Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 11 obitelji i 43 osobe s prezimenom Dodoja, a imaju i dva nadimka Kapulaši i Zukavci.
Dodja je isključivo dugopoljsko prezime. Vjerojatno je nastalo od starijeg, nekoć također dugopoljskog prezimena, Dodig, koje je od tada u Dugopolju “ostalo izvan upotrebe”. Naime, u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine U Dugopolju su zabilježene dvije obitelji s prezimenom Dodig: Grugurova sa 6 članova i Ivanova sa dva člana.
P. Šimunović dvoji u vezi s postankom prezimena Dodoja s jezičnog stanovišta. 1. hipokoristik od Dodig -Dodo + ja = Dodoja; 2. osobno ime Dodo – Dodo + ja = Dodoja. Prva je mogućnost vjerojatnija jer je Dodig rašireno tipično stočarsko prezime u dijelu dinarskog pojasa Dalmacije i Hercegovine, kojem pripada i Dugopolje. Dodizi žive oko Imotskog, Sinja, Metkovića, Benkovca, Duvna, u Brotnju i okolici Ljubuškog. Inače, Dodig je “izrazito stočarsko prezime i upozorava na nekadašnji selilački način života. Imenice dodig, dodigalac znače “doseljenika”, koji se dodigne sa stokom i drugom imovinom na novo zaposjednuće”. U nekim, pretežito bosanskim područjima, ovo se prezime javlja i u obliku Dodik.
Za starinu dugopoljskih Dodoja nekoć Dodiga kandidiraju ljubuško-čitlučko i duvanjsko područje, koje ima izvjesnu prednost. Ako su iz Duvna u Dugopolje doselili Kardumi, Radoševići, Čevre, Božinovići, Podruzi, Križani, Marasovići, Vučkovići, Đike, zašto nisu mogli doseliti i Dodizi. Uostalom oni su zabilježeni u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragičevića 1741./42. godine: 5-člana obitelj Mije Dodiga tada je živjela u Meishovini, selu na Duvanjskom polju.
Duvanjski su Dodizi vjerojatno doseljenici s ljubuško-čitlučkog područja, gdje su u Zvirovićima pokraj Ljubuškog 1741./42. godine zabilježene tri obitelji Dodiga nekoć Zvirovića, a u Paoči pokraj Čitluka jedna četveročlana obitelj. Oni su ustvari stočari iz niske Hercegovine koji su svakog proljeća “dodignuli” sa stadima pašnjake na viskim planinama oko Duvanjskoga polja, a onda jedne jeseni tu ostali zastalno i nastavili živjeti održavajući veze s nekadašnjim rođacima iz Hercegovine.
Dodizi s imotskog područja također su bili stočari, ali nisu istog krvnog podrijetla kao ostali im prezimenjaci, jer su nastali od starog roda Lucića: u zemljišniku iz 1725. godine zabilježeno je da obitelj Mate Lucića rečenog Dodigovića dobila od venecijanskih vlasti 14 kanapa zemlje u Podbablju. U Stanju duša župe Podbablje iz 1739. godine spomenuti Mate se pojavljuje s prezimenom Dodig. Inače, od podbabskih Lucića još su nastali Jakići i Lončari.
Kad su od Dodiga u Dugopolju nastali Dodoja? Nikada se neće znati, jer su matične knjige župe Dugopolje u vrijeme II. svjetskog rata spalili partizani. Bilo, ne ponovilo se nikad!