio svoga života borila...
- Advertisement -spot_img

More Articles Like This

- Advertisement -spot_img