U ovom izdanju rubrike „Na didovini“ donosimo vam priče o dva prezimena koja su zabilježena na području naše općine. To su prezimena Malbaša i Marijanović.
Prezime Malbaša
Prezime je nastalo od dviju riječi iz turskog jezika: mahala (maala, mala), što znači dio naselja, zaselak, gradska četvrt, a ponekad i ulica, sokak; baša što znači glavar, odličnik, prvak, zapovjednik, starješina, te naslov imućnijih građana (Jusuf-baša, Rustem-baša) i naziv obilnog pripadnika janjičarskih postrojbi turske vojske. Dakle, mahalbaša, maalbaša ili malbaša ja starješina jedne mahale odnosno seoski starješina. Od naslova mahalbaša ili malbaša nastalo je prezime Malbaša i Malbašić.
Malbaše su starinom iz Rame, odakle u Cetinsku krajinu stižu u listopadu 1687. godine, kada je zbog turskog zuluma iselilo pet tisuća Hrvata katolika s područja Rame, Duvna, Livna, Kupresa, Glamoča, Doljana i Rakitna. Tada je u Brnaze pokraj Sinja doselila 8-člana obitelj Tome Malbašića, koju nalazimo upisanu u zemljišniku za Brnaze 1709. godine u sastavu badnerije harambaše Jakova Tomaševića, a kojoj su venecijanske vlasti kao i svim doseljenicima dodijelile zemljište.
U Historijskom arhivu u Zadru sačuvan je dopis providura Pietra Vedramina od 7. kolovoza 1727. godine, u kojem on obavješćuje Grgu Malbašu, Tomu Marića, Grgura Talajića, Matu i Antu Živkovića, svi iz Brnaza, da im je povoljno rješenje molba kojom su tražili da im se u Otnju (ispod Brnaza) dodijeli 14 kanapa neobrađenog i močvarnog zemljišta.
Iz Brnaza se Malbaše šire u Dugopolje, gdje je u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježena 4-člana obitelj Tome Malbaše, pretka dugopoljskih Malbaša.
Već iza 1760. godine pripadnici ovoga roda sele i u sjevernu Bosnu, u Veliku, sjedište istoimene stare župe na derventskom području. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Velikoj svoj dom imaju dvije obitelji s prezimenom Malbašić: 4-člana obitelj Ivana Malbašića i 7-člana obitelj Petra Malbaše uz čije je prezime u maticama zabilježen i obiteljski nadimak Nosanović.
Prezime Malbaša je često i u pripadnika pravoslavne i islamske vjeroispovijesti, što je posve i razumljivo, jer zvanje malbaša je postojalo i u gradovima i selima sa srpskim ili bošnjačkim stanovništvom.
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju žive 2 obitelji i 6 osoba s prezimenom Malbaša.
Prezime Marijanović
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi četveročlana obitelj s prezimenom Marijanović.
Prezime je nastalo od muškog osobnog imena Marijan, izvedenog od hebrejskog ženskog imena Marija odnosno njezine izvedenice Marijana.
Što se pak tiče dugopoljske obitelji s prezimenom Marijanović, riječ je o najnovijim doseljenicima s područja Jajca u Bosni i Hercegovini. Tamo se ovaj rod, posve točno u Orašcu, župa Dobretići, Općina Jajce, spominje 1741./42. godine u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragičevića, koji je zabilježio četiri Marijanovića obitelji: Filip (18 članova), Marko (15), Petar (9) i Mate (7).
Svi Hrvati Marijanovići nisu istog krvnog podrijetla. Primjerice, u Studencima u Imotskoj krajini Marijanovići su nastali od roda Vukovića, a u okolici Mostara od starog roda Spuževića iz Krivododa (Mostar).
Marijanovići su poznati i kao rod, od kojih su nastajali novi rodovi: od livanjskih Marijanovića postali su Tadići, od kupreških Ravančići, a od Marijanovića iz Segeta pokraj Trogira nastalo je čak osam novih rodova – Zulimi, Ševe, Grge, Šmukete, Šage, Muštre, Bilote i Šunte.