Foto: Snimka zaslona YouTube

Temeljem dostupnih izvora, BBC je uspio identificirati više od 8.700 ruskih vojnika poginulih u ratu u Ukrajini. Tijekom prethodna dva tjedna zabilježen je veliki porast u gubicima među mobiliziranim Rusima. Mnogo poginulih ima i u volonterskim jedinicama – mnogi od njih otišli su na frontu nakon tek nekoliko dana obuke.

Od prvog dana rata, ruski servis BBC-ja nadopunjuje popis poginulih ruskih vojnika u Ukrajini, zajedno s medijem Mediazona (u Rusiji proglašenim “stranim medijskim agentom” i timom volontera. Do 11. studenog, BBC je uspio potvrditi informacije o više od 8.712 poginulih vojnika i časnika.

Najmanje 163 od njih su mobilizirani Rusi koji su poginuli na ratištu.

Servis se oslanja isključivo na potvrđene izvještaje o smrti, što znači da prikupljeni podaci ne odražavaju stvarnu razinu poginulih. Pretpostavlja se da se na popisu nalazi najmanje 40-60 posto manje imena poginulih nego što ih je zaista pokopano u Rusiji. Do zaključka su stigli proučavanjem stanja na grobljima u više od 60 naselja u Rusiji.

Prema tome, sudeći po najkonzervativnijim procjenama, gubici ruske vojske i Nacionalne garde u Ukrajini mogli bi se popeti na preko 17.400 ljudi.

Ukupni nepovratni gubici Rusije (broj onih koji se ne mogu vratiti u borbe jer su ranjeni, ubijeni ili nestali) iznosi najmanje 78.300 ljudi. Ovaj broj dobiven je promatranjima od strane američkog centra za pomorsku analizu prema kojemu je, za svakog poginulog ruskog vojnika u Ukrajini ranjeno još oko 3.5.

Broj ne uključuje one koji su se borili na strani Rusije kao dio “narodnih vojski” Donjecka i Luhanska.

Smrti mobiliziranih vojnika

Tijekom prošlog tjedna stizalo je mnogo izvještaja o teškim gubicima među mobiliziranim vojnicima poslanima na frontu. Tim u obzir uzima samo one izvještaje u kojima se navode imena.

Ukupno se pouzdano zna za smrt 198 mobiliziranih Rusa. Od njih, tim je uspio saznati imena 163 vojnika koji su poginuli u zoni sukoba na teritoriju Ukrajine. Još njih 35 umrlo je u Rusiji – najčešće zbog problema sa srcem, u nesrećama ili zbog pretjeranog unosa alkohola.

Stvarni gubici među mobiliziranim vojnicima mogli bi biti mnogo viši, budući da mnogi izvještaji o vojnicima poginulim u Ukrajini od listopada ne navode njihov status – to znači da je ponekad nemoguće znati je li poginuli bio volonter, profesionalni vojnik ili je bio mobiliziran.

Samo prošlog tjedna sa sigurnošću se može utvrditi da je na fronti poginulo 72 mobiliziranih Rusa.

Za povećanje može postojati nekoliko razloga. Prvo, radi se o lošoj koordinaciji mobiliziranih vojnika. Kada se u ukrajinskoj vojsci pojavila visokoprecizno topništvo Zapadnog stila, rusko zapovjedništvo je bilo prisiljeno stožere i kontrolne punktove prebaciti duboko u pozadinu, što ima ogroman utjecaj na kvalitetu zapovijedanja u vremenu kada se situacija na bojištu konstantno mijenja.

Drugo, neki od mobiliziranih vojnika su odmah, bez ikakve obuke ili prihvatljive opreme, poslani na frontu da zatvore rupe na prvoj liniji.

Groblja u regijama

Po prvi put od početka rata, teritorij Krasnodar dospio je na vrh liste po broju potvrđenih gubitaka (365 poginulih). Dagestan je pao na drugo mjesto (338 poginulih), a Burjatia je treća (332 poginulih).

Za usporedbu: Zna se za tek 29 poginulih iz Moskve, iako stanovnici glavnog grada čine gotovo 9 posto ukupne populacije Rusije.

Sve je manje i manje vjerojatno da će dužnosnici javno izvještavati o vojnim smrtima u Ukrajini pa važni izvori informacija postaju memorijali u parkovima, nadgrobni spomenici i plakete u školama.

Tijekom prošlog mjeseca, BBC je uspio saznati o novim vojnim pogrebima koji su se odvili na grobljima u regiji Kalinjingrad, oko Moskve i u Tatarstanu. Od početka rata, tim je uspio proučiti pogrebe na preko 65 groblja u naseljima od Kalinjingrada do Vladivostoka na krajnjem istoku zemlje.

Na gotovo svakom od njih pronađeni su ne samo pogrebi onih čije smrti su javno objavljene, već i otprilike isti broj (a ponekad i više) nadgrobnih spomenika vojnika i časnika o čijim smrtima nisu izvijestile vlasti, lokalni novinari ili članovi obitelji na društvenim mrežama.

Prema potvrđenim podacima, više od 2.400 poginulih su elitni specijalci: Vojnici i časnici jedinica specijalnih snaga, marinci ili vojni piloti. Za njihovu obuku potrošene su godine i milijuni dolara.

Specijalne snage GRU-a i druge elitne jedinice ruske vojske i Nacionalne garde također trpe teške gubitke tijekom rata na teritoriju Ukrajine, budući da ih se često koristi u operacijama za koje nisu obučeni. Na primjer, izviđači se koriste u inspekciji i provjeri ulica u okupiranim naseljima, a jedinice Nacionalne garde u obrambenim akcijama.

Podaci o časnicima

Od 8.712 identificiranih ruskih vojnika poginulih u Ukrajini, oko 16 posto su časnici. Među poginulima nalaze se i četiri generala i 44 pukovnika.

Prema podacima od proteklih osam mjeseci, najviše je poginulih među nižerangiranim časnicima. Oni umiru nekoliko puta češće od svojih podređenih.

Čak i prije početka invazije, ruska vojska suočavala se s nedostatkom iskusnih vojnika i premalo zaposlenih u mnogim vojnim jedinicama. Prema riječima stručnjaka, Rusija je u rat ušla s previše vojne opreme i akutnim nedostatkom obučenih vojnika.

Rezultat je da su tijekom rata poručnici i kapetani bili primorani zapovijedati vojnicima u bitci, kao bojnici, osobno ih voditi u napad ili s njima držati liniju obrane, umjesto da upravljaju vojnim operacijama preko svojih podređenih. Istovremeno, mnogi niži časnici još uvijek su mladi (rank poručnika obično se dobiva s 21-22 godine) i neiskusni, a već sad moraju odlučivati kako postići ciljeve koje im je zadalo zapovjedništvo.

U javnosti se pojavljuju znakovi ozbiljnog nezadovoljstva mlađih časnika. Na primjer, u pismu koje su online objavili marinci 155. brigade piše da, tijekom “potpuno neshvatljive” ofanzive na selo Pavlovka u Donjecku, 300 ljudi više nije bilo na raspolaganju (uključujući ubijene, ranjene ili nestale) u samo četiri dana. Vojska kaže da je ovaj napad bio naređen samo zato da bi njihovi visoko nadređeni dobili naklonost kod generalnog zapovjedništva.

Do devetog mjeseca rata, najveće gubitke – 18 posto – zabilježilo je pješaštvo.

U posljednjih nekoliko mjeseci došlo je do velikog povećanja broja poginulih među onima koje ruski državni mediji nazivaju “volonterima”. U većini slučajevima do su ljudi koji su dobrovoljno potpisali kratkoročne ugovore s ministarstvom obrane i ruskom gardom na početku rata.

Međutim, prema riječima nekoliko aktivista za ljudska prava, neki su prisiljeni prijaviti se u “volonterske” jedinice pod prijetnjom ozbiljnih problema za njihove obitelji ako to odbiju, barem u Čečeniji.

Jedan od razloga za veliki broj poginulih je nedostatna obuka. Prije nego ih se pošalje na frontu, na brzinu sklepane jedinice prolaze tek 3-10 dana pripreme.

Što se zna o gubicima u “Republikama” Donjeck i Luhansk?

Ukupan broj poginulih na ruskoj strani znatno raste ako se na popis uključe svi oni koji su se borili protiv Ukrajine kao dio “narodnih postrojbi” Donjecka i Luhanska.

Do 11. studenog, vlasti samoprozvane Republike Donjeck priznali su gubitak 3.746 vojnika. U Luhansku se gubici ne objavljuju, ali iz otvorenih izvora se može zaključiti da bi broj mrtvih mogao biti preko 1.000.

Usto, u grupama onih koji podržavaju Donjeck i Luhansk na društvenim mrežama, BBC je našao više od 4.000 poruka u kojima ljudi traže svoje muške rođake koji su završili u “narodnoj postrojbi” i dugo se nisu javili svojim obiteljima.

Prema podacima iz SAD-a, ako računamo ranjene i poginule, ruski vojnici u Ukrajini prelaze 100.000 ljudi. Taj broj usporediv je s procjenom tima o ruskim nepovratnim gubicima.

Generalni zbor Ukrajine procjenjuje gubitke Moskve na 77 tisuća ljudi, a rusko ministarstvo obrane posljednji put je broj poginulih objavio 21 rujna, izvijestivši o pogibiji 5.937 vojnika.