Monday, October 2, 2023
Home Blog Page 2

Kraj je rujna, a Kramarić je već zabio svoj osmi gol u sezoni. Opet je bio veoma precizan s bijele točke

0
Foto; ScreenshotYouTube

Njegov Hoffenheim ipak je poražen u srazu s Borussijom Dortmund (1-3)

Šesto kolo njemačkog prvenstva svojim su međusobnim dvobojem otvorili Hoffenheim i Borussia Dortmund, susjedi na ligaškoj ljestvici. Nakon tog sraza, gosti ne samo da su preskočili svoje večerašnje domaćine, već su i privremeno zasjeli na vrh poretka. Momčad koju vodi trener Edin Terzić slavila je s konačnih 3-1, Hoffenheimu nije pomogao ni još jedan pogodak Andreja Kramarića.

Stigao je on u 25. minuti, nakon što je na njega na samom rubu kaznenog prostora neoprezno startao iskusni Mats Hummels. Pomalo je i dvojben taj penal za domaće, čini se kako je prekršaj počinjen izvan šesnaesterca. No, glavni sudac nije promijenio svoju prvotnu odluku, pa je Kramarić postavio loptu na bijelu točku. S nje je, dakako, bio vrlo precizan i poslao loptu u jednu, a golmana u drugu stranu.

Vučić daje novce stranim investitorima. Dođu, zarade i odu. Svi rade na isti način

0
Foto: Screenshot Twitter

Uprava tvrtke Mitros u Sremskoj Mitrovici obavijestila je svoje radnike da je morala donijeti tešku odluku i zatvoriti industriju mesa. Za 300 zaposlenika te tvornice Srbija je dala 5,8 milijuna eura, dok je austrijski vlasnik Mitrosa, kompanija Gierlinger Holding GmbH, izdvojio 800 tisuća eura.

Odlazak ove strane kompanije iz Srbije možda ne bi podigao toliku prašinu u zemlji da se ne radi o sve češćem obrascu poslovanja. Portal Nova.rs piše kako je od oko 260 tvornica koje je otvorio predsjednik Aleksandar Vučić i koje su dobile silan novac od države, ostala samo nekolicina.

A one koje su još uvijek otvorene, javnosti su poznate ne zbog vrhunske djelatnosti koje obavljaju, nego zbog lošeg tretmana svojih radnika.

Slovački InoBat, čiji je investitor Rio Tinto, nedavno je otvorio tvornicu za proizvodnju i reciklažu baterija u Ćupriji. Vlada Srbije je tu investiciju subvencionirala s 419 milijuna eura. Država je također početkom prošle godine dala 10,7 milijuna eura turskoj kompaniji Teklas koja je otvorila novi proizvodni pogon u Vranju, na lokaciji nekadašnjeg Geoxa.

Turska tvornica treba do 2028. godine zaposliti 500 radnika na ugovor za stalno i svakom novom radniku isplatiti 20 posto više od minimalne plaće. Međutim, radnici su rekli da su prošle godine dobivali plaću samo tri posto višu od minimalca.

Britanska tvornica autodijelova Aptiv u Leskovcu dobila je od države subvenciju od 25,5 milijuna eura. Srpski mediji izvještavaju kako zbog teškog rada u 12-satnim smjenama radnici masovno odlaze na bolovanje. Tamošnji liječnik primijetio je kod mnogih radnika iste simptome koje je nazvao “sindrom aptiv”. Prošle je godine 30 radnika dobilo otkaz zato što su odbili raditi prekovremeno.

Na popisu velikih tvornica u Srbiji, koju je sastavila Nova.rs, našla se i tvornica u vlasništvu južnokorejske kompanije Jura. I tamo, kako izvještava srpski medij, zaposlenici rade u katastrofalnim uvjetima. Tijekom pandemije koronavirusa radnici su bili prisiljeni dolaziti na posao, unatoč svim epidemiološkim mjerama koje su tada bile na snazi.

Radnice su rekle i da moraju nositi pelene jer ne smiju ići na WC. Neki zaposlenici te tvrtke kažu da ih psihički maltretiraju, seksualno zlostavljaju, tuku metalnim palicama i odbijaju im dati slobodne dane. Država je dodijelila toj kompaniji 65 milijuna eura subvencija, odnosno 10.000 za svakog od 6500 zaposlenih.

U veljači prošle godine na radu je ozlijeđen radnik tvornice Leoni u Leskovcu koji je preminuo poslije četiri dana. Samo nekoliko mjeseci poslije, u svibnju, radnica se onesvijestila nakon verbalnog sukoba sa šefom pogona. Radnici su posvjedočili da im smjene traju dulje od deset sati, imaju invalidska kolica za slučaj da se netko ponovno onesvijesti i redovito im se mjeri vrijeme provedeno u WC-u. Kompanija Leoni sagradila je četiri tvornice u Srbiji i od države dobila oko 30 milijuna eura.

Krajem kolovoza ove godine njemačkoj tvornici obuće Haix Oprema u Vranju odobreno je 2,6 milijuna eura državnih poticaja. Ta je tvornica dospjela u središte pozornosti u svibnju ove godine kada je radnica zadobila teške ozljede obje ruke nakon čega je poslana na hitnu operaciju. U listopadu 2021. u Novom Sadu otvorena je tvornica čokolade švicarske tvrtke Barry Callebaut, a otvaranju je nazočio i predsjednik Vučić. Ta je tvrtka od države dobila 14,2 milijuna eura u obliku subvencija i besplatnog zemljišta. Kako javlja novosadski portal Voice, protiv te tvrtke pred američkim sudovima vodio se postupak zbog dječjeg ropstva.

Vučić je krajem 2021. rekao da je “sudjelovao u otvaranju 260 tvornica u zemlji i doveo mnogo velikih kompanija”. Mnoge od njih u međuvremenu su otišle iz države. Prije Mitrosa, Srbiju su napustili turska tekstilna industrija Jeanci, njemačka kompanija Gruner, talijanski Geox, južnokorejski Shinwon i turski Berteks Textile. Svi su oni od države dobili pozamašna sredstva.

Problem je u tome što subvencije može dobiti gotovo svatko tko predsjedniku pokuca na vrata, upozorava ekonomist i stručnjak za strana ulaganja Milan Kovačević.

“Moramo početi raditi drugačije, neki stručnjaci se moraju zapitati kome će država dati novac”, upozorio je za Novu.rs Kovačević. Dodao je da neke druge odlaze iz države zbog stanja na tržištu, a neke, pak, jer dobiju bolju ponudu negdje drugdje, bilo u vidu novca ili prostora.

IMATI ILI BITI Kad bi materijalni uspjeh bio najvažnije poslanje, bogataši bi imali najispunjeniji život

0
Foto: Dugopolje org

Luka Marković/Glas Koncila

Tko je u životu doista uspješan: onaj koji posjeduje ili onaj koji se uspije potvrditi u susretu s drugim?

Kroz čitavu povijest čovječanstva ljudi su imali neku vrstu strahopoštovanja pred »uspješnima«, bez obzira na to jesu li bogatstvo i vlast stekli svojim trudom ili nasljedstvom. Moderno je društvo otišlo čak korak dalje u tom negativnom shvaćanju vrijednosti čovjeka dajući izrazito veliku važnost i onima koji su se obogatili materijalno i došli do vlasti na vrlo upitan način. Nije riječ samo o kriminalcima ili diktatorima, nego i o špekulantima koji se zahvaljujući svojemu umijeću uspješno kockaju dionicama. Takav odnos prema radu doveo je do podjele u društvu na »uspješne i neuspješne«. Iako je danas kapital u posjedu maloga broja ljudi, ne znači da su i sreća i zadovoljstvo u njihovim rukama, a nesreća u onih koji moraju često raditi i po dva posla kako bi preživjeli.

»Ostvariti sebe«

Sreća i zadovoljstvo pojedinca, ispunjen život, kako su već primijetili stari grčki filozofi, a na posebno uvjerljiv način definirao slavni psiholog i filozof Erich Fromm u svom djelu »Imati ili biti«, ne ovisi o onom što posjeduje, nego o tome koliko se približio onomu što treba biti. To je ono što stari Grci u svojoj etici podrazumijevaju pod riječju »ostvariti sebe« (arete). Kod pojma arete, kako upozorava filozof Christop Quarch, nije riječ samo o želji činiti dobro, ili čak o samom dobrom djelovanju, nego o realizaciji ljubavi, koja ontološki pripada ljudskomu stvorenju – koja ga čini sretnim i dostojanstvenim i kad, vanjski gledano, ne posjeduje puno. Poznati fizičar Hans-Peter Dürr, nekadašnji direktor poznatoga Istituta »Max Planck«, uvjerenja je da čitav svemir duguje svoje postojanje ljubavi. U tom kontekstu zanimljivo je razmišljanje grčkoga filozofa, predsokratovca, Empedokla koji sve povezuje s dinamikom ljubavi i mržnje. Dok mržnja razdvaja i čini nesretnim, ljubav povezuje i ispunja život radošću. Uostalom, i sveti Pavao upozorava na to da je ljubav u ljudskom životu važnija od svega jer zbližava ljude, i to ne samo međusobno, nego i s Bogom. Ljubav se potvrđuje u susretu s drugima. Poznati filozofi Karl Jaspers i Martin Buber govore u tom kontekstu da čovjek nije dostatan sam sebi, da se potvrđuje susretom s drugim. »Ja« je naime ontološki upućeno na »ti«. Dakle sreću čovjeka ne određuje bogatstvo, nego njegov odnos prema drugomu, to jest sreća koja nastaje u tom susretu.

Protestantski pogled

Nažalost, današnji čovjek polazi pod utjecajem društveno nametnutih vrijednosti od pretpostavke da se sreća može postići bez drugih, orijentirajući se prema pojmu »uspješnosti« koji nema puno zajedničkoga s etikom grčke filozofije ni onim što nudi izvorno kršćanstvo. Zašto je u kršćanskom svijetu, kojemu je podloga evanđeosko poimanje ispunjenoga života i ona mudrost grčkih filozofa, došlo do izrazito snažnoga vrjednovanja kapitala? Odgovor na to pitanje može se pronaći u Maxa Webera koji vrijednost kapitala, pa i sam kapitalizam, veže uz protestantsku etiku. Naime s protestantizmom se pojavljuje misao da se ispunjen život ne postiže samo molitvom i gledanjem u pravcu neba, iščekujući blaženstvo, nego izvršavanjem od Boga povjerene dužnosti na zemlji. Prema tom shvaćanju, čovjek je pozvan, bez obzira u kojem se staležu i pozivu nalazio, ostvariti se ovdje i sada, pa i materijalno. U tom se kontekstu može govoriti i o etici materijalne uspješnosti koja određuje čovjeka pred Bogom. Utoliko biti uspješan, posjedovati veliki kapital, nije za protestantsku etiku grijeh, nego dokaz da je čovjek iskoristio Božji dar ovdje i sada. U takvo se razmišljanje dobro uklapa Isusova prispodoba, ako ju se doslovno shvati, kako je ispravno postupio onaj koji se potrudio udvostručiti primljene talente, a ne onaj koji nije imao uspjeha. Iako protestantska etika poziva pojedinca da se ostvari i materijalno, naglašava istodobno da stečeni kapital ne treba biti u službi bezgraničnoga užitka. U tom kontekstu može se govoriti i određenoj askezi od strane uspješnih protestanata, što nije slučaj s današnjim poimanjem materijalne uspješnosti.

Kapitalizam i protestantska etika

Prema mišljenju sociologa Maxa Webera u protestantskoj etici materijalne uspješnosti leži razlog za to da se kapitalizam prvotno razvio u državama Europe u kojima su protestanti bili dominantni, kao i u Sjevernoj Americi. Nažalost ona prvotna ideja stjecanja radom, koja je u protestantizmu bila usko vezana i uz određeni etički stil života, poprimila je danas u neokapitalizmu druga obilježja. Kapital je u modernoga čovjeka, svejedno na koji način stečen, u službi vlasti i podvajanja u društvu. Istina, ne može se zanijekati činjenica da je kapitalizam zapadnoga svijeta pratila s vremenom i ideja humanizma. Što su zemlje bile bogatije, to je stanje običnoga čovjeka, pojednostavnjeno gledano, bilo bolje. Zahvaljujući socijalnim reformama u pojedinim zemljama, poboljšan je život »neuspješnoga pojedinca«. U tom se kontekstu može čak govoriti i o nekoj vrsti pravednije preraspodjele stečenih dobara u protestantskim i katoličkim zemljama u odnosu na pravoslavne i islamske.

Od Rusije do Egipta

Pad komunizma u pravoslavnim je zemljama otvorio prostor za prljavi način stjecaja kapitala, što nema nikakve veze s onim protestantskim poimanjem upotrebe od Boga darovanoga talenta, pa i na materijalnom području. Tipičan je primjer za to Rusija u kojoj živi mnoštvo bogataša okruženo siromašnim narodom bez ikakve državno razrađene socijalne pravednosti. Slična je situacija i u nekim drugim tranzicijskim pravoslavnim zemljama u kojima su se pojedinci obogatili, ne koristeći se radom, nego prijevarama. Ništa bolja situacija nije ni u mnogim islamskim zemljama u kojima žive bogataši u uvjerenju da su dobri vjernici jer komadić od obilja nepravedno stečenoga ili naslijeđenoga kapitala daju najsiromašnijima. Nakon pobjede Muslimanskoga bratstva u Egiptu Saudijska je Arabija dala milijarde pomoći egipatskoj vojnoj hunti kako bi učvrstila svoju vlast u strahu da se ideja najavljenih socijalnih reforma Muslimanskoga bratstva u Egiptu ne bi proširila među njezine građane. Ipak, i unatoč svim socijalno orijentiranim reformama u zapadnim zemljama, kao i većoj socijalnoj osjetljivosti nego što je to slučaj u pravoslavnom i islamskom svijetu, ne može se ne zamijetiti primitivni duh vladavine kapitala koji dijeli ljude na »uspješne i neuspješne«.

Ljubav je ključna

Uspješnost je u potpunosti materijalizirana. Izgubljena je iz vida ona bitna mudrost grčkih filozofskih škola i različitih religijskih pravaca koja kaže da nema uspješnoga života bez nutarnjega zadovoljstva. A ono se ostvaruje samo u susretu »ja« s »ti«, u susretu koji spaja, a ne razdvaja. A takav susret počiva uvijek na ljubavi i uzajamnu darivanju. Teorija modernoga neokapitalizma i liberalizma o važnosti individualizma i trenutačnoga zadovoljstva potisnula je onaj pravi osjećaj za istinsku sreću i težnju za ispunjenim životom, koji uključuje i dobro drugoga. Istinski sretan čovjek uvijek je vjeran sebi, potvrđujući svoje dostojanstvo u odnosu prema drugomu. Naime, onaj koji je izgubio osjećaj za dostojanstvo teško može govoriti o zadovoljnu životu, bez obzira na to koliko uživao u materijalnim dobrima. Takav pojedinac sličan je onima koji propovijedaju moral, a ne drže ga se, koji su izgubili poštovanje prema sebi, pa čak i tada kad ih drugi iz neznanja cijene.

I bogati se pitaju o smislu

Današnjemu čovjeku nedostaje promišljanje o tome može li se ostvariti samo materijalno bez pozitivnoga i iskrenoga odnosa prema sebi, onim nutarnjim vrijednostima koje ga istinski definiraju. Kad bi samo materijalni uspjeh bio najvažnije poslanje pojedinca, bogataši bi imali najispunjeniji život. Da nije tako, govori ponašanje onih koji su lagodno stekli kapital. Koliko god bili vanjski gledano jako uspješni, i oni se sučeljavaju s pitanjem smisla života, željom da dobiju odgovor na ono najvažnije pitanje koje muči čovjeka otkada postoji. Tehnologija je pomogla čovjeku da se osjeća ugodnije i opuštenije, pa ipak nije ga oslobodila jednoga pitanja: »Kako imati ispunjen i sretan život?« Nažalost, problem modernoga čovjeka koji živi u ubrzanu vremenu leži u »nedostatku vremena« za istinsko promišljanje o životu. Mnogi žive u površnu uvjerenju da su doista shvatili što je sreća. Tek u trenutcima iznenadnih problema koje ne može riješiti materijalno stanje počinju shvaćati da je pitanje ispunjenoga života puno kompleksnije nego što su mislili. Upravo je to i razlog da se teže nose s križem života nego oni koji kroz čitav život strpljivo nose teret. Iako kršćanstvo govori o iskupljenju po Isusu, ono nije još u potpunosti dovršeno. Čovjek svojim životom mora pridonijeti konačnomu iskupljenju samoga sebe i svijeta pred Bogom. Kako upozorava teolog i filozof Johannes Baptist Metz, Isusov krik s križa odzvanja još uvijek svijetom jer pojedinac svoju vlastitu sreću poistovjećuje samo s beskonačnim užitkom, i to često na račun drugoga, pa i samoga sebe.

»Nema ispravna života u krivu«

Kroz povijest su diktature, u kojima su se vođe proglašavali bogovima, sprječavale na svoj način pojedinca da razmišlja dublje o životu. Danas je to često glavna struja koju kreiraju lobistički krugovi svijeta, pogotovo oni liberalni, bilo materijalno ili ideološki, koji misle da čovjekov spas leži u trenutačnom, uvjeravajući ga da se ne isplati razmišljati o nutarnjem zadovoljstvu. Već je filozof Adorno upozorio na to da »nema ispravna života u krivu«. Drugim riječima čovjek se ne bi smio danas orijentirati prema onomu krivomu koje nameće javno mnijenje kako bi pronašao za sebe razlog da ne čini ono što je ispravno. Problem 19. stoljeća proizlazi dobrim dijelom iz toga što se pokušalo uvjeriti čovjeka da je Bog mrtav, a dvadesetoga jer su Božje mjesto zauzeli novac i posjed.

Budućnost i depresivni mladi

Budućnost današnjega svijeta ovisit će dobrim dijelom o tome hoće li čovjek postati neka vrsta zombija ili će se okuražiti potražiti smisao života u onome što ga doista ispunja i čini sretnim – hoće li se uspjeti vratiti samomu sebi. Nastavi li se proces prevelikoga davanja važnosti vanjskomu, a zanemari nutarnje, moglo bi se dogoditi da umjesto zdrava društva dobijemo bolesno, puno psihičkih tegoba i ovisnosti. Uostalom, prema najnovijim istraživanjima, u bogatim zapadnim zemljama sve je veći broj mladih ljudi koji obolijevaju od depresija, sa sve većom sklonošću suicidnim idejama. Jedan od uzroka leži zasigurno i u prijevari da se protežiranjem vanjskoga na račun nutrine može izgraditi sretan i ispunjen život. Uostalom, mladi su putokaz budućnosti društva. Želi li društvo svijetlu budućnost, mladi ljudi moraju učiti imati povjerenje u društvo, ali ne uz slijepu poslušnost javnomu mnijenju, nego zdravim i kritičkim odnosom prema onomu što im se nudi.

Budimiri kod Trilja slave Gospu od Ružarija

0
Foto: Organizatori

Povodom blagdana Gospe od Ružarija Mjesni odbor Budimiri nadomak Trilja organiziraju pučku feštu, na kojoj će nastupiti kuturno umjetnička društva iz Dicma, Imotskog i Tijarice, a nastupiti će i sinjski pjesnik Dinko Barać.
Fešta će se održati 01. listopada 2023. godine s početkom u 17.00 sati

Nakon njihova nastupa sve nazočne zabaviti će naš poznati pjevač Johnny Gitara koji će okupljene zabaviti svojim hitovima.

Svi ste dobro došli.

Predsjednik mjesnog odbora Damir Ivančević.

Pas tijekom šetnje šumom pronašao kutiju s 400 tisuća eura

0
Foto: Pixabay

A sada dobro pogledajte vašeg psa u oči i upitajte ga misli li on biti koristan danas ili mu je plan nastaviti se lijeno izležavati na trosjedu.

Našalili smo se, naravno, u prvoj rečenici kako bismo vas uveli u nevjerojatno priču koju smo upravo pronašli u francuskim medijima. A kaže da je jedan pas u svibnju 2021. godine tijekom šetnje šumom nadomak Londe-les-Mauresua pronašao metalnu kutiju u koju je netko sakrio 400 tisuća eura!

Vlasnici psa odmah su prijavili lokalnoj žandarmeriji što je njihovo “njuškalo” otkopalo iz zemlje, a nakon što je policija zatvorila istragu koja je trajala više od godinu dana, i to uz zaključak da ne može utvrditi podrijetlo novca, neimenovanim sretnicima je rečeno da zakonski smiju zadržati pola od navedenog iznosa.

Informaciju je potvrdio i François De Canson, gradonačelnik La Londe-les-Mauresa, a budući da je novac pronađen na općinskom zemljištu, na šumskom putu i u vreći za smeće zakopanoj na rubu staze, drugi dio iznosa pripao je gradu.

To je ovih dana francuskim novinarima potvrdio i gradski odvjetnik, prenosi Net.hr.

Tko je, kada i zašto tamo zakopao taj novac najvjerojatnije će zauvijek ostati nepoznato.

Inače, u istragu je bila uključena i Agencija za upravljanje i povrat oduzete imovine, a francuski portali u člancima su naveli da je policija u međuvremenu odradila niz saslušanja, da je kraj pretraživala pomoću pasa, da je s vrećice i kutije izuzela uzorke kako bi eventualno pronašla tragova DNK te da je novac pokušavala povezati s ranijim provalama.

Budući da svejedno nije bilo rezultata, državni tužitelj u Toulonu odlučio je zatvoriti slučaj 7. lipnja, odnosno prije nešto više od tri mjeseca.

Evo koliko će od iduće godine u Hrvatskoj rasti minimalna plaća: Radi se o rekordnom povećanju…

0
Foto: Pixabay

Minimalna neto plaća od iduće godine trebala bi biti veća za čak 94 eura i iznositi 654 eura, dok bi se u bruto iznosu povećala sa sadašnjih 700 na 800 eura, doznajemo iz Ministarstva rada koje će Vladi predložiti povećanje minimalne plaće za 14,28 posto.

Rekordno je to povećanje minimalne plaće u Hrvatskoj još od 2008. s obzirom na to da smo zabilježili i rekordne stope inflacije, ali snažno je rasla i prosječna plaća.

Sindikati tražili više

Državni zavod za statistiku objavio je podatke za prosječnu isplaćenu neto plaću za lipanj koja je iznosila 1150 eura, što znači da će udio minimalne plaće u prosječnoj plaći prijeći 58 posto, a udio u bruto prosječnoj plaći bit će 51,55 posto.

Tu smo računali stopu poreza na dohodak od 20 posto, bez prireza, te s umanjenjem osnovice za obračun doprinosa u 1. mirovinskom stupu u okviru poreznih izmjena koje stupaju na snagu 1. siječnja iduće godine, kada će biti i određena nova minimalna plaća.

Prema podacima Ministarstva rada, trenutno minimalac prima oko 21.000 radnika, a plaću do 800 eura bruto 96.650 radnika. To znači da će za 100 eura veću plaću dobiti oko 75.650 radnika koji sada imaju više od minimalca, a manje od 800 eura bruto.

Broj onih koji primaju minimalnu plaću drastično je pao, s prošlogodišnjih više od 100.000 na sadašnjih 21.000, jer su rasle sve plaće.

Poslodavci okupljeni u HUP-u pozdravljaju to povećanje minimalca, dok su sindikati tražili i više.

Ugroženi zbog inflacije

Tako Irena Weber, glavna direktorica HUP-a, kaže da podržavaju ovu odluku, jer poslodavci ionako dižu plaće, što se vidi po podacima DZS-a o rastu realne plaće za 5,7 posto.

– Nema radnika i na terenu je borba. Poslodavci snažno dižu plaće, što se vidi po drastičnom padu broja radnika koji trenutno primaju minimalac. Samo oni poslodavci koji su na rubu opstanka, poput tekstilne industrije, industrije kože i gume, prisiljeni su isplaćivati minimalce, a svima drugima je u interesu dizati plaće da se zadrže radnici – kaže Irena Weber.

Zato dodaje da su oprezni kod tih industrija kako ih ne bi ugrozili, a riječ je o pogonima u kojima uglavnom rade žene pred kraj svog radnog vijeka i bitno ih je zadržati kako bi ostvarile pravo na mirovinu.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kaže da je i ovaj predloženi iznos premalen s obzirom na okolnosti, te da je njihov prijedlog bio da minimalna bruto plaća iznosi 890 eura. Njegov je argument da će se od 1. siječnja udio u prosječnoj plaći spustiti na ispod 50 posto, te na ispod 60 posto medijalne plaće, jer će sve plaće rasti.

– Plaća koja se isplaćuje za mjesec u kojem smo to dogovorili je takva da je udio minimalne niži od tih 50 posto, odnosno 60 posto medijalne, a kamoli od 1. siječnja, kada ide nova minimalna plaća. Htjeli smo predvidjeti koliki će biti rast drugih plaća i kako na temelju toga treba očuvati odnos minimalne prema prosječnoj i medijalnoj plaći, zato smo i došli do tog iznosa – kaže Sever.

Naglašava i da su oni s najnižim plaćama posebno ugroženi zbog inflacije, jer je kod njih vidljiv najveći udar zbog poskupljenja hrane.

– Kod njih je najveći udio u mjesečnoj potrošnji u hrani, odnosno čak 40-50 posto, a hrana je najviše poskupjela i jasno je da je sadašnja minimalna plaća bila apsolutno pojedena rastom cijena hrane bez obzira na to što se uspijevala othrvati općoj inflaciji – upozorava Sever.

U svim ovim uvjetima, dodaje, jasno je da je i ova nova minimalna plaća premala i da bi se svi gospodarstvenici koji isplaćuju tako malu plaću trebali zabrinuti.