Propovijed: 17. nedjelja kroz godinu

0
667

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Gospodine, nauči nas moliti… Moliti znači povezati nebo i zemlju, spojiti se s Bogom kao što se žedne usne spoje s izvorom hladne vode. Moliti znači Boga zvati Ocem, a ne gospodinom, kraljem, sucem… jer se on ne nameće, nego nas grli nježno i osjećajno. Bog je Otac… ta je riječ na početku molitve… o njoj ovisi smisao molitve… ali i način našega vjerničkog života.

Molimo ga za nas, ne za sebe nego za sve nas zajedno. To je gramatika molitve koju nas Isus uči. Samo su dvije zamjenice: tvoje i naše… stoje kao otvorene ruke.

Prvi je zaziv: Sveti se ime tvoje, ime Božje koje je ljubav, da se ljubavlju posveti zemlja i čitav svijet. Najsvetija stvar na ovom svijetu upravo je to: voljeti i biti voljeni.

Drugim zazivom molimo: Dođi kraljevstvo tvoje… i obnovi zemlju tvojih snova da sjeme tvojih riječi što prije postane hrana za bolji svijet.

Budi volja tvoja – jer znamo da je svrha molitve i ljudskog života da mi vršimo volju Božju, a ne On našu.

Kad smo molitvom zazvali slavu Božju u svijetu i u našim srcima, okrećemo se drugoj strani Očenaša i našim ljudskim potrebama: Kruh naš svagdanji daj nam danas… jer ta riječ kruh označuje sve ono što nam je potrebno za život i za sreću… daruj nam kruha ljubavi! Kruha da preživimo, a ljubavi da živimo u punini.

Otpusti nam duge naše… otkloni sve što nam opterećuje srce i što ga čini starim, što smo zla učinili drugima ili oni nama, zacijeli sve rane koji još stoje otvorene.

Posljednji je zaziv: Ne uvedi nas u napast… Kad vidiš da nas pritišću strahovi, nepovjerenje i tuga ili primijetiš da da nas odvlači neko zlo, pruži svoju ruku i izvedi nas na pravi put, ti si Oče dobri Samaritanac našeg života. Bit će to kao razmicanje oblaka kako bi se ukazala vedrina neba i sunce. A zatim se, ispunjeni svjetlom, radosni vraćamo na zemlju, na putove sigurne budućnosti.

Očenaš je jedina molitva koju nas je Isus naučio. Trebala bi svakog dana biti na našim usnama i u našim obiteljima… jer je konkretna i stvarna, puna povjerenja i optimizma, osjećaja za Boga i za bližnje, za naše duhovne i materijalne potrebe, Kao što je u ovoj molitvi, tako bi trebalo biti i u našem životu. Najprije onaj drugi, na prvom mjestu slava Božja, a onda naše potrebe.

Molitva je ustrajnost… Isus je siguran u to što nam kaže: tko moli – dobiva, tko se povjerava Bogu osjetit će sigurnost i toplinu zagrljaja Očeva. Nama se čini da nije tako jer često molimo i ne postižemo… budući da očekujemo stvari koje nisu za naše vječno dobro. Bog nam ne daje uvijek ono što želimo… ali nam uvijek daje ono što trebamo.

Moli kao da sve ovisi o Bogu, a radi kao da sve ovisi o tebi! Živi s ljudima kao da te Bog gleda, moli Boga kao da te ljudi slušaju.