|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
U Edenskom vrtu kušnja je pobijedila čovjeka, a Isus u kamenitom vrtu pustinje pobjeđuje kušnju. Želi i nama pokazati da je prošlo vrijeme staroga vrednovanja stvari i da na svijet treba gledati novim očima. Ovaj odlomak Markova evanđelja sučeljava pustinju i kraljevstvo, neplodnost i cvjetanje, smrt i život, sva ta prostranstva ljudskoga srca.
Biti u napasti znači da trebamo birati između dvije ljubavi. Pobjeda je kad se izabire veća vrijednost. Kako biramo, tako i živimo. Sigurno je da propadamo kad se klanjamo bezvrijednim stvarima i kad se odlučujemo za nešto što nema nikakve vrijednosti. Odakle ta kušnja? Od svakoga zla koje čovjeku može nanijeti zlo!
Isus započinje u pustinji gdje vlada žeđ, samoća, strah od beskrajne noći… kako bi bio što bliži nevoljama našeg života. U tom okruženju smrti bio je kušan da izda svoje poslanje za čovjeka, da se prikloni vlastitom uspjehu, da zanemari zdravlje i spasenje ljudi. Da proda svoje dostojanstvo i vrijednost za prividni uspjeh i trenutnu radost. Kroz tih četrdeset dana on pokazuje i nama kako je moguće i potrebno oduprijeti se napastima. Potom se oko njega nazire novo cvjetanje života i sjajni anđeli koji rasvjetljuju tamu strašne noći.
Nakon ove Isusove pokore, više nema pustinje u kojoj se ne može osjetiti Božja utjeha, ni samoće koja ne može biti prosvijetljena anđelima utjehe. Pustinju naše tuge moguće je pobijediti da procvjeta životom, a ranjena osoba može dobiti snagu koja podiže i mijenja. Bog je blizu, obratite se i vjerujte evanđelju. Vjerujte ljubavi!
Na početku svake Korizme, kao da se vraćamo izvorima života, novim obećanjima i nadama. Pravo obraćenje ne započinje smrknuta lica, nego s osmijehom. U tome je snaga nade: obećanje veće radosti, dani boljeg života. Isus to navješćuje proljećem nove riječi i radosne vijesti: Kraljevstvo je Božje blizu, imaj povjerenja!
Taj novi svijet, koji je bio u Božjim snovima, nama je sasvim blizu od kada se je Isus, svojom ljubavlju, nastanio u naše pustinje. Promjena se ne može dogoditi na silu. Potrebno je shvatiti ljepotu novosti koja je pred nama i veličinu dara koji nam se nudi. Taj dar je Bog koji je tako blizu, u svakomu od nas, blag i moćan, kao sjeme koje samo čeka da procvjeta. On samo hoće da postanemo još bolji nego što mislimo da je moguće.