Piše Vanja Zlatović
Odbijam smatrati kritiku na portal Novosti udar na Srbe u Hrvatskoj. Odbijam poistovjetiti pripadnike jednog naroda s tiskovinom u rukama ideološke grupe koja niti je srpska, niti je hrvatska, niti je išta narodno ili na i jedan način takvo da bi trebalo biti zaštićeno više od onih što ovaj čas leže po kontejnerima ili bolnicama, burzama rada ili jednostavno žive svoje male živote i koji su predmet jedne političke uzurpacije i otmice.
Da postoji itko u ovom društvu koga se ne može kritizirati a ne dobiti epitet mrzitelja nečeg što taj ne predstavlja, odbijam. S gađenjem gledam i te kvaziljevičare i neojugoslavenske promajičare koji se ne ograđuju pa kažu pošteno- ne, mene možete kritizirati, ja nisam zaštićena vrsta niti želim biti, ja sam hrvatski intelektualac i udarite slobodno. Naravno da smijete i trebate udarati na Suvereniste ili Reinera, uvijek se to smjelo i činilo. i smije, i treba se moći činiti.
Naravno i da se u Novostima može pisati i kritički i izvan manjinskih tema in stricto sensu, iako se donekle očekuje da onaj tko od države dobija novac za vinogradarstvo ne otvara njime kladionicu.
Ali nije vas nekoliko ne-izabranih hrvatskih pera iznad Srba u Hrvatskoj, iznad Hrvatske, i iznad kritike, smiješno je da neka udruga (Hrvatsko Novinarsko Društvo) ex cathedra i iz oblaka fingira autoritet da “zaštiti ” istu takvu fingiranu franšizu kakva je Srpsko Narodno Vijeće. Jer, rođaci, mi smijemo sumnjati u iskrenost hrvatstva i HDZ-a i Suverenista i možemo sumnjati i u vas jednako.
Ne razumijem da se itko može spustiti toliko da pristaje biti u javnom životu zaštićen nekom političkom histerijom kojom ga se tretira kao nedodirljivog, to je standard i tekovina francuske revolucije.
Ne može postojati zasebna i štićena politička opcija koja će imati potpuni imunitet s osnove sasvim nevezane brige za nacionalnu manjinu kojom se i ne bavi, nisu niti ono malo glasača koji izlaze na manjinske izbore dali mandat onima koje su birali da se povuku u centar Zagreba, njih ne zarezuju za suhu šljivu, i da glume intelektualnu elitu isforsiranog jugoslavenstva pod egidom zaštite Srba u Hrvatskoj.
Da, mi drugi imamo pravo kritizirati sve saborske zastupnike, sve političke organizacije, sve portale, sve potpisnike svih tekstova, pa nastupali oni u ime čega god htjeli. Vrijeme političkih i društvenih tabu tema i svetinja je prošlo i neće se vratiti.
U sred rata se kritiziralo Tuđmana, kritizirao Caritas, kritiziralo hrvatski mentalitet, ovo je slobodna zemlja i demokratska zemlja, u paučinu nedodirljivih rezervata nećete nas vratiti.