Kako su god neki doseljenici iz Bosne, Hercegovine, Duvna, Livna, Kupresa, koji su u starom kraju imali svoja prezimena, u mjestu doseljenja prema kraju iz kojeg su stigli prozvani Bosančićima ili Bošnjacima, Ercezima ili Ercegovićima, Duvnjacima, Livanjcima, Kuprešacima ili Kuprešanima, tako su i neki doseljenici iz Rame prozvani Ramljacima. Kada su i oni novi nadimak priznali, onda su ga često prihvatili kao svoje novo prezime.
Da su i na dugopoljsko područje doselili Ramljaci, dakle dojučerašnji stanovnici Rame, svjedoči i naziv jednog dijela Dugopolja, koji se i danas zove Rama.
Nekim Ramljacima, kao što su oni u Čitluku pokraj Posušja, znamo i nekadašnje prezime, u konkretnom slučaju Milas, te da su neki u novom boravištu to prezime zadržali. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741./42. godine biskup fra Pavao Dragičević je u selu Proslapu, župa Rama, zabilježio jednu Milasovu kuću-Petrovu s 14 članova; u Tihaljini pokraj Gruda 10-člano kućanstvo Nikole Milasa; u Čitluku pokraj Posušja dom su imale dvije obitelji: 18-člana Filipova s prezimenom Milas i 17-člana Vidova s prezimenom Ramljak.
Da su Milas(ović)i i Ramljaci isti rod potvrđuje i fra Jeronim Vladić, koji obavješćuje da 1773. godine uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene “skrb za nabavu zemljišta i dignuće župskog stana (u župi Rami – A.I.) povjeri ocu Jeronimu Milasoviću Ramljaku, rodom iz sela Proslap – Nikolići na lijevoj obali Rame. Inače fra Jeronim Milasović Ramljak bio je u dva navrata župnikom u Rami: od 1773–75- i od 1781.-1789. godine, a umro je u rodnom Proslapu 24. svibnja 1790. godine. O njegovoj smrti fra Jeronim Vladić ostavio je zanimljiv zapis: “… umre oko pola noći. U svem Proslapu samo je jedna turska kuća bila, i to obitelj Mujkića stanujuća na protivnoj obali Rame, na onom istom mjestu, gdje je nekada stajao župski stan. Ovi Turci po smrti oca Jeronima Milasa na jedan put ugledaju svu kapelu (župski stan) u vatri, te odmah polete u pomoć ali došav do kuće, više ne vidje vatre, unišav pak u kuću, nađu sve ukućane tužne i rasplakane. Kad ih Turci upitaše uzrok, odgovoreno im bude, da im je baš prije pola sata umro župnik, a Turci na to reknu: “Borme je bio hevlija (svetac), dok je onolika svjetlost pala na kuću pri njegovoj smrti”. Zakopan bude u seoskom groblju zvanom Nikolića groblje, a od tada je prozvano Milasovo groblje u Nikolićima; njegov pak grob je i danas znamenit pod imenom fra Jerkin grob.”
I 1768. godine u vrijeme popisa biskupa fra Mladena Bogdanovića u Proslapu su dvije kuće Milasovića: Ivanova i Petrova sa 7 odnosno 4 člana; u Tihaljini je već poznati Nikola Milasović ovoga puta s 9-članom obitelji; u Čitluku pokraj Posušja obitavala je tada 10-člana obitelj Pave Milasovića i već nam poznati Vid Ramljak, ali s još brojnijom, 26-članom obitelji.
I još jednim Ramljacima, onima u Prologu pokraj Mostara, znamo nekadašnje prezime. Oni su nastali od roda Vrljića, kojeg je starina u zaseoku Svetigora sela Sovića pokraj Gruda. Nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka 1717. godine, kako je Svetigora ostala u Turskoj, Vrljići se raseljavaju u razna mjesta, među kojima je i Polog pokraj Mostara, gdje su od njih nastala dva nova prezimena: Ramljaci i Gagre.
Kasnije će Gagre odseliti, a potomci Ramljaka i danas žive u Pologu.
Ramljaci su u 18. stoljeću zabilježeni i na livanjskom području. U Rujanima je 1741./42. godine dom imala 21-člana obitelj Andrije Ramljakovića. U popisu iz 1768. godine u Dobrom je zabilježena 13-člana obitelj Stipana Ramljaka, a u Prologu 4-člano kućanstvo Tome Ramljaka. Danas Ramljaka nema u livanjskom području, jer su odselili u Dalmaciju, u Koprivno i Dicmo.
Nedaleko od ova dva mjesta, na mućkom području, nalazi se selo Ramljani, koje po nekim autorima svoje ime duguje doseljenicima iz Rame, iako među njima nema onih s prezimenom Ramljak.
u 18. stoljeću Ramljaci su stanovnici i sela Siverića pokraj Drniša gdje i danas žive njihovi potomci.
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Koprivnom živi 13 obitelji i 34 osobe s prezimenom Ramljak, a u Dugopolju tročlana obitelj ovog roda.