[NA DIDOVINI] Čevra

0
345

Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 9 obitelj i 34 osobe s prezimenom Čevra.

S jezičnog stanovišta prezime je „turskog podrijetla“: çevre, „svileni rubac, obrubljen srebrenim i zlatnim nitima“. „Motiviranost nejasna“.

Prvi pisani spomen o rodu Čevra odnosno Čevrića datiran je 20. svibnja 1708. godine, kad se Marko Čevrić iz Dugopolja obvezao pred Bogom i ljudima da će bratu Ivanu, budućem svećeniku, osigurati patrimonij, imovinu bez koje se ne može zarediti. Braća Marko i Ivan Čevrić vjerojatno su prije dvadesetak godina, dakle 1687./88. godine, doselili iz Omolja, sela na Duvanjskom polju, s još pet tisuća Hrvata katolika s područja jugozapadne Bosne u Cetinsku krajinu i područje iza tvrđave Klis.

U sklopu popisa vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine u Dugopolju je zabilježen spomenuti Matko Čevrić i njegova 8-člana obitelj, te pet obitelji njegovih prezimenjaka, vjerojatno i rođaka, doduše s dužom inačicom prezimena Čevarnjić odnosno Čevrnjić: Ilija (8 članova), Nikola (7), Mate (6), Ilija drugi (5) i Ivan (3). Dakle, 1725. godine Čevrići odnosno Čevrnjići su najbrojniji dugopoljski rod, jer to prezime nosi 37 Dugopoljaca; slijede Balići (35), Caktaši (34), Marasovići (30) itd.

Čevra je veoma rijetko prezime. Na hrvatskim etničkim prostorima, što gravitiraju prema Dugopolju, Čevre su jedino nastanjene u Omolju pokraj Tomislavgrada, gdje je u vrijeme nastanka ovih zapisa 2002. godine živjelo 8 obitelji i 30 članova s tim prezimenom. Nastali su od starog i danas najbrojnijeg duvanjskog roda Radoša, koji se u Dugopolju zovu Radoševići, a koji su u velikoj seobi 1687./88. godine doselili iz Omolja u Dugopolje.

Bez obzira što se prezime Čevra prvi put susreće u sačuvanoj matici vjenčanih stare duvanjske župe Seonice, kojoj pripada i Omolje, 28. svibnja 1839. godine (udaja Luce kćeri Mije Čevre iz Omolja i majke Ilke rođ. Drinovac iz Rakitna za Ivana sina Ante Vujevića iz Omolja i majke Joze rođ. LIvanić iz Imotskih Poljica), dio Radoš(ević)a iz Omolja odavno je imao obiteljski nadimak Čevra, a nije isključeno da je on kod nekih već postao i jedino prezime. Naime, 1687./88. godine iz Omolja je u Dugopolje doselilo više obitelji s prezimenom Radoš (ević), a većim dijelom su bile one s nadimkom Čevra, koji je možda već i bio prezime. Posve je sigurno da je najkasnije 1725. godine u Dugopolju šest obitelji i njihovih 37 članova upotpunosti raskinulo s prezimenom Radoš(ević) i prihvatilo dotadašnji obiteljski nadimak za novo prezime Čevra, Čevrić, Čevrnjić.

Teško je objasniti zašto se pak Radoši – Čevre, koji su ostali na svojoj starini u Omolju, relativno kasno odriču prezimena Radoš i prihvaćaju Čevra; tek od 1900. godine u maticama se više ne pojavljuje prezimenska kombinacija Radoš – Čevra ili Čevra – Radoš, već samo Radoš ili samo Čevra.

Što se pak tiče različitih inačica prezimena: Čevra, Čevrić, Čevrnjić (Červanjić), na duvanjskom području, kao i na dugopoljskom, zabilježen i oblik Čevroć, ali nije ni tu prevladao: „24 studenog 1825. godine upisana je smrt Mije Radoš-Čevrića sina Mijinog, koji je umro u 25. godini ovozemaljskog života, a 16. studenog 1825. godine u matice umrlih stare duvanjske župe Seonice upisana je i smrt Lovre Čevrića Mijinog, brata spomenutog Mije.“

Od duvanjskih Radoša osim Čevra nastalo je još šest novih rodova: Andrešići, Čoline, Kneževići, Kovče, Majići i Šitumi (danas žive u Imotskoj krajini).