Korizmena djela i korizmeni elan

0
127

Korizmena djela: post, milostinja i molitva.

Post

Sigurno je da post, po svojoj oštrini, strogom slijedu, a posebno po Kristovu primjeru, najosnovniji element vršenja korizme. Za sv. Augustina kao i za sv. Leona korizma je jednostavno “presveti i najveći post”. Post je sigurno lijek. Sv. Leon govori o korizmi kao o vremenu koje je posvećeno “ljekovitom postu”. Mnoge darovne molitve ističu spasonosnu učinkovitost korizmenog posta koji je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Predslovlja u korizmi sažimaju u nekoliko riječi plodove posta. Praksi posta, koji je obvezatan, Crkva dodaje sva druga djela kršćanskog mrtvljenja. Posebno preporučuje strogu štedljivost kod uporabe dobara i komotnosti sadašnjeg života. Korizma je ozbiljan i strog period u kojemu se trebamo odreći određenih radosti koje su inače dopuštene. Sv. Augustin nas upozorava da je dobro odreći se onoga što je dopušteno da ne padnemo u osjećaj pretjerane krivnje. Postom krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. On učvršćuje tijelo i po njemu zaslužujemo milosti. Pokorom postižemo oproštenje grijeha i zaslužujemo nebesku nagradu.

Postiti znači jednom se u danu do sita najesti, a u druga dva obroka manje uzeti. Post obvezuje sve koji su navršili 18 godina i nisu prešli 60. godinu. Nemrs znači ne jesti meso. To smo dužni činiti sve petke kroz godinu, a napose u korizmi. Post i nemrs jesu obvezatni na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak.

Milostinja

Pod imenom milostinje treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu što sv. Leon zove “pobožna djela”. Sveti Ocu su jednodušni u izjavi da je milostinja nužni dodatak postu. Naravno, čini milosrđa ne ograničavaju se samo na ublažavanje fizičke bijede. Gospodin nam je zapovjedio da u isto vrijeme dajemo i opraštamo. Zato kršćanin treba za vrijeme korizme prakticirati dvije vrste milostinje: davati i opraštati.

Korizma nas pripravlja na slavljenje misterija križa. Nitko ne može dobiti puninu božanskog opraštanja, plod vlastit tom misteriju, ako sam najprije ne ispuni uvjet koje je sam Spasitelj postavio: oprostite i bit će vam oprošteno. I na kraju milostinja upotpunjava post.

Molitva

Sv. Augustin kaže da su post i milostinja dva krila koja dižu k Bogu molitvu u korizmi. Post i molitva su zato da očiste dušu i da joj lakše pomognu da se uzdigne k Bogu. Zauzvrat molitva potiče i oživljava obdržavanje korizme. Molitvom dobivamo milost koja nam je potrebna da počnemo “svečanost posta” s djelatnom ljubavlju koju primamo i da je ispunimo sve do kraja u pobožnosti. Molitva čini naš post ugodnim pred Gospodinom i daje mu spasenjski učinak. Nema sv. mise u korizmi u kojoj ne bi Crkva, na ovaj ili na onaj način, molila i tražila od Boga da blagoslovi i posveti njezin korizmeni post.
Period čišćenja i nadnaravnog rasta u korizmi zahtijeva da molitva bude ustrajnija, pouzdanija i gorljivija nego obično. Sv. Leon traži da molitva u korizmi bude što ustrajnija. Najsigurniji način podržavanja duha molitve jest sabranje, vanjska tišina i šutnja i postojana meditacija o Svetom Pismu. Liturgijski tekstovi pokazuju u više navrata djelotvornost božanske riječi koja silazi s neba, prodire u dušu i čini je plodnom poput osvježavajuće kiše. K tome, bitka protiv zlog Duha traži od nas da trajno zazivamo Božju pomoć protiv zamki zloga.

Nutarnja raspoloženja koja trebaju pokretati naš korizmeni elan

Skrušenost srca

Da bismo ostvarili duboko i potpuno čišćenje duše, korizmena djela trebaju izlaziti iz skrušena srca, a to znači iz one boli koja zahvaća i ostvaruje u duši živo žaljenje zbog grijeha. Zato ne čudi da Crkva odmah od početka traži od svih duh skrušenosti i kajanja. Čin pepeljenja znači zauzeti pred Bogom stav u kojem priznajem da sam zaslužio smrt i zato se hrabro usmjeravam na put pokore i ispaštanja. Da bi skrušenost trajno rasla Crkva svaki dan moli od Boga da vjernicima stravi u dno njihovih srdaca pravu pokoru koja je prvi polog božanskog milosrđa. Zato nas zove da razderemo svoja srca. Duh skrušenosti se ostvaruje u molitvi. Korizmena liturgija nam predlaže model skrušenosti srca u osobi ponizne grešnice iz Evanđelja koja svjedoči svoje istinsko obraćenje suzama kojim pere noge Gospodinu i obasipa ih cjelovima. Nije li to slika duše koja nudi Bogu korizmenu pokoru kao žrtvu skrušena i ponizna srca?

Povjerenje u Boga

Skrušenosti srca treba se pridružiti povjerenje u Božje milosrđe. Kršćanin treba iskoristiti korizmu za otvaranje širem povjernju u Božje djelovanje. Izbor čitanja kroz korizmu želi u nama snažno probuditi i učvrstiti povjerenje u Boga. Zato Crkva s pravom naviješta za vrijeme cijele korizme da Božje milosrđe nema mjere.

Strpljivost

Vrijeme kušnje i borbe, vrijeme ispaštanja i askeze, vrijeme korizme zahtijeva više nego ikoje drugo vrijeme kroz godinu vježbanje u kreposti strpljivosti koju sv. Pavao predstavlja kao raspoznajni znak pravih Kristovih slugu: “nego se u svemu iskazujmo kao poslužitelji Božji velikom strpljivošću” (2 Kor 6,4). Crkva nastoji posvijestiti svojim vjernima da ne mogu sudjelovati u uskrsnuću svog Spasitelja ako strpljivo one sudjeluju u njegovoj smrti i križu.

Radost

Značajno je da sv. Benedikt u kratkom poglavlju koje je posvećeno korizmi u svom Pravilu spominje dvaput radost. Korizma donosi kršćaninu blagodat dvostruke radosti: radost dragovoljne i dobrohotne uzdržljivosti i radost Uskrsa za kojim gorljivo čezne. Sv. Benedikt kaže da nas korizma pripravlja za pashalni misterij života koji savršeni kršćanin treba čekati s radosnom duhovnom željom. Zato nedjelja “Laetare” odiše jednom vrlo čistom radosti u kojoj se već odražava nešto od uskrsne radosti. Diskretna, nenametljiva i suzdržljiva, ali duboka radost korizme ne poznaje uzmaka ni pomračenja.