Tuesday, November 28, 2023
Home Blog Page 2831

Apostoli koje slavimo nakon Božića

0

Nakon badnjaka i Božića, tradicionalno slavimo sv. Stjepana te sv. Ivana. Donosimo vam priču o tome tko su bili ovi sveci koje slavimo odmah nakon slavlja rođenja Isusa Krista.

Sveti Stjepan Prvomučenik

O ranom životu svetog Stjepana ne zna se ništa. Svi zapisi koji spominju ovoga sveca započinju kada je on već bio član crkve i sljedbenik nauka Isusa Krista. Sv. Stjepan je bio jedan od sedam prvih đakona (ostali su Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola), a njihova dužnost je bila dijeliti milostinju.

Sv. Stjepan kao jedan od prvih sljedbenika Isusa Krista propovijedao je Isusovu nauku i kršćanske vrijednosti. Takvo ponašanje i širenje vjere nije se svidjelo tadašnjim vlastodršcima, te su ga židovske starješine lažno optužile da vrijeđa Mojsija i samoga Boga. Svetac se bezuspješno pokušao obraniti pred glavnim vijećem, no oni su stali na stranu starješina i optužili ga za bogohuljenje. Presuda je bila da ga se izvede van gradskih zidina i pogubi kamenovanjem, što je razjarena rulja jedva dočekala.

Njegove posljednje riječi bile su: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“.

Smatra se da je sv. Stjepan pogubljen između 34. i 36. godine naše ere, a njegov blagdan slavi se 26. prosinca te je neradni dan u nas i velikom broju zemalja. Na ikonografiji sv. Stjepan se prikazuje odjeven u đakonsku dalmatiku (đakonska odjeća, porijeklo od pastira iz Dalmacije), a u jednoj ruci mu se nalazi mučenička palma dok u drugoj drži kamenje kao simbol njegovog kamenovanja.

Ime Stjepan na grčkom znači „kruna“, „vijenac“, pa na njegov dan osim Stjepana slave i svi koji se zovu „Krunoslav“, „Krunoslava“ itd. Sveti Stjepan štuje se i kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.

Sveti Ivan Evađelist

O svetome Ivanu Evanđelistu zna se malo više. On je bio ribar iz Galileje, a sljedbenici Isusa Krista također su bili i njegov brat sv. Jakov stariji te majka sv. Saloma. Ivan i njegov brat Jakov, zajedno sa njihovim ocem, jednoga dana krpali su ribarsku mrežu na svojoj barci. Isus je došao do njih i pozvao ih da ga slijede, što su oni i učinili i tako postali među prvim učenicima koji su ga slijedili. U evanđeljima Ivan i brat mu Jakov zvani su i sinovi Zebeedejevi, po svom ocu, te Sinovi groma zbog jakog temperamenta.

Sveti Ivan je bio jedan od najbližih apostola Isusu Kristu. Gledao je kako Isus vraća u život kćer nadzornika sinagoge, slijedi Isusa dok se uspinje na goru Tabor (tu se dogodilo Isusovo preobraženje), uz njega je na Maslinskoj gori kada progovara o svršetku grada i svijeta, a također je blizu Isusu kad se Getsemanskom vrtu moli Ocu prije muke.

Isus je sv. Ivanu i sv. Petru (njih dvojica su bila možda i najbolji prijatelji) povjerio pripremanje posljednje večere. Također, sv. Ivan je unatoč ogromnim opasnostima, zajedno sa Djevicom Marijom, Marijom Magdalenom, Marijom Kleofinom (Isusova teta), jedini od apostola stajao ispod Isusa razapetog na križu. Tada je Isus sv. Ivanu povjerio Djevicu Mariju da se brine za nju.

Nakon Marijine smrti putovao je Judejom i propovijedao. Kasnije je otišao u Efez, Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava, postavljao biskupe i osnivao kršćanske zajednice. Zbog svoje vjere sv. Ivan je odveden u Rim i ondje mučen u vrelom ulju, no to je preživio. Nakon toga prognan je na otok Patmos da radi u rudniku. Tamo je napisao Knjigu otkrivenja. Nakon što ga je car Nerva oslobodio, vratio se u Efez i napisao svoje Evanđelje i tri poslanice.

Sveti Ivan Evanđelist svoju vjeru u Isusa Krista svjedočio je tokom cijeloga života i tako se naposljetku uzdignuo sve do nebesa. U ikonografiji oslikava se sa knjigom i orlom koji su simbol njegove duboke i teološke riječi koja je od iznimne važnosti za Crkvu i vjernike. Doživio je duboku starost, te se smatra da je umro prirodnom smrću u 100-oj godini života.

Sv. Ivan Evanđelist štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, a zaziva ga se kod žrtava opeklina, požara. Također se štuje i kao zaštitnik prijateljstva.

Božićni košarkaški turnir 2017.

0

U Dugopolju održan božićni košarkaški turnir. Dugopolje.org i ŽKK Dugopolje donose vam galeriju Božićnog košarkaškog turnira 2017.

Božićni turnir je održan prošle subote 23. prosinca u školskoj dvorani Dugopolje, a nastupilo je deset ekipa, od kojih je devet iz splitsko-dalmatinske županije te jedna ekipa iz Otočca, odnosno ličko-senjske županije.

Turnir je prošao u vedrom ozračju, tribine su bile pune djece i roditelja. Također se održalo i natjecanje u pogađanju slobodnih bacanja i trica. Na kraju su najboljim ekipama uručeni pehari i medalje.

Više pročitajte ovdje.

Održan Božićni košarkaški turnir

0

|OSVRT: Stipe Čipčić

Prošle subote u školskoj dvorani Dugopolje održan je Božićni košarkaški turnir. Na turniru je sudjelovalo deset ekipa različitih uzrasta, a igrali su u tri dobne skupine.

2008. godište i mlađi (U10)

Prvo se igrao turnir za 2008. godište i mlađe, odnosno U10. Sudjelovale su ekipe ŽKK Dugopolje, ŽKK Omiš i ŽKK Brač. Snage su prvo odmjerili Dugopolje protiv Omišana, a pobjeda je pripala domaćinima koji su bili bolji rezultatom 20:14. Nakon njih Dugopolje je ostalo na terenu, a sad im je suparnik bio ŽKK Brač. Otočani su bili više nego uvjerljivi sa pobjedom 12:4. U posljednjem susretu ove skupine igrali su ŽKK Omiš protiv ŽKK Brač, a ponovno je uspješnija bila ekipa sa Brača koja je pobijedila rezultatom 17:2. Na konačnom poretku u ovoj skupini ŽKK Brač su osvojili prvo mjesto, ŽKK Dugopolje drugo, a ŽKK Omiš treće mjesto.

ŽKK Brač su u obje utakmice bili bolji od protivnika. Tokom cijelog natjecanja nisu dali ni jednoj ni drugoj ekipi da se približi i tako im ugrozi pobjedu. Na kraju su zasluženo slavili. Unatoč tome što domaćini nisu zasjeli na prvo mjesto, najbolja igračica turnira bila je Marija Baričević iz ŽKK Dugopolja. Ona je svojom igrom impresionirala sve na tribinama, a postigla je čak 20 poena u dvije utakmice.

2006. godište i mlađi (U12)

Drugi turnir dana bio je za djecu 2006. godište i mlađe. Na njemu su sudjelovale četiri momčadi, ŽKK Dugopolje, KK Adriatic, ŽKK Omiš i ŽKK Brač. Igrala su se dva polufinala, te utakmice za prvo I treće mjesto.

U prvom polufinalu KK Adriatic je bio bolji od ŽKK Omiš, a pobijedili su rezultatom 13:4. Drugo polufinale igrali su ekipe ŽKK Dugopolje protiv ŽKK Brač. U polufinalu su svi dobili priliku igrati, a naša momčad je uvjerljivo odnijela pobjedu. Konačni rezultat je bio 30:10 za ŽKK Dugopolje. U utakmici za treće mjesto Omišani su bili dosta bolji od Bračana i pobijedili su rezultatom 25:4. U utakmici koja se igrala za prvo mjestom naša ekipa je u tijesnom susretu odnijela pobjedu nad favoriziranim KK Adriaticom. Rezultat je bio 29:24 za ŽKK Dugopolje. Konačni poredak ovog turnira je bio: prvo mjesto ŽKK Dugopolje, drugo mjesto KK Adriatic, treće mjesto ŽKK Omiš dok su na četvrtom mjestu bili ŽKK Brač.

U polufinalu su svi dobili priliku igrati. U finalu smo pokazali jako kvalitetnu igru i želju da se osvoji turnir. Obrana je odigrana na jakom dobrom nivou. Moramo pohvaliti „dinamic duo“, Ninu Mustapić i Iris Vladović koje su odigrale odlične utakmice. Nina Mustapić je zasluženo proglašena igračicom turnira budući da je odigrala dvije vrhunske utakmice. Zasigurno ćemo je idućih godina vidjeti i na popisu reprezentacije. Talenta itekako ima, no sada ga je potrebno doraditi i iskoristiti njegov potencijal.

Kadeti 2001. godišta i mlađi

U posljednjem turniru dana igrali su kadeti, odnosno 2001. godište i mlađe. Snage su odmjerile tri ekipe, KK Dugopolje, KK Adriatic i KK Otočac.

Sve momčadi su bile podjednako snažne, te su utakmice bile dosta neizvjesne. U prvom ogledu KK Dugopolje je pobijedilo KK Adiratic rezultatom 20:19. Nakon toga susreli su se domaćini i KK Otočac. Gosti su pobijedili Dugopoljce rezultatom 35:37. U posljednjem susretu dana KK Otočac je nadvisio KK Adriatic sa 44:37. Sigurno je konstatirati da je KK Otočac zasluženo pobijedio u obje  utakmice i osvojio prvo mjesto.

Na kraju možemo napomenuti da je turnir prošao u vedrom ozračju, a tribine su bile pune djece i roditelja. Također se održalo i natjecanje u pogađanju slobodnih bacanja i trica. Na kraju su najboljim ekipama uručeni pehari i medalje.

Rezultati i poredak:

2008. godište i mlađi (U10):

ŽKK Dugopolje – ŽKK Omiš 20:14
ŽKK Omiš – ŽKK Brač 2:17
ŽKK Dugopolje – ŽKK Brač 4:12

Poredak: 1. mjesto ŽKK Brač, 2. mjesto ŽKK Dugopolje, 3.mjesto ŽKK Omiš

2006. godište i mlađi (U12):

Polufinale 1 : KK Adriatic – ŽKK Omiš 13:4
Polufinale 2: ŽKK Dugopolje – ŽKK Brač 30:10
Za 3.mjesto : ŽKK Omiš – ŽKK Brač 25:4
Za 1.mjesto : ŽKK Dugopolje – KK Adriatic 29:24

Poredak: 1. mjesto ŽKK Dugopolje, 2. mjesto KK Adriatic, 3. mjesto ŽKK Omiš, 4. mjesto ŽKK Brač

Kadeti 2001. godište i mlađi:

KK Dugopolje – KK Adriatic 20:19
KK Dugopolje – KK Otočac  35:37
KK Adriatic – KK Otočac 37:44

Poredak: 1. mjesto KK Otočac, 2. mjesto KK Dugopolje, 3. mjesto KK Adriatic.

Ponoćka predstava

0

Prije ponoćke održana predstava. Dugopolje.org u suradnji sa Župom sv. Mihovila Dugopolje, donosi vam galeriju predstave koja je održana na Badnjak prije same mise Ponoćke.

Propovijedi našega župnika don Ivana Ćubelića možete pročitati klikom na link ispod:

Propovijed Ponoćka 2017.

Propovijed Božić – dnevna misa

Naši božićni običaji

0

Svake godine 25. prosinca većina ljudi se probudi sretnija i raspoloženija nego inače, samo i zbog pomisli da je danas Božić. U tradiciji naše općine Božić se štuje kao obiteljski dan. Nikuda se ne ide i druži se sa članovima kućanstva.

Božićni ručak

Na Božić se jelo dosta suhog mesa i slanine. Pjevale bi se pjesme „U Božića tri nožića, prvi riže divenicu, drugi riže kobasicu, treći slaninicu.“, a djeca bi pjevala „Slaninice slasti, puna li si masti, kad te budem žvakati, niz bradu ćeš skakati.“. Domaćin bi s černja (prostor iznad ognjišta gdje se sušilo meso) donio meso da se pripravi ručak. Prije ručka ukućani su se molili za zdravlje živih članova, čestitali si Božić, izljubili se, a posvađani izmirili. Tradicionalni ručak je suho meso s kiselim kupusom, juha od suhog i svježeg mesa s tjesteninom (manistrom) i rižom. Za Božić se jeo kvasani kruh na  kojemu su se nalazile tri svijeće privezane na dnu opasane crvenim koncem i stavljene u posudu s žitaricama, a koje bi domaćin upalio. Za vrijeme ručka otac ili domaćin bi uzeo žlicu vina, poškropio prostoriju, čineći križ, i rekao „Jaganjac božji otkupi ovce, a Krist pravedni pomiri s ocem grješnike.“. Pred kraj ručka domaćin bi umočio komadić kruha u vino i po tri kapi vina kapnuo na svaku svijeću, a ukućani bi govorili „Drž` se moj putniče, ne daj se moj putniče!“. Ako se svijeće ne bi odmah ugasile, to se ponavljalo, a kad se uspije, ukućani su govorili „Zbogom odi moj putniče da te i dogodine u zdravlju dočekamo.“

Ručak u Koprivnom

Jedna od odlika kod dinarskih Hrvata je ta da je muškarac nosilac obreda u božićnom ciklusu. Tako je u cijeloj općini Dugopolje, pa naravno i u Koprivnom. No u Koprivnom je također običaj bio da muškarac, osim što pali vatru, priprema i božićni ručak za sve ukućane.

Tradicija čestitara

Kako je Božić obiteljski dan, te se nikuda nije išlo, tradicionalno čestitanje se obavljalo na sv. Stjepana i sv. Ivana. Samo bi muški članovi išli u čestitare. Skupili bi se na jednom mjestu i zajedno bi išli od kuće do kuće po cijelom selu čestitati Božić. Njih su pratila djeca nadajući se da će ih domaćice kuće u koju bi ušli čestitari darivati slatkišima. Čestitar je uvijek muška osoba koja je u rodbinskoj ili prijateljskoj vezi s kućom u koju ide čestitati.

Propovijed: Božić – dnevna misa

0

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Oko nas je toliko prividne ljepote blagdana, jeftinih osjećaja i površnih uzbuđenja. A, u stvari, za kršćane je ovo vrlo zahtjevan dan jer dotiče samu bit Boga i čovjeka.

Božić je dan hrabrosti!

Prije svega, očituje se Božja hrabrost. Čuli smo evanđelista Ivana kako Božja svjetlost obasjava tamu ali ga tama ne prihvaća… Njega, koji je stvorio svijet, taj isti svijet ne prepoznaje… Došao je među svoje, ni oni ga nisu usvojili.Božja je hrabrost – što ulazi u našu povijest, koja ga nasušno treba premda ga ne prihvaća, nego se zatvara u okvire koji Boga isključuju i odbacuju. Božja je hrabrost – što nam ostaje vjeran i onda kad se okrećemo od njega i mislimo da nam nitko ne treba jer smo dostatni sami sebi.

Božja je hrabrost, kako nam pripovijeda blagdan Božića, što ulazi malen i nemoćan u ljudsku povijest i u naše živote.

Božić je, uza sve površne osjećaje i svjetlucava slavlja, dan hrabrosti i za nas, za svakog čovjeka. Poziva nas:na ozbiljnost života u vjeri, da susretnemo Boga i da s njim idemo kroz život,da postanemo iskreni vjernici, ne samo površni, prigodni, radi običaja i tradicije, nego da gradimo povjerenje u Boga, da se redovito molimo, da slušamo njegovu Riječ i slavimo euharistiju,

Da mu se obraćamo u našim običnim svakodnevicama, koje su prožete radom i umorom, patnjom i razočaranjem, bolešću i križevima.

Potrebna je hrabrosti da bismo bili vjernici, ne toliko da bismo obavili kakav obred ili pokazali vjerske osjećaje, nego da bismo same sebe s povjerenjem predali Bogu, da bismo vjerovali više njemu nego sebi, više njemu svojoj logici i samodostatnosti.

Potrebna je hrabrost da se priznamo kršćanima i da se tako ponašamo, a da izbjegavamo lažne pozive ovoga svijeta za laganim rješenjima ili da živimo samo onako kako je moderno i zabavno.

Potrebna je hrabrost da ustrajemo u vjeri, pa da s ljubavlju rješavamo posebno one situacije kad se osjeti osamljenost, gorčina i bol života.

Hrabrost vjere je i hrabrost ljubavi…kako nam pokazuje evanđelje utjelovljene Riječi te Božji odnos prema povijesti i svakom čovjeku:

Nije lako sve odnose prožeti ljubavlju – lakše je ostati nezainteresiran, drzak i reagirati nagonski,Nije lako putovati zajedno sa svojom Crkvom, sa zajednicom – lakše je izgubiti se i povući, pa sve izdaleka kritizirati i osuđivati.

Nije lako Boga svjedočiti javno – najlakše je kad se vjera pretvori u nešto privatno, bez ikakve obveze i odgovornosti za svijet i za događanja oko sebe. Vjera je hrabrost, zauzimanje i odgovornost.

Da bismo bili kršćani u današnjem svijetu – treba nam hrabrosti za ljubav!

Hrabro ljubiti ovo vrijeme i ljude takve kakvi jesu. Hrabro ljubiti život sa svim što nam on donosi. Hrabro ljubiti Isusa Krista i njegovo Evanđelje, više nego svoju sigurnost i udobnost.

Možda nije lako prepoznati ovakav Božić jer je prekriven s previše buke i šarenog svjetla, veselja i zabave. Zato i jest blagdan hrabrosti:

Božje hrabrosti što se učinio tako malen na slami jaslica ovoga svijeta, kako bi nas susreo i predao se u naše ruke.

– Naše hrabrosti…da krenemo putem vjere u susret Bogu, svjedočeći putem njegovu ljubav prema svim ljudima.

SRETAN BOŽIĆ SVIMA… SAMO HRABRO NAPRIJED!!!