|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Misijska je nedjelja. U svim crkvama svijeta danas zahvaljujemo Bogu za muškarce i žene koji su spremno ostavili svoj dom i pošli daleko, k onima koji gladuju kruha svagdašnjega i Riječi Božje. Smisao ove nedjelje, posvećene misijama i misionarima, jest obnavljanje svijesti svih kršćana da je čitava Crkva po svojoj naravi misionarska. Idite po svem svijetu i naviještajte evanđelje svemu stvorenju – to su riječi poslanja kojim Isus upućuje sve svoje učenike.
Naša sinovska pripadnost Bogu nije nikada pojedinačni, nego je uvijek crkveni čin: iz zajedništva s Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, mi smo, zajedno s mnogom našom braćom i sestrama, rođeni na novi život. Ovaj božanski život nije proizvod koji se prodaje nego bogatstvo koje treba darivati, prenositi i naviještati: to je smisao poslanja. Bog želi da se svi ljudi spase i prispiju spoznaji istine te iskuse njegovo milosrđe zahvaljujući Crkvi, sveopćem sakramentu spasenja (Papa Frane, 2019).
Dok razmišljamo o misijama, misli nam se ne smiju zaustaviti na dalekim rubovima svijeta. Potrebno je poći od sebe i obnoviti svijest da smo i mi Kristovi učenici, poslanici, misionari. I u našem je vremenu potrebno naviještati Krista da bi svijet živio. Ne radi se o navještaju riječi ili knjiga, nego živog Spasitelja, uskrsnulog Gospodina, izvor Života.
Vjera u Isusovo uskrsnuće, poslanje primljeno na krštenju, zemljopisno i kulturno izlaženje iz sebe samoga i vlastitoga doma, potreba za spasenjem od grijeha i oslobođenjem od osobnog i društvenog zla, sve to zahtijeva poslanje koje doseže do samih krajeva zemlje (Papa Frane, 2019).
Svakom je kršćaninu temeljni zadatak života pronositi svijetom Radosnu vijest nade. Biti ljudi nade u svim susretima i u svim razgovorima. Kako je lijepo pjevao sv. Frane: Bože moj, dopusti mi, mira tvog da budem glas. Da nosim ljubav tamo gdje je mržnja, vjeru tamo gdje je sumnja, nadu tamo gdje je strah i očaj. A gdje je žalost, gdje vlada tama, daj da ja budem svjetlo i radost.
U tim je riječima smisao ovoga misijskog dana i našega kršćanskog poslanja u svijetu. Istina, mi najviše govorimo o misionarima u siromašnoj Africi. Ti krajevi još uvijek su potrebni svake naše pomoći u školstvu, zdravstvu, poljoprivredi, kulturi… Ipak, najveće je blago kad se osjete oslobođeni strahova i neznanja, kad zažive slobodu i radost što su i oni ljubljena djeca Božja. Naša je zadaća da misionarima u tim dalekim krajevima pomognemo svojom molitvom i materijalnim darovima.
Možemo učiniti i još nešto više, da i sami budemo misionari ovdje gdje živimo, gdje radimo i kuda se krećemo. Možemo pružiti ruku pomoći, a možemo dati i svoje srce razumijevanja, opraštanja, ohrabrivanja sebe i drugih za lijepe i dobre stvari, za izgradnju prijateljstva s Bogom i s ljudima. Kad budemo spremni pronositi svijetom taj duh evanđeoske ljubavi, slijepi će progledati, bolesni ustati i mrtvi živjeti. A tako je malo potrebno da u sebi i u drugima potaknemo radost života, neke nove nade i povjerenje, vjeru i ljubav.
Radosnu vijest naviještaju i danas mnogi svećenici, redovnice i vjernici laici, često uz velike žrtve i dar vlastitog života. Možemo im pomoći našom solidarnošću, duhovnom i materijalnom. No, uvijek je početak misija naše srce i naša obitelj. Supruzi su pozvani jedno drugoga dovesti Bogu, roditelji svjedočiti radosnu vjeru svojoj djeci a mladići i djevojke pokazati svojim prijateljima bogatstvo mladenačke nade i evanđeoskog svjetla koje životu daje smisao i sreću.

