Foto: Pixabay

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja krenulo je s obradom prijava na subvencionirane kredite, ali čini se da si u Hrvatskoj stambeni kredit može priuštiti sve manji broj ljudi.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna cijena stanova u Hrvatskoj u prvom polugodištu ove godine bila je za 1,4 posto veća od prosječne cijene u drugom polugodištu 2018. i za 9,5 posto veća od cijene u prvom polugodištu 2018. godine. Prosječna cijena po kvadratu iznosila je dakle 12.375 kuna, oko 1.660 eura.

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je 10. rujna počelo zaprimati zahtjeve za subvencionirane kredite Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), koje mnogi i krive za povećanje cijena stanova na tržištu. Kako su nam u telefonskom razgovoru iz ministarstva potvrdili, tijekom tri tjedna će zahtjeve za kredite obraditi i potvrditi, nakon čega će se moći saznati točan broj ljudi koji će ostvariti pravo na subvencionirani kredit.

Među sretnicima koji će ostvariti pravo na subvencionirani kredit nije Lana Čiček, učiteljica engleskog jezika iz Ivanca. Čiček sa svojih 31 godinu o bilo kakvom kreditu može samo sanjati, a razveselila bi ju činjenica da može dobiti minus na računu ili odobrenje plaćanja na rate.

Čiček, naime, radi već sedam godina i ima pet godina staža, ali nema ugovor na neodređeno. Nema čak ni šest mjeseci neprekinutog radnog staža, budući da je samo ove godine – kako radi zamjene – promijenila četiri škole.

Problem koji ne pogađa samo mlade

Na problem mladih koji si ne mogu riješiti stambeno pitanje upozorava i Mreža mladih Hrvatske (MMH), koja je povodom Međunarodnog dana mladih, 12. kolovoza, upozorila na jedno od gorućih pitanja za mlade danas – nemogućnost rješavanja stambenog pitanja, piše N1.

U priopćenju su istaknuli kako je dugoročni najam stanova mladima teško osigurati “zbog nereguliranosti tržišta i sve veće tendencije ka kratkoročnom, turističkom najmu (npr. Airbnb), dok kupovina vlastitog stana za sadašnju generaciju sve više postaje fantazija zbog rasta cijena nekretnina i slabog trenda rasta plaća u državi, pa i ne čudi činjenica da se Hrvatska nalazi u samom vrhu Europe prema postotku mladih koji još uvijek žive sa svojim roditeljima, uz prosječnu dob od 31,5 godina”.

Dalje navode kako čak 45,2 posto stanovništva u Hrvatskoj plaća najamninu po tržišnoj cijeni i troši više od 40 posto svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka na stanovanje.

Navedeno, međutim, nije problem koji pogađa samo mlade. Iako mladi jesu u nezavidnijem položaju, situacije je slična za sve dobne skupine radnika.

Bezizlazna situacija

Iako sa svojih 38 godina već neko vrijeme ne spada u kategoriju “mladih” – bar ne prema službenoj definiciji Europske unije – Jelena Bračun, koja radi u kulturnom sektoru na ugovore na određeno, isto si ne može riješiti stambeno pitanje.

Iz svoje situacije izlaza ne vidi, ona i partner oboje imaju ugovore na određeno, što ih sprječava ne samo da podignu kredit dovoljno velik da mogu kupiti stan po trenutnim tržišnim cijenama u Hrvatskoj, nego da uopće podignu kredit. Od kupnje stana su odustali, upravo ih čega još jedna selidba, u stan na čije unajmljivanje će odlaziti više od polovice njene plaće.

Josip Miličević iz MMH također ističe problem s kojim se suočavaju mladi, ali i svi oni koji imaju ugovore na određeno, pa tako kaže kako “trenutni položaj mladih na tržištu rada jasno sugerira da velika većina njih, čak i kada bi htjela, ne može podići kredit radeći u prekarnim uvjetima i u nesigurnim oblicima rada”.

Miličević kaže kako i su “cijene stanova, kako za kupovinu tako i za dugoročni najam, u konstantnom porastu zadnjih godina te je mladim osobama sve teže riješiti stambeno pitanje, dok je popularizacija platformi za kratkoročni najam u kombinaciji s porastom turističkih noćenja dovela do toga da je sve manje stanova na tržištu dugoročnog najma”, također ističe.

Unajmljivati stan “dosadilo” je i Valentini Seničić koju je na kupnju vlastitog stana – uz činjenicu da si “svoj na svome” – potaknula i situacija kada joj prijašnji najmodavac nije htio promijeniti raspadnutu kutnu garnituru u stanu od 30 kvadrata kojega je svaki mjesec plaćala gotovo 1.900 kuna. To je, kaže ona, bila prijelomna točka.

Ističe kako sama financijski ne bi mogla dignuti kredit za veći stan, pogotovo ne s ovakvim cijenama nekretnina u Zagrebu, stoga joj je sudužnik njen zaručnik. Ratu kredita od 3.450 kuna 23 godine lakše će biti plaćati u dvoje, kaže ona. Velika je to obaveza, tvrdi, ali na kredit i vlastitu nekretninu Seničić i njen zaručnik gledaju kao na ulaganje u budućnost, što je izgleda nešto što si u Hrvatskoj sve manji broj ljudi može priuštiti.

Josipa Miličevića iz MMH upitali smo što smatraju, kakve bi mjere nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku trebalo implementirati da se pokuša riješiti stambena kriza koja posebno pogađa mlade, ali i ne samo njih.

Miličević ističe kako je “za kvalitetno rješenje kako ovog, tako i mnogih drugih problema s kojima se suočavaju mlade osobe, potrebno više od jednog ministarstva. Ipak, dobri primjeri postoje u nekim EU zemljama, od povećanja broja stanova u javnom fondu (dakle u vlasništvu lokalnih ili regionalnih jedinica) te time utjecanje na tržišnu cijenu, zatim stroži uvjeti za kratkoročni najam kako bi ga se učinio manje privlačnim, poticanje gradnje stanova namijenjenih mladim osobama te i najdirektniji način – sufinanciranje ili neki drugi oblik rasterećenja svih mladih (a ne samo mladih obitelji) pri kupovini, ali i unajmljivanju stana”, zaključuje N1.

Podijeli objavu