Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 6 obitelji i 15 osoba s prezimenom Šimunović, a imaju i nadimak Škepić.
Prezime je nastalo od osobnog imena Šimun, kako su Hrvati izgovarali židovsko biblijsko ime Simon, i to po uobičajenom obrascu Šimun + ov + ić = Šimunović.
U Dugopolju je 1725. godine u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije zabilježena 5-člana obitelj udovice Anđelije Šimunović, čiji su potomci današnji dugopoljski Šimunovići.
Budući da je prezime Šimunović veoma rašireno po svim hrvatskim etničkim prostorima, teško je utvrditi daljnje podrijetlo Šimunovića iz Dugopolja.
U svakom slučaju među najstarijim Hrvatima s prezimenom Šimunović su oni s otoka Brača, bez obzira pripadaju li plemićkim ili pak pučkim obiteljima. Plemići Šimunovići (u izvorniku Simeonis) spominju se 1483. godine, kad su se u Nerežišću sastali predstavnici 36 bračkih aristokratskih obitelji koje kako utemeljitelji i obnovitelji crkve i imanja nekadašnje benediktinske opatije u Povaljima traže patronat nad tom crkvom i imanjima, što im ga je oduzeo papa Eugen IV. na traženje hvarskog biskupa dominikanca Tomasa Tomasinija. U sličnom događaju opet u Nerežišću 1579. godine sudjeluje i predstavnik Šimunovića plemićke krvi. Šimunoviće patricijskog podrijetla spominje i Jerolim Kvanjin (1643.-1714.) u svom djelu “Bogatstvo i uboštvo”, inače najopsežnijem djelu u hrvatskoj književnosti (30 pjevanja, 32.700 stihova).
Šimunovići bračkog pučkog podrijetla spominju se 1574. i 1625. godine.
U Imotskoj su krajini Šimunovići zabilježeni prvi put 1744. godine u Stanju duša župe Slivno, gdje je upisana tročlana obitelj Nikole Šimunovića alias Milićevića, što je navelo V. Vrčića zaključiti kako su slivanjski Šimunovići nastali od Milićevića iz Ogradjenika pokraj Čitluka.
U Cetinskoj krajini pak Šimunoviće susrećemo u drugoj polovici 18. stoljeća: u Otoku 1768. i u Udovičićima 1793. godine.
Hercegovački Šimunovići utvrdio je M. Mandić nastali su od tri roda:
- Šimunovići iz Gruda nastali su od Šimuna Marića Stipanova, kojeg je 10-člana obitelj zabilježio 1741./42. godine u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Pavao Dragičević;
- istočnohercegovački Šimunovići nastali su od starog hrvatskog roda iz Popova polja-Kojića, čiji je rodočelnik Šimun Kojić, rođen oko 1700. godine u Ravnom;
- Šimunovići oko Konjica nastali su od roda Gašića, starinom Margetića koji potječu iz Slipčića pokraj Čitluka. Prvi se put obiteljski nadimak Šimunović susreće u maticama 1725. godine, a kasnije sve do dolaska Austrougarske i zabrane uporabe više prezimena bili su potpisivani kao Šimunovići alias Gašići nekoć Margetići.
Godine 1776. zabilježeno je da je u Kulinu pokraj Dervente doselila obitelj Križana Šimunovića iz Gabele pokraj Čapljine.