Propovijed: 25. nedjelja kroz godinu

0
666

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Tko je vjeran u malome – vjeran je i u velikim stvarima… Na tomu evanđeoskom za­ključku ljudi grade svoje procjene i stavove o drugima. Koliko je važno to međusobno povjerenje u našemu zajedničkom životu i društvenim odnosima? Život se ne može zamisliti bez povjerenja u ljude s kojima živimo i radimo: među djecom i roditeljima, među zaljubljenim zaručnicima i bračnim drugovima, među prijateljima ili suradnicima na poslu, između učenika i nastavnika i znanstvenika.

Vjerujemo da će nova zora roditi jutro i sunce… vjerujemo da će uroditi dobrim plodovima ono što sijem i sadim… vjerujem da ću uspješno završiti započete poslove, školu, studij…

Sve više uglednih znanstvenika zaključuje da smo pogrešno učili evoluciju prirode prema kojoj pobjeđuju i žive samo najjači, nasilni i sebični. No, priroda, koju od početka prati mudri Božji um i njegova ljubav, nije izgrađena na suprotstavljanju, nego na suradnji. Sve je potrebno svemu i svi smo potrebni svima. Priroda je odsjaj Božje ljepote, zato nas privlači i miris cvijeta i boja šarenih krila leptira, dobrota i požrtvovnost. Došlo je vrijeme da se zanemari starog Darwina, materijalističku filozofiju jačega i bezbožnu evoluciju, pa da shvatimo kako je u prirodi sve izgrađeno na povjerenju, ljubavi i suradnji. A tako bi trebalo biti i među nama ljudima! (usp. Dr. Tomislav Terzin: Cenzurirana znanstvena otkrića)

Kako je važna i lijepa vjera u Božju ljubav i milosrđe, u život rajske vječnosti… A što kad se izgubi povjerenje ili zavlada bolesna ljubomora, sumnje, mržnja…?

Prispodoba današnjeg evanđelja donosi baš takav primjer. Korumpiranom upravitelju svojih imanja, vlasnik je odlučio dati otkaz. Kad je ovaj to dočuo, obratio se i potpuno promijenio. Do sada je samo za sebe prikupljao bogatstvo, a radnike tlačio i varao na sve načine. Sad ih poziva da im sve dugove prekriži i oprosti, kako ne bi bili dužni ni njemu ni gospodaru.

Obratio se je… ne misli više na materijalne stvari, hoće steći što više prijatelja da bi imao s kime graditi budući život – kad ne bude na vlasti. Isus nam ga daje za uzor (ne zbog zloporabe tuđih stvari, nego zbog obraćenja od tih stvari prema osobama, ljudima, prijateljima).

Papa Frane: Vidjeli smo puno sprovoda… ali nikad iza pokojnika nema kamiona da vozi ono što je za sebe stekao… i odijela za mrtve šiju se bez džepova! Prate ga u nebo samo dobra djela koja je učinio drugima!

Što je s nama i našim srcem kad nas obuzme sumnja, nevjera, nepovjerenje… Nije dovoljno ovih nekoliko pobožnosti oko kojih se vrtimo … hoće se ozbiljno obraćenje srca u ljubavi prema Bogu i ljudima, potom iskreni razgovor i ponizno razmišljanje kojim treba poći od sebe, a ne za sve kriviti drugo i druge… Ne predaji se zbog onoga što je nemoguće – nego se raduj zbog onoga što možeš (Ne proklinji tamu, nego upali svijeću!)

Nepravedni upravitelj na kraju je zaigrao jedino na kartu prijateljstva – zato ga Isus hvali. Prijatelji će nas dočekati u raju, a potrebni su našoj duši i u ovomu zemaljskom životu. Kao da nam Isus daje novu zapovijed: Izgradnja prijateljstva neka vam je životni projekt! U taj projekt isplati se uložiti i vrijeme i novac. Ne zaboravimo da nam i Bog želi biti prijatelj … i to baš na prvom mjestu!