|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Evanđelje o Isusovu iskušenju u pustinji, kojim započinje korizma, pomoći će nam da naučimo pogled usmjeriti od izvanjskih događanja prema vlastitomu srcu i savjesti.
Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana, gdje je bio kršten i posvjedočen Duhom Svetim. Odlazi u osamu pustinje da se pripremi za izvršenje poslanja i Očeve želje u njemu. Iskustvo našega života uči nas da nema nikakva velika i plemenita pothvata koji ne bi bio izložen kušnji. I Isus je, prije nego je počeo svoje djelovanje, morao proći kroz kušnje.
Duh je vodio Isusa u pustinju. Pustinja je mjesto šutnje, samoće, praznine, mjesto gdje nema nikoga i ničega drugoga doli čovjeka sama. To je mjesto u kojem nema riječi, čak niti života. Pa ipak, to je mjesto gdje čovjek susreće samoga sebe u svojoj istini i mjesto na kojem se suočava s granicama vlastite moći. I na kraju, to je mjesto gdje čovjek snažno kuša Božju blizinu i suočava se s njegovom voljom.
Od Isusa učimo tražiti Istinu u svojoj pustinji i u svojim kušnjama. Od njega učimo suočavati se s granicama vlastite moći, to je naša istina, i prihvaćati Očevu volju i služenje Njemu. On nam daje primjer kako se suprotstaviti lažima vlastitog života i vlastitoj samodostatnosti.
Korizma je naša pustinja te vrijeme osobne i zajedničke obnove krsnih obećanja. Ove nedjelje traži se odgovor na prvo pitanje: Odričeš li se sotone, svih djela njegovih i svega zavođenja njegova?
Svatko želi biti dobar, stvara odluke, daje obećanja…
Svatko želi sretan brak, svečano obećava i daje zavjete… tako djeca u obitelji i u školi, ljudi na poslu i u prometu, mladići i djevojke na putu sazrijevanja…
A onda osjetimo napasti, iskušenja, izazove da zanemarimo svoju savjest i Božju volju … pa krenemo putem egoizma, nagona, napasti…
Sama napast još uvijek nije grijeh, svašta nam dođe na pamet: Mi ne možemo zabraniti ptici da proleti pokraj naše glave, ali joj možemo ne dopustiti da sagradi gnijezdo u našoj kosi! Napasti se ne mogu izbjeći nego se trebaju nadići. Tako se postupno postiže ljudska ozbiljnost i vjernička zrelost.
Grijeh je kad se ne trudimo dovoljno … da odbacimo napasti i kušnje. Tko to nas napastuje? Isus nam je dao odgovor da je to Sotona i Zlo… i pokazao kako ga pobijediti, pa biti jači od kušnje Zloga:
Zlo nas izaziva ponudom slave i oholosti – a Isus primjerom poniznosti i molitve
Zlo vodi u ropstvo posjedovanja stvari – a Isus kaže da je sreća u Bogu i slobodi
Zlo nudi moć i silu kao put ostvarenja osobe – a Isus dobra djela i služenje bližnjima
U svakoj kušnji i napasti želja je Sotone da mi izgubimo povjerenje u Boga i u duhovni život, pa da se potpuno posvetimo zgrtanju slave, moći i materijalnih stvari.
Jesu li kršćani u zavadi s ovim svijetom ako se svega trebamo odricati? Upravo suprotno! Korizma nije pasivnost i odricanje, nego aktivna suradnja u izgradnji Božjeg kraljevstva u nama i oko nas… Od Boga sve sa zahvalnošću primati, svim darovima i talentima svjedočiti Božju ljubav na putu života i ničemu ne robovati!
Ne znaš kako? Pogledaj Mariju i pođi za njom … vjerno služiti Isusu … do kraja!