Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 53 obitelji i 184 osobe s prezimenom Rogošić, a prema obiteljskim nadimcima dijele se na: Bašiće, (Šulentići i Đikići), Baškiće, Crnkoviće, Palježe, Šariće i Šimetiće.
Priče o navodnom crnogorsko-pravoslavnom podrijetlu dugopoljskih Rogošića izmišljotine su zagovornika “bratstva i jedinstva od Vardara do Triglava”. Činjenica da je prezime Rogošić često u Crnoj Gori i u Crnogoraca, ne znači ništa, zar Hrvati nemaju često prezimena kao što su: Petrović, avlović, Jović ili zar nisu gotovo uobičajena prezimena u Crnogoraca: Antić, Matić, Ivanović ili Vidović. Prezime Rogošić je jedan od tipičnih proizvoda stočarskog ozračja dinarskog područja, jer u osnovi ima imenicu “rog, dio životinjskog tijela”. Prezime je nastalo od imena (nadimka) Rogoš. Takva su se imena nadijevala rogatoj marvi. Često se takvi primci prenose i na ljude, osobito u stočarskim krajevima (zaselak Rogošići).
Umjesto navodnog crnogorskog podrijetla dugopoljski se Rogošići mogu pohvaliti svojim šestoljetnim starosjedilačkim statusom. Lovre Katić drži da su Rogošići potomci zemljoposjednika Ivana Rogarića iz Dugopolja, koji se spominje u povijesnim ispravama iz 1397. godine. U jednom dokumentu iz te godine spominje se “pokojni Juraj Rogarić i njegovi sinovi Ivan, Tvrtko i Ostoja, od kojih je Stipko Marić dobio za vraždu (krvarina za ubijenog bliskog rođaka) cijelih 300 dukata”. “Početkom stoljeća, 1400. godine, zapisana su imena Ivana Rogarića, Blaža i Mihovila Radetića, Nikole Boguvidića, Stipana Kabiotića, Vukca Lupšića, Mateja Lekovića, Grubana Petkovića, Radoslava Vukovića, Utišena Gojića i Tvrtka Nološevića reč. Nepristola. Godine 1406. spominju se i Matija Rogarić i njegovi sinovi”. Dakle, Rogošići su u Dugopolju svoji na svome već šest stoljeća i vjerojatno su najstariji od svih sadašnjih dugopoljskih rodova.
Na svojoj starini zabilježeni su i 1725. godine u popisu vjernika Splitske nadbiskupije: 17-člana obitelj Mije Rogošića i 11-člano kućanstvo Nikole Rogošića.
I prije 1725. godine sačuvani su pisani spomeni o rodu Rogošića u Dugopolju, gdje je 1704. godine rođen pop glagoljaš don Ilija Rogošić, kojemu znamo i datum smrti 28. prosinca 1739. godine.
Dugopolje je posebno ponosno na franjevca fra Roka Petra Rogošića. “Povjesničar, crkveni pravnik i vrstan poznavatelj hrvatske glagoljaške baštine kao i teologije istočnih crkava fra Roko Rogošić (2. travnja 1879. – 15. prosinca 1963.) spada među najistaknutije hrvatske franjevce druge polovice 20. stoljeća”.
Iz ovoga je roda nekoć poznati učitelj, samouk, Mijo Rogošić Matin. Kada je u siječnju 1850. godine u Dugopolju utemeljena pomoćna osnovna škola, tadašnji je dugopoljski župnik don Nikola Čipčić bio u već poodmaklim godinama, pa je “njegovom suglasnošću i seoskog glavara Grge Zubana poučavanje povjereno mladiću Miji Rogošiću, koji je uspješno završio osnovnu školu u Glavnoj školi”. Za 14 godina učiteljevanja često je ocjenjivan ocjenom “pohvalno i marljivo”, a za svoj trud u učionici neredovito je dobivao godišnju nagradu od države od 30 fiorina.
Od dugopoljskih Rogošića svakako treba spomenuti pjesnika, urednika, kritičara i književnika antologičara Mirka Rogošića (20. srpnja 1930 – 11. siječnja 1991.). Najpoznatija su mu djela: pjesnička zbirka “Plivači i trava”, priređivač je sabranih djela Slavka Kolara, Josipa Oreškovića i hrvatskog pjesnika u izbjeglištvu Viktora Vide, antologije “Ljubavna pisma hrvatskih književnika”, a ostala su mu tri djela u rukopisu – “Nekritici na djelu”, “Hrvatski putopisci” i “Hrvatska na pjesničkom kronometru”.
I svjetski poznati športaš, četverostruki prvak svijeta u plivačkom maratonu Veljko Rogošić je podrijetlom Dugopoljac (otac mu je rođen u Dugopolju), a koji je to rado i često isticao.
Iz Dugopolja odseljeni Rogošići u livanjsko selo Donje Držanlije malo su modificirali prezime pa ono sada glasi Rogušić.