[NA DIDOVINI] Vukasović

0
401

Prezime je nastalo od osobnog imena Vukas (vlaški oblik imena Vuk) prema uobičajenom obrascu Vukas + ov + ić = Vukasović. Ime Vukas zabilježeno je u turskom defteru (popis poreznih obveznika) za mezre (nekoć korištena a sad napuštena imanja) Kuti (dio Dugopolja) i Ogorje iz 1528. godine; Mihovil, Marko i Martin, sinovi Vukasa (sinovi Vukasovi). To je uobičajeni način identifikacije osoba u Osmanlijskog Carevini (ime + očevo ime), jer, kako je poznato, Turci su prezimena uveli tek 1924. godine za vladavine Kemal-paše Ataturka. K. Kužić sinove Vukasove piše kao Vukasoviće, što ne može biti prezime s današnjim značenjem.

S prezimenom Vukasović u Dugopolju su u sklopu popisa vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježene tri obitelji: 9-člana obitelj Brne Vukasovića, 7-člano kućanstvo udovice Luce i 5-člano domaćinstvo Stipana Vukasovića.

Iste su godine i u Kučićima poviše Omiša zabilježene tri Vukasovića obitelji: Matijina (12 članova), Jurina i Ivanova (po 7 članova).

Da su Vukasovići zajedno s Malbašićima i Marićima doselili u Brnaze pokraj Sinja 1687. godine iz Rame, svjedoče zapisi u sinjskim maticama.

Trojica Vukasovića: Jure, nastanjen u Čukliću pokraj Trilja, te Ilija i Mate Vukasović s boravištem u Rakićanima, također blizu Trilja, spominju se u sporovima oko dijeljenja zemlje  1696., 1697. i 1699. godine. Fra Luka Vukasović, gvardijan i župnik sinjski, 24. siječnja 1714. godine bio je domaćinom splitskom nadbiskupu Cupilliju za vrijeme njegovog pastirskog pohoda vjernicima Cetinske krajine.

Vukasoviće u drugoj polovici 17. stoljeća susrećemo i zapadnije od Dugopolja, na skradinsko-zadarskom području. Na poziv gvardijana samostana Visovac fra Šimuna Brajenovića (22. lipnja 1683. godine) župnicima sedam okolnih župa, smještenih na turskom teritoriju, da dovedu što više Hrvata katolika na skradinsko područje, odazvalo se 1.300 obitelji, od kojih je dio doveo župnik župe Kožulova Polja pokraj Oštrovice Ignacije Vukasović.

Krajem 17. stoljeća u Drnišu službuje župnik Vukasović, ali mu S. Bačić ne spominje ime.

Južnije od Dugopolja zabilježeni su najstariji spomeni Vukasovića, koji često rabe i kraću inačicu imena Vukas; u Dubrovniku se 1272. godine spominje Vukasovića kuća; u Osojniku Vukasovići su nazočni 1498. godine; na Ljubaču su zabilježeni 1498. i 1545. godine.

Vukasovići su starosjedioci u Gracu pokraj Neuma. Prvi Vukasović upisan u matice te župe bio je Vid Vukasović, “koji bi mogao biti rođen oko 1660. godine, što smo utvrdili prema godinama njegova sina Filipa, rođenog 1690. godine, koji se 1719. godine oženio Stanom, kćeri Ivana Cvitkovića”. U Ošlju, selu Dubrovačkog primorja, 1698. godine zabilježena je Cvija kći Mihe Vukasa iz Murlakije, pretpostavljamo iz Graca. Iz Velje Međe je Ilija Vukas, koji se nakon zaređenja u talijanskom svetištu Lorettu vraća kao vjerovjesnik u Trebinjsku biskupiju. On bi mogao biti rođen oko 1825. godine. Pripadnik Isusovačkog reda pater Vinko Basile godine 1846. odvodi iz Velje Međe Luku Vukasovića za pitomca kolegija Propagande Urbanianum.

Dakle, nije teško zaključiti da ni svi Vukasovići nisu istog krvnog podrijetla.

Prema popisu koji je zabilježen u knjizi izdanoj 2002. godine, u Dugopolju živi 13 obitelji i 44 osobe s prezimenom Vukasović, a prema obiteljskim nadimcima dijele se na: Tirkiće, Varace i Brniće.