Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 12 obitelji s prezimenom Smodlaka, a prema obiteljskim nadimcima dijele se na: Kuliše, Šoriće, Ćirkovce i Buriće.
Starinom se s Klisa, gdje se sredinom 17. stoljeća pojavljuju s prezimenom Dadić, a kasnije se šire u Dugopolje i Split.
Najpotpuniji prikaz povijesti ovoga roda, mnogo toga temeljeći i na predaji, napisao je 1945. godine Josip Smodlaka.
“Po obiteljskoj predaji predak im je bio pod imenom Dadić. U crkvenim knjigama upisani su isprva pod imenom Dadić, pa kao Osmodlaka i Osmodlačić, a od kraja XVIII. stoljeća kao Smodlaka. Međutim, poznato je da u Češkoj i Moravskoj ima mnogo obitelji zvanih Smotlacha i Smotlaka, kao da također u okolici Trsta ima desetak slovenskih obitelji koje su se jednako zvale Smotlacha, a sad se pišu Smotlak. Pored toga sačuvano je kod jedne od čeških obitelji Smotlacha u okolici Hradca Kralove, predaja da su neki od njihovih iselili iz Češke za vrijeme vjerskih progonstava u početku 17. stoljeća. Pošto se točno u to doba pojavljuje prvi Smodlaka u Klisu i prvi Smotlacha kod Trsta, vjerojatno su i slovenski Smotlaki i dalmatinske Smodlake potomci čeških Smotlacha. Vjerojatno se došljak ovoga imena u Klisu oženio od Dadića i prizetio u njih, pa su ga, kako je običaj na selu, zvali ženinim prezimenom. Bit će da je njegovo strano ime dobilo u našoj sredini pismeni oblik Osmodlaka, koje nema značenja u našem jeziku. Početno “o” koje nenaglašeno, moglo je pak da u toku vremena ispadne u izgovoru (kako umjesto “ovako”, “onako” kaže “vako”, “nako”). Otkad su pismeni (od 1810.) pripadnici ovoga roda uvijek su pisali Smodlaka (bez početnog “o”)”.
Dugopoljske Smodlake dale su i jednog popa glagoljaša – don Božu. O njemu znamo da je rođen oko 1800. godine, da je zaređen za svećenika 1826., te da je ovaj svijet zamijenio boljim i pravednijim 31. srpnja 1831. godine.