[NA DIDOVINI] Sarun, Smajo i Sinovčić

0
497

Prezime Sarun

Sarun je veoma rijetko prezime i isključivo je vezano za Koprivno. P. Šimunović tvrdi da mu je „postajanje nejasno“. Smatramo da ne treba posve isključiti i naziv jedne vrste plave ribe: sarun (Vranjic), šarun (Božava na Dugom otoku), sirun (Dubrovnik, Senj), šnur (Lastva), šnjur (Korčula, Mljet, Boka Kotorska).

Šimunović je o ovome prezimenu još naveo da je 1948. u Koprivnom živjela četveročlana obitelj Sarun. Dodajemo ono što smo našli u opsežnoj literaturi o hrvatskim prezimenima: godine 1879. u Stomorsku na otoku Šolti iz Koprivnog je doselio Mate sarun.

Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Koprivnu živi četveročlana obitelj s prezimenom Sarun.

Prezime Smajo

Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Kotlenicama živi 6 obitelji i 15 osoba s prezimenom Smajo.

S jezičnog stanovišta ovo je prezime nastalo od hipokoristika Smajo, izvedenog od arapskog osobnog imena Ismail ili Smail, kako se zvao jedan od sinova pejgambera Ibrahima, što u Bibliji odgovara hebrejskom imenu Samuel, kako se zvao jedan od Abrahamovih sinova. To ime znači „od Boga uslišan“ ili „Bog je uslišao“.

Starina ovog roda je u Docu Donjem u Gornjim Poljicima, gdje im prezime glasi Smajić. U popisu pučanstva Splitske nadbiskupije 1725. godine u Docu je zabilježena šestočlana obitelj s prezimenom Smajić.

U ovom slučaju nije riječ o klasičnom doseljavanju, jer dolački Smajići i kotleničke Smaje odavno žive na svojim imanjima, koja se nalaze u bližem susjedstvu.

Iz ovog roda potječe i najpoznatiji hrvatski kipar naivac Petar Smajić koji je najbolji dio svog opusa stvorio nakon preseljenja u Slavoniju, u Ernestinovu pokraj Osijeka.

Prezime Sinovčić

Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi dvočlana obitelj s prezimenom Sinovičić.

Prezime je nastalo od imenice sinovac, zabilježene u Istri u 13. stoljeću, koja znači bratov sin (fratruelis, bratan, bratić, bratanac, bratanić). Sinovčić je ustvari umanjenica od sinovac: sinovčić = sinovčev sin, mali sinovac.

„Sinovčići pripadaju mlađem poljičkom plemstvu, takozvanih vlasteličićima. Vlasteličići, koje nazivaju i Ugričići, potječu od hrvatskog plemića Juraj Rajčića i Dražoja (bez prezimena), koji su po nalogu hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca (vladao je od 1342. – 1382. godine  – A.I.) naselili Poljica. Od Ugrina, sina Jurja Rajčića, potječu Sinovčići, koji se ponekad nazivaju Ugrinovići. Vrlo brojan rod Sinovčića preselio se (ne čitav) krajem 16. i početkom 17. stoljeća u Split, na Šoltu i Čiovo.“ Sinovčići u Splitu žive od 1622. godine, a nastanjeni su u Velom Varošu, gdje su poznati i po obiteljskom nadimku Žarin.

Sinovčića je starina u Dubravi, u Poljičkoj Kneževini, gdje je Juraj Sinovčić u tri navrata zabilježen kao veliki poljički knez, i to 20. ožujka 1662., zatim 15. siječnja 1664. i 21. prosinca 1670. godine. On je presjedao važnim skupovima poljičkog plemstva i puka, čiji su zaključci postali sastavni dio znamenitog Polijčkog statuta.

Dugopoljski Sinovičići pripadaju također poljičkoj grani tog roda, a doselili s otoka Šolte.