Prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu u Turskoj su se sastali ruski i ukrajinski šefovi diplomacije – Sergej Lavrov i Dmitro Kuleba. Nakon sastanka održali su odvojene konferencije na medije, na kojima su poručili da nije postignuto primirje.
“Kao rezultat razgovora mi smo pristali na to, zato što smo za svaki mogući kontakt glede pitanja koja su u korijenima današnje krize u Ukrajini te želimo iznaći način kako izaći iz ove krize”, rekao je Lavrov nakon sastanka.
Rekao je da se treba pridati dodatna vrijednost kontaktima, optuživši ukrajinsku stranu da umanjuje važnost pregovora koji se odvijaju na ruskom teritoriju između ruskog i bjeloruskog predsjednika.
“Civili su zapravo taoci dobrovoljnih bataljuna i snaga teritorijalne obrane, naime, koristi ih se kao ljudske štitove. Mi smo potvrdili, na zahtjev ruske strane, da se otvore humanitarni koridori, a sami uzroci i trenuci kad se otvaraju zapravo se temelje na situaciji na terenu i trebaju se odabrati najučinkovitije rute da bi se civili izveli iz gradova. Podsjetili smo kolege da je na posljednjem krugu pregovora Rusija predložila konkretne ideje glede nacrta pravnog dokumenta, a ukrajinska strana je uzela te ideje da bi o njima raspravila u Kijevu i rekli su da će nas izvijestiti vrlo brzo, uzimajući u obzir interese svih strana”, rekao je Lavrov.
Na pitanje kako napreduje vojna operacija, Lavrov je rekao da to izrađuje ministarstvo obrane i predsjednik Vladimir Putin, koji kažu da operacija ide po planu. “Vidimo koliko je opasno ponašanje naših zapadnih kolega, uključujući EU, koji su prekršili svoju ulogu time što su dostavljali smrtonosno oružje Ukrajini, uključujući protuzračno oružje, koje se može prenositi i koje trenutačno koriste teroristi i predstavljaju prijetnju civilima”, rekao je Lavrov.
Pitamo se žele li oni prekinuti s tom politikom stvaranja Ukrajine prijetnjom Rusiji. Nismo dobili odgovor kako će se oni postaviti u toj poziciji. Ne, ne planiramo napasti druge zemlje. Nismo napali ni Ukrajinu. Ukrajina predstavlja izravnu prijetnju sigurnosti Ruske Federacije, rekao je Lavrov.
Govoreći o Pentagonu, spomenuo je da je Pentagon na ukrajinskom teritoriju isprobavao biološko oružje, a kasnije zanijekao da provode ikakve operacije u Ukrajini. “To ne iznenađuje, a predstavnik UN-a je rekao da nemaju takve informacije. Ni to ne iznenađuje, naravno da su to Amerikanci činili u tajnosti, kao što to čine u drugim državama bivšeg Sovjetskog Saveza”, rekao je Lavrov.
“Što se tiče biološkog i toksičnog oružja, potrebno je otkriti sve aktivnosti na njihovom teritoriju, ali oni koji su u Ukrajini i nose oružje, trebaju shvatiti da će se smatrati odgovornima”, rekao je Lavrov.
O bombardiranju bolnice u Mariupolju
Upitan kako ruskom narodu opravdava bombardiranje dječje bolnice, i činjenicu da je pred Rusijom bankrot. “Nije prvi put da čujemo dramatične vriskove o takozvanim strahotama koje provode ruske oružane snage. Na sastanku Vijeća sigurnosti pri UN-u, tamo smo iznijeli činjenice o tom rodilištu. To je rodilište već dugo bilo u rukama bataljuna Azov i drugih radikalista i oni su sve trudnice i sve medicinske sestre maknuli iz tog rodilišta i tamo uspostavili bazu ultraradikalnog azovskog bataljuna pa vi sami izvucite zaključke kako se manipulira javnim mnijenjem diljem svijeta. Vidio sam izvješća da je to vrlo emotivno, nažalost, druga strana novčića predstavlja objektivniji pogled”, rekao je Lavrov.
“Ukrajina je nastavila biti slugom eksperimentalnih zapadnjačkih pokusa. Kad je NATO počeo zahtijevati da Ukrajina ima puno pravo hoće li ili ne u Savez i kad su se uspostavile vojne baze u Ukrajini, što je bila izravna prijetnja Ruskoj Federaciji, i kad sad počnete propitivati njezin status bez nuklearnog oružja, mi želimo vas zamoliti da se pridržavate načela sigurnosti na europskom kontinentu. Oni su rekli da možemo razgovarati o svemu, ali nemojte ni postavljati pitanje naše odluke o pristupanju NATO-u. Ali zašto bismo mi trebali slušati NATO kad kaže da ne predstavlja rizik za nas? Oni ne mogu s nama tako razgovarati. Mi smo vrlo jasno rekli da ne želimo militarizaciju u Ukrajini. Čak i bez NATO-a možete postaviti militarizaciju projektila usmjerenih prema našoj zemlji”, rekao je Lavrov, optuživši Ukrajinu za nacizam.
“Kad upozoravamo naše susjede NATO da se ne šire, mi to ozbiljno mislimo. Prema onome što je rekao predsjednik Zelenski, taj pristup polako postaje jasniji i njemu samome i to je razlog za optimizam, ali što se tiče naših gospodarskih problema, mi ćemo se znati nositi s njima. I u prošlosti smo se borili s poteškoćama, kad god je do njih došlo. Uvjeravam vas, mi ćemo prebroditi poteškoće. Nemamo nikakve iluzije glede toga je li Zapad pouzdan partner, nema nikakve sumnje da se to krši”, rekao je Lavrov, poručivši da će se Rusija znati nositi sa sankcijama i učiniti sve da Rusija ne ovisi o Zapadu.
O mogućem sastanku Putina i Zelenskog
Upitan je li moguće uskoro organizirati sastanak na predsjedničkoj razini, Lavrov je rekao da Putin nikad ne odbija kontakt, ali da ne bi voljeli da sastanci budu svrha sami sebi. “Mi smo uvijek za sastanak, ako možemo dati neku dodatnu vrijednost i riješiti problem. Ukrajinsko vodstvo je od neustavnog puča radije željelo održavati sastanke radi sastanaka samih i imitirati konkretne odluke. Kad smo postigli Sporazum u Minsku, Zelenski je stalno govorio da se trebamo sastati, a kad smo podsjetili svoje kolege 2019. u Parizu da je već bio održan sastanak u Parizu i da nijedna od odluka iz Minska nije bila provedena, oni su i dalje ponovili svoje pozive na sastanak. Ovaj način zamjenjivanja biti problema s nekim vanjskim učincima traže proširenje formata tako da se uključe i Velika Britanija i Turska, žele stalno formirati nešto paralelno, neke paralelne sastanke i stalno kijevsko vodstvo ima nekakve inicijative, a sve se one svode na to da žele zamijeniti ono što oni trebaju doista učiniti nekim vanjskim učincima. Putin neće odbiti sastanak sa Zelenskim, nadam se da će se uskoro pokazati potreba za takvim sastankom, ali dotad treba obaviti neke pripreme”, rekao je Lavrov.
Optužio je i medije da plasiraju gomilu lažnih vijesti.
SAD je otvoreno rekao da su njihovi veleposlanici bili upućeni da uvjere njihove zemlje da se pridruže sankcijama Rusiji, jeste li i vi nešto slično napravili s veleposlanicima u vašoj zemlji, upitali su ga novinari. “Što se tiče naših veleposlanika, mi ih brifiramo o našim položajima, stajalištima, i naši veleposlanici marljivo prenose te informacije čelnicima država u kojima se nalaze. No, mi nećemo trčkarati svijetom i upozoravati članice UN-a da slijede starijeg brata. SAD od Turske, Egipta, jugoistočne Azije pa čak i Kine da slijede jednostrane sankcije koje je uveo SAD. To je veliko nepoštivanje prema tim zemljama, ali, znate, u SAD-u sve prolazi”, rekao je Lavrov.
Upitan zašto bi ga ljudi trebali shvatiti ozbiljno, ako tvrdi suprotno onome što se vidi, Lavrov je rekao da nijedan zapadni medij nije prenio ono što Rusija govori zadnja tri dana. “Mi smo iznijeli svoje proširene poglede glede pitanja europske sigurnosti. Bilo nam je rečeno da je Ukrajina naša i da ćemo mi odlučiti što će biti s Ukrajinom i mnogo onoga što smo predložili bilo je odbačeno. Naša logika je jasna, mi želimo prijateljsku Ukrajinu, demilitariziranu Ukrajinu, koja neće zabranjivati ruski jezik, kulturu i Pravoslavnu crkvu, a ni postati nacistička zemlja”, rekao je Lavrov.
“Zapad je tada zašutio, a to dokazuje da Zapad traži samo jednu stvar od Ukrajine, da bi ona bila protiv svega ruskog”, rekao je.
Upitan je li bio postignut ikakav pozitivan ishod razgovora, Lavrov je rekao da su stigli u Tursku ne da bi bili zamjena za pregovarački put koji su odabrali ruski i ukrajinski predsjednik na bjeloruskom teritoriju. “Tamo je dano jasno objašnjenje što je potrebno da bi se riješio ovaj sukob, demilitarizacija, denacifikacija Ukrajine i još niz drugih stvari. Mi smo upozorili naše sugovornike da ovdje nećemo stvoriti usporedne pregovore, što je nešto što bi ukrajinska strana htjela. Nisam iznenađen time što je Kuleba rekao da nije postignut dogovor oko primirja. Nikakvo primirje ovdje nije trebalo ni biti postignuto”, rekao je Lavrov.
Anita M.