Propovijed: 28. nedjelja kroz godinu

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Neki je mladić dotrčao ususret Isusu. Trči i u sebi nosi veliku, lijepu želju. Ima za Učitelja pitanja i neka životna očekivanja. Htio bi znati je li pravi život to kako on živi ili nije. Na kraju odlazi ohlađen i razočaran. Žalostan je zbog snova koje je nosio u svojim očima ali nije imao hrabrosti da ih ostvari.

Kako je došlo do promjene njegova raspoloženja? Nakon Isusovih riječi: Prodaj to što imaš, podaj siromasima, pa idi za mnom. Pravo blago i stvarno bogatstvo nisu stvari nego osobe. Da bismo to shvatili, potrebno je proći putem Božjih zapovijedi. One su naši stražari i anđeli čuvari kroz život: ne ubij, ne čini preljuba, ne ukradi!

Taj mladić je oduvijek živio po Božjim zapovijedima, a ipak osjeća da to nije dovoljno. Što mu još nedostaje? Bogat je ali ipak proživljava blaženstvo nezadovoljnih, kojima uvijek nešto nedostaje, stoga postaju tražitelji većeg blaga koje će smiriti njihovo srce i dati im zadovoljstvo života. Isus baš voli takve ljude s blaženim nemirom, osobe otvorene budućnosti, koji u sebi nose pitanja i želju da traže nešto više i još vrjednije.

Ovo ti nedostaje: idi, prodaj, daruj… Taj mladić nema imena, on je samo jedan između mnogih, znamo samo da je bio bogat. Novac je pojeo njegovo ime, pa zauvijek ostaje neki bogati mladić. I drugi su bogataši kroz evanđelje susretali Isusa: Zakej, Levi, Lazar, Suzana, Ivana… Njihova su imena sačuvana jer materijalno blago nije postalo njihov identitet. Po čemu su oni bili drukčiji od ovog mladića da ih Isus posjećuje sa svojim apostolima, da u njih ima povjerenja? Oni su prestali tražiti sigurnost samo u tim materijalnim stvarima koje su posjedovali, pa su se počeli truditi da oko njih raste i buja život. To je ono što Isus traži: sve što imaš pokušaj dijeliti s drugima. To je život dostojan čovjeka: izgrađivati solidarnost među ljudima.

Bog nam je dao stvari da se njima služimo, a ljude da ih volimo. Mi često činimo suprotno tome: stvari ljubimo, a ljudima se služimo. Ne traži Isus da se čovjek razbaštini od svega svog imanja, nego prije svega želi da postanemo slobodni i otvoreni međuljudskim odnosima. Slobodan, a povezan mnogim vezama prijateljstva.

Tom slikom odgovara i Petru koji pita: Što ćemo postići mi koji smo sve ostavili i pošli za tobom? Imat ćeš zauzvrat plodan život, obogaćen licima stotina braće i sestara, majki i djece… Ići za Isusom nije pitanje žrtve, nego umnažanja: sve ostaviti da bi sve postigao!

Istina, evanđelje traži odricanje, ali samo od onog balasta koji smeta slobodnom letu.

Konkretna poruka: Shvatiti da nam jednostavan i umjeren život otvara nezamislive mogućnosti. Tek tada osjećamo da je Bog radost, sloboda i punina, da Kraljevstvo njegovo dolazi po cvjetanju života u svim njegovim oblicima. Svaki bi njegov učenik mogao reći: Očima otvorenim prema suncu, svakim novim svitanjem shvaćam da odricati se zbog tebe znači cvjetati!