Nakon badnjaka i Božića, tradicionalno slavimo sv. Stjepana te sv. Ivana. Donosimo vam priču o tome tko su bili ovi sveci koje slavimo odmah nakon slavlja rođenja Isusa Krista.
Sveti Stjepan Prvomučenik
O ranom životu svetog Stjepana ne zna se ništa. Svi zapisi koji spominju ovoga sveca započinju kada je on već bio član crkve i sljedbenik nauka Isusa Krista. Sv. Stjepan je bio jedan od sedam prvih đakona (ostali su Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola), a njihova dužnost je bila dijeliti milostinju.
Sv. Stjepan kao jedan od prvih sljedbenika Isusa Krista propovijedao je Isusovu nauku i kršćanske vrijednosti. Takvo ponašanje i širenje vjere nije se svidjelo tadašnjim vlastodršcima, te su ga židovske starješine lažno optužile da vrijeđa Mojsija i samoga Boga. Svetac se bezuspješno pokušao obraniti pred glavnim vijećem, no oni su stali na stranu starješina i optužili ga za bogohuljenje. Presuda je bila da ga se izvede van gradskih zidina i pogubi kamenovanjem, što je razjarena rulja jedva dočekala.
Njegove posljednje riječi bile su: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“.
Smatra se da je sv. Stjepan pogubljen između 34. i 36. godine naše ere, a njegov blagdan slavi se 26. prosinca te je neradni dan u nas i velikom broju zemalja. Na ikonografiji sv. Stjepan se prikazuje odjeven u đakonsku dalmatiku (đakonska odjeća, porijeklo od pastira iz Dalmacije), a u jednoj ruci mu se nalazi mučenička palma dok u drugoj drži kamenje kao simbol njegovog kamenovanja.
Ime Stjepan na grčkom znači „kruna“, „vijenac“, pa na njegov dan osim Stjepana slave i svi koji se zovu „Krunoslav“, „Krunoslava“ itd. Sveti Stjepan štuje se i kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
Sveti Ivan Evađelist
O svetome Ivanu Evanđelistu zna se malo više. On je bio ribar iz Galileje, a sljedbenici Isusa Krista također su bili i njegov brat sv. Jakov stariji te majka sv. Saloma. Ivan i njegov brat Jakov, zajedno sa njihovim ocem, jednoga dana krpali su ribarsku mrežu na svojoj barci. Isus je došao do njih i pozvao ih da ga slijede, što su oni i učinili i tako postali među prvim učenicima koji su ga slijedili. U evanđeljima Ivan i brat mu Jakov zvani su i sinovi Zebeedejevi, po svom ocu, te Sinovi groma zbog jakog temperamenta.
Sveti Ivan je bio jedan od najbližih apostola Isusu Kristu. Gledao je kako Isus vraća u život kćer nadzornika sinagoge, slijedi Isusa dok se uspinje na goru Tabor (tu se dogodilo Isusovo preobraženje), uz njega je na Maslinskoj gori kada progovara o svršetku grada i svijeta, a također je blizu Isusu kad se Getsemanskom vrtu moli Ocu prije muke.
Isus je sv. Ivanu i sv. Petru (njih dvojica su bila možda i najbolji prijatelji) povjerio pripremanje posljednje večere. Također, sv. Ivan je unatoč ogromnim opasnostima, zajedno sa Djevicom Marijom, Marijom Magdalenom, Marijom Kleofinom (Isusova teta), jedini od apostola stajao ispod Isusa razapetog na križu. Tada je Isus sv. Ivanu povjerio Djevicu Mariju da se brine za nju.
Nakon Marijine smrti putovao je Judejom i propovijedao. Kasnije je otišao u Efez, Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava, postavljao biskupe i osnivao kršćanske zajednice. Zbog svoje vjere sv. Ivan je odveden u Rim i ondje mučen u vrelom ulju, no to je preživio. Nakon toga prognan je na otok Patmos da radi u rudniku. Tamo je napisao Knjigu otkrivenja. Nakon što ga je car Nerva oslobodio, vratio se u Efez i napisao svoje Evanđelje i tri poslanice.
Sveti Ivan Evanđelist svoju vjeru u Isusa Krista svjedočio je tokom cijeloga života i tako se naposljetku uzdignuo sve do nebesa. U ikonografiji oslikava se sa knjigom i orlom koji su simbol njegove duboke i teološke riječi koja je od iznimne važnosti za Crkvu i vjernike. Doživio je duboku starost, te se smatra da je umro prirodnom smrću u 100-oj godini života.
Sv. Ivan Evanđelist štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, a zaziva ga se kod žrtava opeklina, požara. Također se štuje i kao zaštitnik prijateljstva.
