Piše Ivan Kujundžić
SRETNO VAM THOMPSONOVO!
Pozdrav naciji iz hrvaske Istre, gdje kao i u cijeloj Hrvatskoj nije lako preživjeti ove ljetne žege i vrućine dodatno pojačane sve hrvatskim užeglim nabojem, velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, u Zagrebu, kojeg u ozračju sve nacionalnog zanosa i euforije iščekujemo na visokoj razini glazbene Rock and roll kulture.
Nasuprot tom ozračju glazbe, vjere i domoljublja, ovaj veliki kolosalni Rock koncert svojom monumentalnošću, zadaje migrenozne i iritabilno-kolonskopske tegobe, u glavama i probavnom traktu, stanovitim apatridima, yugonostalgičarskim orjunašima i s nima u kozaračkom kolu preostalih skojevaca i pokojoj Anki-partizanki, zeleno-marksističkih rodnih revolucionarki, kojima zapravo treba iskazati jednu dozu sažaljenje nad nasljednoj bolesti mržnje prema svemu što ima hrvatski identitet kulturu i ili pak karakter; ali neka pati koga smeta..!
Koncert od pola milijuna prodanih karata, a nadamo se i tolikoj publici na zagrebačkom hipodromu tako je melem na ranu nacije Hrvata ili rekao bi pjesnik; ljutu travu na ljutu ranu.
Odgovor je to i na sve učestaliju povampirienost u politici i kulturi, kuju razara zloduh jugonostalgičara i novokomponovanih kulturnih industrija bezidentietskih brukselaša i njihovih tzv. protu prtodnih kulturnih projekata, financiranih od izdanaka min.kulture, havca, kulture nova i sve močvare kulturne politike grada Zagreb.
Đuture sve soroševsko gnijezdo na koje se prije par dana obrušiše biskupi Zagrebačke metropolije za “velebne” im scenski nastupe i performanse izrugivanja liturgiji i obitelji.
E’ kakve to veze ima s koncertom?, ima jer sva bijeda te neljudskosti, pseudo jugoslavenstva i orjune, sa svom silinom kvazi likova u pozadini, napada na ovaj koncert, izljevenom žuči i jedino rovare i zazivaju sotoni pir za prpašću i Thompsonova i koncerta.
No uzalud je taj trud mržnje, čija se tinta u digitalnom obliku topi i hlapi medijskim eterom, rastačući se u duginim boja i tako raspada u laži pred istinom ovog glazbenog projekta, nošena mistikom, pjesme i molitvom, kojom će ovaj koncert započeti, u zazivu publici i naciji, urbi et orbi pismom, Bojne Čavoglave, kao pozdrav hrvatskim braniteljima; Za dom, na što će puk i narodna vlast plebiscitarno rehabilitirati refrenom, uskliknuti; spremni!
Ovaj koncert već sad ima planetaran uspjeh na kojeg publika i narod zaziva jedino Božji blagoslov i želju za kulturnim i rock umjetnički uspjehom.
I eto tako je to, i nije lako tim yugo apatridima?!
Lijepo je bilo vidjeti Plenkija u sigurnosnom pregledu Thompsonova koncerta na Hipodroma!
No svakako se tu morala ukazati, a nije ministrica Obuljen, kao resorna ministrica kulture, koja se očekivala na generalnoj probi barem orkestra i umjetničkog programa koncert, a mogla bi to ispraviti svojim lirskim sopranom i koju otpjevati s Markom Perkovićem Thompsonom i publikom pa makar Čavoglave, ako, ako?
A ruku na srce ni nama Hrvatima nije baš još do kraja jasno razumjeti tu mistiku i stvarni poriv i potrebu za ovakvim kolosalnim koncertom, koji je i providnost i svojevrsno događanje naroda, koji zrači nekom mističnom energijom sa svom svojom suprotnosti.
To stanjem nacije u nesrazmjera je s odnosom prema onima koje biramo s nepogrešivim instinktom štokholmskog sindroma, onih s nasljeđem iz još živih komunističkih ćelija, čemu svjedočimo i zadnjim pokušajem izbora za Vrhovni sud.
To je naša stvarnost, jer narod koji nakon 35. godina svoje državnosti pjeva; Ako ne znaš što je bilo, ali u glas oni s lijeva centra i desna, ako doista ne zna što je bilo za kolektivnu je psihoterapiju, jer pjesma svjedoči kako očito ne znamo i nismo riješili pitanje memorije istine svoje povijesti i žrtve kao preduvjeta sve hrvatskog futura.
Ako nas u tom pogledu ovaj koncert osvijesti kao hrvatsku naciju, nek nam Bog bude u pomoći!