Ovoga puta u rubrici “Na didovini” donosimo vam priču o dva prezimena sa područja općine Dugopolje, Jurenić i Jurko. Prvo pišemo o prezimenu Jurenić o kojem postoji manje podataka i zapisa, zatim i o prezimenu Jurko koji obitavaju na području mjesta Koprivno i kojima se zna nešto više.
Jurenić
Jurenići su starosjedilački dugopoljski rod, kojeg je prezime nastalo od imena Jurena, jednog od brojnih hipokoristika imena Juraj odnosno Jure (Jureta, Jurela, Jurelja, Jureka, Jureža).
U Dugopolju su zabilježeni u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine, i to 4 obitelji s 23 člana: na čelu triju obitelji su udovice – Jela (7 članova), Manda (4) i Oršula (5), te 6-člana obitelj Cvitka Jurenića.
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 18 obitelji i 58 osoba s prezimenom Jurenić. Prema obiteljskim nadimcima dijele se na: Salatiće, Reliće, Saviće i Gakiće.
Jurko
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Koprivnom žive 3 obitelji i 5 osoba s prezimenom Jurko. Kraća je to inačica prezimena Jurković. „Skraćivanje“ prezimena bilo je česta pojava u starijim vremenima: Čelanović – Čelan,, Radanović – Radan, Radinović – Radina, Radovanović – Radovan, Malbašić – Malbaša, Kardumović – Kardum, Podrugović – Podrug, Čevrić – Čevra. U Dugopolju je duži oblik Jurković s vremenom potisnut, a ostao je do danas kraći oblik Jurko.
S jezičnog gledišta ovo je prezime nastalo od imena Jurko, dakle jednog od oblika osobnog imena Juraj, koje je u Hrvata stiglo preko latinskog Georgius, latinske prilagođene grčke riječi georgios, što znači ratar, zemljoradnik, seljak.
Inače „ime Jurko susrećemo 1229. godine kod Zadra, ali se prezime Jurković u Dubrovniku susreće dosta rano, Dobroslav Jurković 1363. godine. Na Visu se Jurkovići spominju 1380. Godine 1458. spominje se Ivko Jurković, ličilac u Dubrovniku, a 1492. godine Radoslav Jurković zvani Ljuben iza planine Žabice. Godine 1498. susrećemo Jurkoviće u Ljubači. Na Pelješcu postoji selo Jurkovići i u njemu se to prezime može pratiti bar do 1500. godine. U Luci Šipanskoj susrećemo ih 1539.-1599., u Janjini bar od 1551., u Topolom 1560. itd.
Starina je Jurkovića u Hutovu, mjestu u zaleđu Neuma i Čapljine, a kasnije su se raširili u Dubrave (Stolac) i Zviroviće (Čapljina). „U maticama župe Lisac upisano je 1661. krštenje Ane Jurković Mihine iz Hrasna, župe Popovo (a 1664. druge njegove kćeri Danice), što bi opet moglo biti Hutovo. U Hutovu 1684. godine susrećemo Vidu Jurkovića.
Dok je dio Jurkovića ostao u Turskoj, u okolici Čapljine (Tasovčići, Sjekose) i Stoca, neki su u vrijeme tursko – mletačkih ratova u 17. stoljeću prebjegli na teritorije pod vlašću Venecije u Dalmaciji; Cetinska krajina, Koprivno, drniško područje.
Što se pak tiče Cetinske krajine, Jurkovići su 1759. godine zabilježeni u maticama župe Ruda, a 1791. godine u Rudi se spominje Ante Jurković pokojnog Tome, koji sklapa ugovor s bratom svoje žene Petrom Puđom (Ljubić – Puđa), pokojnog Lovre iz Otoka u vezi sa zajedničkom obradom zemlje.
Kako Jurkovića nema na duvanjskom i livanjskom području, ni u Imotskoj krajini, onda je logično da su u Koprivno stigli iz istočne Hercegovine odnosno doline Neretve.