Prezime Vladović
Prezime je nastalo od Vladova, jednog od brojnih oblika muškog osobnog imena Vlado ili Vlade, i to po već ustaljenom obrascu Vladov + ić = Vladović. Vladova se pojavljuje i kao prezime, na isti način kao i u slučajevima: Penavić – Penava, Kelavić – Kelava, Bigavić – Bigava.
Starina je ovog roda u Kotlenicama, gdje se prvi put spominju 1718. godine. Miho (Mijo) Vladović, izvijestio je sa svog pastirskog pohoda župi Dugopolje splitski nadbiskup Cupilli, ugrabio je nekoliko zemalja od tri dana oranja, vlasništvo crkve Svetog Petra iz Kotlenica koja je pripadala župi Dugopolje.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine u Kotlenicama je zabilježeno 5 obitelji i 32 osobe s prezimenom Vladovića: 12-člana obitelj Vida Vladovića, 9-člano kućanstvo Grgira Vladovića, 5-člano domaćinstvo Nikole Vladovića, te dvije udovičke kuće – Cvitina (5 ukućana) i Jelina (1).
Taj stari kotlenički rod dao je u 18. stoljeću katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu trojicu svećenika, popova glagoljaša. U Kotlenicama je oko 1760. godine rođen don Ivan Vladović rečeni Punda, a o kojem još znamo da je za svećenika zaređen oko 1792. godine. Za don Josipa Vladovića rečenog Punda znamo točne datume rođenja i smrti: svjetlo ovog svijeta ugledao je 18. ožujka 1773 godine, a na vječno počivalište ispraćen je 23. prosinca 1843. godine. Najviše je podataka sačuvao o don Martinu Vladoviću (bez onog rečeni Punda), koji je rođen 4. studenog 1784. godine, a za svećenika je zaređen 9. srpnja 1809. godine, a preminuo je 22. studenog 1843. godine.
Prvonavedena dvojica glagoljaša dokaz su da su kotleničke Punde nastale od roda Vladovića, najvjerojatnije u drugoj polovici 18. stoljeća.
Vladovići su zabilježeni 1747. godine u maticama župe Otok u Cetinskoj krajini.
O Vladovićima (Nikola) i Pundama (Ante) ostao je pisani spomen iz 1840. godine, kad su ta dva Kotleničanina dobila na uvid i potvrdu upravo završeni austrijski zemljišnik. Ovaj spomen ujedno svjedoči da su se prezimena Vladović i Punda posve osamostalili.
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Kotlenicama živi 6 obitelji i 12 osoba s prezimenom Vladović, a u Liski (2,6). Imaju nadimke: Balov, Gvardić i Šimac.
Prezime Punda
Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Kotlenicama živi 8 obitelji i 31 osoba s prezimenom Punda.
Nastanak s jezičnog stanovište je nejasan.
Punde su nastale od starog roda Vladovića, što je potvrđeno s dvojicom popova glagoljaša, rođeni u Kotlenicama u 18. stoljeću: oko 1760. godine rođen je don Ivan Vladović rečeni Punda, a za svećenika je zaređen oko 1792. godine. Don Josip Vladović rečeni Punda rodio se 18. ožujka 1783. a preminuo je 23. prosinca 1843. godine.
Već početkom 19. stoljeća, a vjerojatno i barem malo ranije, prezime se Punda posve osamostaljuje od prezimena Vladović. O tome svjedoči i zanimljivi događaj iz 1803. godine. Bože Punda, vjerojatno pritisnut siromaštvom, odseljava u tursku Bosnu, a svoje imanje ostavlja rođaku Jerki Pundi, a na što se vlastima požalio njego brat Grgo Punda.
Četrdeset godina kasnije, dakle 1840. godine, tvrdnju o osamostaljenju prezimena Punda potvrđuje i spomen dvojice Kotleničana: Ante Punde sina Stipanova i Nikole Vladovića, koji su, uz ostale, dobili na uvid i potvrdu novi austrijski zemljišnik.
Još jednu potvrdu osamostaljenja prezimena Punda bilježimo i 1870. godine, kada se nakon izbora za Dalmatinski sabor među vijećnicima općine Klis nalazi i Nikola Punda.
Inače, Punde su vezane i za najljepšu špilju u dalmatinskom kršu, Vranjaču, koja se nalazi na imanju jednog od pripadnika ovog roda.
Punde imaju i tri obiteljska nadimka: Lašetić, Karasan i Kljajo.