SCHMIDTOV POTRES U SARAJEVU, TRESE SE I U ZAGREBU
Nije samo srpanjski ili julski zvizdan ovih dana nevolja u Sarajevu. Užarilo se sve. Viču, prijete, kukaju, Erol Avdović urla o aparthejdu, europskoj islamofobiji, mediji donose dramatične najave propasti, pa sam u prvi trenutak pomislio da to ovi Putinovi nisu dovukli topništvo i počeli rokati kako bi rekao Milanović ili da nije Zelenski iz istočne Bosne krenuo na Krim.
Nisu, na sreću.
Nije ni Putin, ni Zelenski. A i Sv. Ilija odmarao. Ukazao se Christian Schmidt. Nijemac.I to nakon rezolucije Budnestaga, koju je trebalo samo primjeniti i početi sve Ante, Dragane, Miroslave, Ivane, preimenovati u Muje, Sulje, Hase (ne Hasanbegoviće) na licu mjesta.Onako građanski.
Sad izgleda toga neće biti, pa Erol Avdović otkriva da je to čista islamofobija. Sad je jasno.Ako Ante postane Mujo, ili ako recimo penzionirani hercegovački rašljar Zdravko Nikić postane Fata, to je građanski, a ako ne postanu, to je islamofobija.
Kome nakon ove logike Erola Avdovića nije još uvijek jasno što je to “građanski” u BiH, treba mu državna pomoć, klinika, ili zatvor.
O kakvoj to islamofobiji govori Erol A.? Sad najednom procurilo da taj Schmidt namjerava poništiti namjeravanu suljizaciju BiH. Uf, majka mu stara, nezgodno.I neodgovorno. Ipak ne kužim čemu tolika strka i zbrka u bošnjačkom i “građanskom” Sarajevu oko Christiana Schmidta i njegovih namjera nametanja izmjena Izbornog zakona u funkciji zaštite tamošnjih naroda, kad imaju opasne pajdaše u Hrvatskoj, koji će odmah krenuti za Berlin i hitno započeti smjenjivati koga stignu.
Više me zato brine što će sad s tim Nijemcem inicijatori smjenjivanja Gordana Grlića Radmana, silni beskompromisni zagovornici Hrvata u BiH, koji su žestoko upozoravali na izdaju Zagreba zbog rezolucije Budnestaga. Rezolucija im je bila sve. Smisao postojanja. Bundestag rezolutno promiče građansku BiH, a Njemačka i ovaj njen Schmidt sad najednom planiraju s ostalim najvažnijim članicama za implementaciju mira u BiH zakonski intervenirati i nametnuti – konstitutivnost naroda u Federaciji BiH. Koja izdaja!?
Sad bi udružene intelektualno-političke snage u Hrvatskoj trebale tražiti smjenu Schmidta, zatim njemačke Vlade, a valja razmisliti udariti i po Bundestagu, jer, ili će vladati kako treba taj Bundestag ili – noga u stražnjicu. Jel tako?
A adute imamo.Samo se pregrupirati, k’o Putin, ili k’o Zelenski. Odmah Kolakušića poslati u Berlin, pridružiti mu Sinčića i Ilčića, koga su neki dan izabrali europski konzervativci za nešto njihovo, jedino Freda odmah spakirati i poslati u Hrvatsku, ili u Aziju i Afriku da promiče pederastiju i pobačaj.
Doduše, u zadnje vrijeme Bidenu to baš nešto šteka u Americi, pa Freda, eventualno uz Gordana Bosanca i Jelenu Veljaču poslati tamo. Nikako Sandru Benčić, jer kad napne vratne žile promičući ljudska prava k’o gangašica, nježne dušice homići će se razbježati i pomisliti od nje da je general Rojs.
Dobro bi bilo iz Hrvatske poslati Grmoju, poznatog lomitelja zabludjelih i trojku suverenista, da pokažu tim Nijemcima što je red, a što ne. A bilo bi korisno i Suverenistima, jer bi dvoje-troje pametnih ljudi među njima mogli na miru raditi na ozbiljnim temama i problemima dok pajdaši smjenjuju po Njemačkoj. Pa ne mogu ih ti Nijemci toliko blamirati. Donose rezoluciju, namame ih, oni k’o ljudi odgovorno i nadasve inteligentno navale smjenjivati ministra, aktiviraju Raguža republikanca u Mostaru da napadne Čovića zbog “izručivanja Hrvata”, objašnjavaju što je to državna politika, što izdaja, promiču povijesnu ulogu predsjednika Milanovića u boju za hrvatska prava, da napaćeno pučanstvo konačno shvati, a sad taj tip, taj Schmidt planira sve bataliti. Pravi ih budalama i njih i svekolike narodne mase koje im povjerovaše.
E, ne može tako! To se mora kazniti odmah! Ja se osobno ne bojim toliko za Bakira Izetbegovića, imam razumijevanja za njegove “građanske vizije”, a dokazao je debelokožnost koju ovakvi potresi ne mogu oštetiti. Naime, razumio sam babine mu vizije i 1992. godine, čiste k’o suza. Njemu kao političaru očito ne smetaju ni obraz ni pamet, samo mu “nevjernička uha” tu i tamo prave probleme. Da o Komšiću i ne govorim.
Malo se bojim za Bakirove imame, teologe i gomilu propagandista, kojima je blizak model dinamitnog prsluka s kojim se ušetaju kao pravi džihadisti među “nevjernička uha” i – buuum. Onako proeuropski, kako bi rekao Erol Avdović. Antiislamofobično! Za ove smjenjivače u Hrvatskoj, kao i za ekscelenciranog Hasanbegovića me nije strah.
Za Hasanbegovića posebno od kad je Iran s Rusijom i Kinom potpisao strateške sporazume. Oni će moralni i dosljedni kakvi jesu, navaliti smjenjivati izdajnike po Njemačkoj, a kad tamo obave posao, ili dok ne obave jer puno je izdajnika po Njemačkoj pa će trebati vremena, vratiti se u Hrvatsku kad nastupi zastara na budalaštine i blamažu.
Kao i kod arbitraže s MOL-om, kad netko drugi podmiri račun, a oni ga zbog toga proglase veleizdajnikom. Pa će navaliti otkrivati nove izdaje i izdajnike a moliti Boga da situacija bude što gora, kako se ne bi morali previše mučiti i naprezati svoje i vijuge svojih oduševljenih sljedbenika.
Jer, tko je vidio nešto razumijevati mozgom, kad za to služe oči i uši. Pogotovo nevjernike. Ova akcija spašavanja Hrvata u BiH će im neslavno propasti, jer su se nekim čudom ti Hrvati spasili za sad po svemu sudeći izdajničkim postupkom Nijemca Schmidta, ali – brzo će naši MOST-ovci, predvođeni Petrovom i nadasve lucidnim Grmojom otkriti nove izdaje.
Za njih se ne treba bojati.Kad si nisu naudili nakon par profućkanih milijardi zašto bi ih zabrinjavalo malo provaljenog ili otkrivenog laguckanja o Hrvatima u BiH, Grliću Radmanu ili onom Čoviću!?Zbog toga ne vidim razloga za strah od islamofobije u Sarajevu. Niti od serije ritualnih samoubojstava u Hrvatskoj.
š Smjenjivači predvođeni MOST-om i pokojim sseuverenistom ne vide tisuće rasvjetnih stupova po Zagrebu, niti diljem Hrvatske kao poziv na moralni čin.
Nisu Japanci da se objese, jer u njihovoj svijesti nema prostora za sramotu i odgovornost. Nadam se da su im i sljedbenici takvi, jer bi bilo svašta na ovim vrućinama, pogotovo u Zagrebu gdje Tomašević i njegovi sve očitije planski uzgajaju štakore zelenom politikom.
Sve su to rizici politike i dubinskog razumijevanja s kilogramima obraza bonusa.A uvijek se nađu i kupci takvog obraza, kojima se i ova blamaža može podvaliti i proglasiti – pobjedom. Ta nismo džaba uživali sa Srbima zajedničke države i kulturu cijelo stoljeće, naslijeđe je tu. Svaki debakl proglasi pobjedom i ne boj se.
Piše Marko Ljubić