Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Koprivnom živi 2 obitelji i 5 osoba s prezimenom Kovačević.
„…svako oveće selo imalo je kovače, zato su Kovači s 9.850, Kovačići s 10.500 i Kovačevići s 14.500 nositelja tih prezimena, zajedno uzevši osnovu Kovač, kudikamo najbrojnije prezime u Hrvatskoj (po tada objavljenim podacima dr. Vesne Zečević). Slično je s Kuznjecovima (kuznjec = kovač) u Rusiji, te Schmidtovima (= kovač) u Njemačkoj i Smithovima (= kovač) u Engleskoj i Sjevernoj Americi. Tako je primjerice 1964. godine u Moskvi bilo 78 tisuća osoba s prezimenom Kuznjecov, a računa se da samo u SAD živi više od 2 milijuna stanovnika s prezimenom Smith.“
Kako se moglo „dobiti“ prezime Kovač ili pak Kovačević, svjedoči i primjer, koji navodi N. Mandić. „Analizom popisa Hrvata katolika u Hercegovini (1741./42. godine) utvrdili smo da su u Rakitnu (kraj u općini Posušje – A.I.) popisani kao starješine svojih domaćinstava Mijo Bešlić sa 6 i Nikola Bešlić s 8 članova obitelji. Međutim, u popisu iz 1768. godine nema Bešlića u Rakitnu, ali su kao starješine svojih domaćinstva upisani tada pod novim prezimenima i to: Mijo Kovač sa 16 i Nikola Kovač sa 10 članova. Taj podatak uzimamo kao čvrst dokaz da su se stari Bešlići bavili i kovačkim poslovima, po čemu su neki od njih najprije dobili nadimak, što je postupno prešlo u prezime.“
Što se pak tiče Kovačevića iz Koprivnog, nema ih u popisu 1725. godine, što pak znači da su doselili kasnije. Zasigurno su tu krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Naime, Austrija je 1840. godine dala na uvid novi zemljišnik stanovnicima današnje općine Dugopolje. U ime stanovnika Koprivnog, uz ostale, ga je pregledao Toma Kovačević. Dakako, glavar se ne može postati bez godina i životnog iskustva, pa je Toma Kovačević moga biti rođen oko 1800. godine.
U neposrednom susjedstvu Koprivna Kovačevići su zabilježeni kao doseljenici u sklopu seobe 5 tisuća Hrvata katolika s prostora jugozapadne Bosne 1687./88. godine. Godine 1698. zabilježeno je kako opći providur Mocenigo zabranjuje braći Filipu i Andriji Kovačeviću iz banderije harambaše Pavla Bilandžića (doseljenik iz Duvna) da ne uznemiruju Šimura Žuru iz Dicma u uživanju posjeda, koji su se nalazili u Prisoju, gdje su i danas Kovačevića kuće.
U zemljišniku iz 1709. godine Kovačevići su ubilježeni kao vlasnici zemljišta i kuća, koje su im dodijelile venecijanske vlasti kao doseljenicima, najvjerojatnije s područja Duvna. U sklopu banderije harambaše Pavla Bilandžića pok. Šimuna iz Krušvara svoje mjesto našla je već spomenuta obitelj Andrije Kovačevića pok. Pavla 86 članova). U banderiji harambaše Ilije Maretića pok. Bože u DIcmu dvije su Kovačevića obitelji: Ivana pok. Abrama (4) i Martina pok. Jakova (8). U Broćancu tada obitava obitelj Jure Kovačevića pok. Stojana. I u susjednom Prugovu nastanjeni su pripadnici ovoga roda, Mijo Kovačević, što zahvaljujemo zapisu iz matica koje ja „na svoju ruku“ vodio fra Lovro Jazičić, tada župnik Dicma – Koprivna, koji je također doseljenik iz Duvna. Vinko Kovačević reč. Ziković 1709. godine je pripadnik banderije Jakova Jadrijevića iz Glavica, a u Bisku među obiteljima banderije harambaše Marka Sučića reč. Akrap pok. Petra nalazi se i 4-člana obitelj Mije Kovačevića pok. Teodora.
Zanimljivo je spomenuti 1726. godine 5-člana obitelj Ivana Kovačevića reč. Bosno dobila od venecijanskih vlasti u Cisti Prvo 7 kanapa zemlje. Doselio je s duvanjskog područja, vjerojatno i Roškog Polja. Naime, u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa Pave Dragičevića 1741./42. godine u Roškom Polju zabilježena je 15-člana obitelj Petra Kovača; u Vinici živi obitelj s istim brojem članova i glavarom obitelji istog imena; u Kongori je dom 6-člane obitelji Mate Kovača; u Eminovu Selu je kućanstvo Marka Kovačevića s 15 duša; u Rakitnu, tada također župa Duvno, žive obitelji s prezimenom Kovač (Mijo) i Kovačević (Nikola).
Dakle, krajem 17. stoljeća u Duvnu je bilo Kovačevića „za izvoz“ u Dalmaciju, a i u Koprivno.