Najljepše je kad čovjek živi u skladu sam sa sobom. Tada može razvijati dobre odnose i s drugim ljudima. Dva sina iz današnje prispodobe slika su našega podijeljenog srca. Jedan od dvojice sinova odbija očev poziv, a drugi se odaziva na službu. Na kraju se onaj prvi obratio i poslušao očev nalog, a drugi je iznevjerio svoju riječ i svog oca. Nema trećeg sina, nekoga idealnog. Davno je tu poteškoću srca shvatio i sveti Pavao: Ide mi htjeti ali ne i vršiti dobro. Ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio… a to je plod grijeha koji prebiva u meni. (Rim 7, 15-19)
Ovom prispodobom Isus nas poziva na put prema čestitu životu, na putovanje do usklađena srca. Srce mirno, jednostavno i skladno… dar je Božji. Za taj dar treba trajno moliti, poput psalmista: Gospodine, ujedini želje moga srca da ne budem u sebi razapet i da ne trpim trajnu borbu suprotstavljenih želja i podijeljenog srca u meni.
U prvom čitanju nalazimo jamstvo da će biti sretan i radostan čovjek koji uskladi svoje želje, misli, riječi i djelovanje. Treba se potruditi oko svog srca jer je ono izvor života. Mudra izreka poručuje: Ako želiš biti sretna osoba budi to potpuno, ako li kaniš biti nesretan onda u svemu budi polovičan!
Prvi sin se obratio i pristupio poslu u vinogradu. Od čega se je obratio? Od onoga neću – kojim je odbio svog oca. Očito je iskreno razmišljao i promijenio način gledanja na stvari. Sad potpuno drukčije pristupa vinogradu i ocu i poslušnosti. Mijenja svoje stajalište i mentalitet. Vinograd više nije tvoj, nego naš. Otac više nije gospodar kojemu treba robovati ili ga izbjegavati. On je odgojitelj koji poziva na suradnju da se proizvede grožđe i vino, da čitava obitelj može nazdravljati slavlja i radovati se s prijateljima. Srce mu je sada u skladu, pa ni on više nije podijeljen u sebi. Sve je jasno: ne može se dobro raditi, ni dobro voljeti samo zbog poštovanja iz straha! (Tako je i škola naša, zidovi po gradu, ulice, poduzeće, crkva i domovina… svugdje treba pokazivat odgovornost za opće dobro, surađivati…)
U središtu cijele priče stoji Isusovo pitanje: Tko je izvršio volju očevu?
U čemu je uopće volja njegova? Zar mu je najvažnije da ga djeca slušaju i poštuju? Sigurno ne. Očev je san kuća ispunjena ne poslušnim robovima, nego slobodnom i zrelom djecom. Želi suradnike, ujedinjene s njim na projektu promjene svijeta, kako bi bio bolji… a zemlja punija životne radosti.
Evanđeoski moral ne gradi se na posluhu, nego na obilju dobrih plodova oprosta i prijateljstva… da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca nebeskoga.
Na kraju nabraja razne vrste grešnika koji će se pokazati boljima od onih što samo govore Gospodine, Gospodine. Tako opominje nas koji Bogu često dajemo obećanja i zavjete… ali ne donosimo plodove dobrih djela. Kršćanska fasada ali ne i sadržaj!
Bog nas tješi obećanjem svoga milosrđa za sve grešnike. On ima povjerenja u svakoga od nas, bez obzira što kasnimo s onim našim da. On uvijek vjeruje u ljude. Zato nikad nije kasno za osobno obraćenje Bogu. Nije on obveza i dužnost, nego je ljubav i sloboda. S njim ćemo sijati nadu, pa uzgajati svjetlost njegovu i toplinu sunca za život svijeta.
20
Jedanput podijeljeno
Sviđa mi se
Komentar
Podijeli