|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
“Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.”, Iv 3,16-21
Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina… Ovo je temeljna objava i središte oko kojeg se okreće čitava povijest Stvoriteljeva odnosa s čovjekom. Bog je ljubio… prošlost koja traje i cvjeta vječnim prezentom, obuhvaća sve stvari… i pretvara se u poziv: Ljubi Boga svoga. Tu bismo Radosnu vijest trebali ponavljati pri svakom buđenju, u svakoj nevolji i beznađu. Nismo mi kršćani zato što ljubimo Boga. Kršćani smo jer vjerujemo da Bog ljubi nas. Što je ljubav? Kisik života!
Upravo ta ljepota Božje ljubavi, koju je Isus pokazao, živio i nama predao, goruća je jezgra evanđelja. Njezin bi žar trebao i nas zagrijati jer je nešto najljepše, najveće i najpotrebnije. Uvjerava i osvaja. U ljubavi za svijet Bog daje svoga Sina. Evanđeosko ljubiti uvijek se prevodi jednim drugim glagolom… tako kratko, jednostavno, ponizno, po rukama a ne osjećajima:ljubiti znači davati.
Bog ne čini ništa drugo nego u svim prigodama i zauvijek svakog čovjeka drži važnijim od sebe. Kako bi svijet spoznao da si ih ljubio kao što ljubiš mene… Svakoga od nas Bog ljubi kao što je ljubio Isusa, istim osjećajima, istim povjerenjem, istom radošću, usprkos svim razočaranjima koja mu znamo prirediti. Svatko je ljubljeno dijete Božje.
Krist, poslan od Oca kao svjedok dobrote, darivatelj života našem životu, poziva nas da mijenjamo pogrešnu sliku koju imamo o Bogu, da zauvijek odbacimo shvaćanje Boga kao nekog suca koji kažnjava i vjeru koja bi nam zadavala strah. Ljubav nikad ne zastrašuje i ne poznaje druge kazne osim žrtvovanja samoga sebe.
Ne samo čovjek, nego je čitav svijet obuhvaćen Božjom dobrotom, sva su stvorenja djelo njegove ljubavi. Ako Bog ljubi svijet, trebamo ga i mi voljeti kao samoga sebe, kao svoje bližnje.
Bog nije poslao Sina da bi sudio svijet, nego da se svijet spasi po njemu… Njemu nisu ni na kraj pameti bilo kakvi kazneni postupci prema nama, čak ni oni po kojima bi nas oslobađao sada ili posljednjeg dana. Život ljubljenih osoba ne mjeri se sudom, nego zagrljajem.
Bog je toliko ljubio, a i mi poput njega… Kad ljubim u meni se život udvostručuje, uvećava se snaga, postajem sretan. Svaki moj znak pažnje i brige za druge, nježnost, prijateljstvo… obogaćuje me Božjom snagom, otvara prozore prema beskraju.
Bog je toliko ljubio, a i mi poput njega… Trudimo se ne oko spasenja svijeta, On ga je već spasio, nego se potrudimo voljeti ga; ne oko obraćenja osoba, to je Njegova briga, nego se potrudimo ljubiti ih.
Kad ne bi bilo ljubavi, o Bogu se ne bi moglo reći ama baš ništa, ni s katedre, ni s propovjedaonice. Ne bi bilo ni mosta koji bi povezao zemlju s nebom, niti snage koja bi pokretala povijest i budućnost obogaćenu Božjom blizinom i ukusom života.