|don Ivan Ćubelić, župnik
Možemo li i mi usvojiti Božji način gledanja na ljude i na događaje? Njegov se pogled ne zaustavlja najprije na zloći i grijesima osobe. Bog daje prednost dobru koje uočava.
Ono polje zasijano dobrim sjemenom, koje je obuzeo kukolj, to je naše srce. Sluge bi odmah, žurno i naprasno čupali kukolj. Gospodar ih zaustavlja i smiruje: Ne dopuštam rizik da tako naudite i onomu dobrom klasju.
Taj nasilni i nestrpljivi čovjek u nama, odmah bi čupao i kidao sve nezrelo, pogrešno, djetinjasto, zločesto. Gospodin, naprotiv, govori: Budi strpljiv, ne ponašaj se nemilosrdno. Tvoj će duh biti sposoban za velike stvari samo ako ga postupno ispunjaš krepostima.
Koliko smo svojih mana uspjeli iskorijeniti kroz protekle godine? Uglavnom ni jednu! Prema tome, drugim nam je putem ići! Onim koji nam Isus pokazuje. Da bi pobijedio noć on daje da svane jutro, da bi procvala neplodna pustara on ju obogaćuje milijunima sjemenki, da bi oživjelo tromo tijesto dovoljno je samo malo kvasca…
To je taj sunčani put, pozitivan i životan, koji Gospodin nudi i nama. Ne brigajmo se i ne trudimo najprije i najviše oko svojih slabosti i mana… jer nitko nije bez kukolja u srcu. Bog hoće da nastojimo prepoznati darove koje nam je on udijelio i s povjerenjem ih uzdizati: darežljivost i slobodu, milosrđe i dobrotu… Ako dobri plodovi u nama zablistaju svojom privlačnošću, snagom i ljepotom vidjet ćemo kako blijedi i nestaje ona mračna strana naše naravi.
Trebamo usvojiti Božji način gledanja! On više pažnje poklanja jednom klasu dobra sjemenja nego svemu kukolju u polju (više jednoj ovčici izgubljenoj nego mnoštvu sabranih u stado). Važnija je dobrota, negoli zloća – Svjetlo je uvijek moćnije od mraka! Zapravo, sjeme onoga budućeg dobra važnije je od grijeha prošlosti.
Zloća u nečijem životu ne poništava njegova dobra djela. Naprotiv, dobrota, velikodušnost i hrabrost, svjetlo i radost… iskorjenjuju čovjekovu zloću. Dobrota je onaj komadić Boga u nama! Ona predstavlja istinsko svjedočanstvo o svakoj osobi. Tko ne vidi svjetla u sebi neće ga prepoznati ni kod drugih ljudi.
Naša osobna iskaznica nije grijeh, niti se osoba ne može ispravno opisati zbrojem njezinih pogrešaka, odnosno kukolja koji svatko nosi u srcu. Čovjek nije ono što je njegov grijeh, nego se prepoznaje po plodovima svoga sazrijevanja. Nismo mi stvoreni na sliku neprijatelja i njegove noći, nego smo slika Stvoritelja i njegova sunčanog dana.
Poruka je prispodobe: Pozvani smo sazrijevati božanskim kvascem. Otac nebeski, neumorni sijač, s povjerenjem se trudi oko nas da donosimo dobre plodove. To je smisao i cilj naše vjere. Uz to, pomagati onima koje nam On povjerava da i sami sazrijevaju nježno i spokojno, kao i pšenično klasje što sazrijeva na suncu koje ga grije. Tko Božjim pogledom skrbi za dobre plodove, ljubit će svoje klice života, blag prema svim stvorenjima, pa i prema sebi samomu. Čitavo će mu biće procvjetati svjetlom.