Foto: Duje Radović

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Prispodoba o deset ozdravljenih gubavaca opća je pouka za sve nas… Njih je patnja ujedinila, a ozdravljenje ih je razjedinilo. Zajedno su molili Isusa za ozdravljenje ali su se razišli kad su uspjeli… samo jedan od njih ponovno dolazi zahvaliti svom Spasitelju… Zahvalnost je odlika dobrih i poniznih ljudi!

Mnoga su čuda u našem životu – možemo reći da je sve čudo – u nama i oko nas, a mi smo navikli da tako treba i mora biti, pa ne osjećamo potrebu zahvaljivati Bogu, a često ni ljudima koji nam čine dobro.

Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander: Nerijetko čujemo o nezahvalnoj djeci kojoj su roditelji sve dali, a ona se i dalje tako ponašaju. Nikad nisam srela roditelja koji svom djetetu želi zlo, ali sam vidjela dosta roditelja koji su svojoj djeci nanijeli štetu iako su imali najbolju namjeru. Tanka je linija između grešaka koje roditelji čine u odgoju i kasnijega neprikladnog ponašanja njihove djece. Za neke vrijednosti dijete se odgaja od malena, ponajviše dobrim primjerom roditelja, poniznom jednostavnošću i iskrenim razgovorima.

Čudo ozdravljenja je i svaka ispovijed, ako je istinsko pokajanje i obraćenje… Isus upućuje gubavce k svećenicima… a oni ozdravljaju već na putu vjere. Time su poučeni da ne dolazi spasenje od svećenika, ni od obreda… nego od žive vjere i Božjeg milosrđa.

Euharistija je sveta misa, a sama riječ znači zahvaljivati i slaviti Boga. Zato smo ovdje svake nedjelje oko Isusa na oltaru, u zajednici kršćanske braće i sestara: slaviti Boga i zahvaljivati mu.

Padre Pio: Lako i brzo nešto molimo, a teško i sporo zahvaljujemo!

Danas bi nas Božja Riječ trebala dovesti do odluke da svaki dan zahvaljujemo i Bogu i svojim bližnjima, da naše Hvala! bude iskreno i s osmjehom.

Evanđelje kaže za sve da su ozdravili… a za onoga jednog koji se vratio Isusu zahvaliti – kaže da je spašen. Biti spašen znači vratiti se Bogu, vratiti se ljudima. U svetim slavljima mi molimo i zahvaljujemo… ali i obnavljamo svoju vjeru da smo djeca Božja i da nam je nebo konačna domovina… To je put našeg spasenja!

U temelju zahvaljivanja je osjećaj i svijest da nas netko voli: najprije stvoritelj i Otac nebeski, a potom roditelji i ljudi koji su dio našeg života. To je mnogo važnije od samog zdravlja, koje je samo jedna dimenzija života. Cjelovito je zdravlje čovjeka ne samo kad je tijelo u redu, nego i kad je duša ispunjena vjerom i ljubavlju … Požurimo se voljeti jer ljudi brzo odlaze!