Propovijed: 4. nedjelja u godini

0
670

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Danas slavimo Dan života i završetak Tjedna molitve za brak. Čitamo svima dragu poslanicu sv. Pavla ap. Korinćanima – Hvalospjev ljubavi. U tom je odlomku nabrojano petnaest odlika iskrene ljubavi, kao petnaest bisera skupocjene ogrlice, kojima bi kršćanin trebao ukrasiti svoj život i svoju dušu: Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav; ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Divna je to podloga za trajni ispit bračnih drugova, a i svih nas: Koliko sam velikodušan i dobrostiv… ili sam više razdražljiv, zavidan, ohol? Jesam li sposoban vjerovati, nadati se i podnositi?

Obilježavanje Dana života svima nam je prigoda da preispitamo svoju savjest: Kakvo je naše srce? Činimo li kompromise sa zlom? Doprinosimo li konkretno riječju, djelom i primjerom zaštiti života i dostojanstva nerođenog djeteta, bolesnih, starijih i umirućih osoba?

Nedavno provedena anketa među mladima EU na pitanje: Što su vam najveće želje i vrijednosti u životu? Na prvom mjestu uvjerljivo: Skladan brak i sretna obitelj! To je objektivna istina ljudskog srca i uma… a kakvo je subjektivno ponašanje mladih i malo starijih?

LJUBITI znači prihvatiti drugoga u svoj život i darovati mu se potpuno, bez ostatka i rezerve. Zdrava obitelj temelj je zdravog društva u vjernosti, plodnosti, dobrom odgoju … Ne može se izgraditi sretno društvo ako svatko misli samo i isključivo na sebe i bježi od odgovornosti za opće dobro. Zašto sve više ljudi ostaju samci, zašto žive nevjenčani, zašto toliko bračnih rastava? Očito je da sve više prevladava stav individualizma: Tražiti samo vlastito dobro… bez dugoročnih odluka i obveza za čitav život… bez žrtve i odricanja.

Strah od ženidbe, jer je brak odgovornost i kompromis, što se mnogima ne sviđa.
Strah od roditeljstva, odricanje od zabave, izlazaka i putovanja, nov način života…
Za ženidbu i roditeljstvo treba zrelost, odgovornost, duhovnost, molitva i pomaganje, briga za djecu i bračnog druga, obiteljski život. Mnogi će se radije predati kraćim vezama, nevjenčani i bez odgovornosti. A rezultat? Sebična generacija manje sretnih i više osamljenih ljudi koji zadovoljstvo traže u SMS porukama i virtualnim društvenim mrežama.

Kroz sljedeće nedjelja u župi je najavljeno nekoliko krštenja, a dolazi i krizma. Kumovi bi trebali imati neke odlike, da bi bili uzor djeci i mladima. Osobe koje žive kršćanskim životom.
Nevjenčani parovi – primjer su suprotan kršćanskom odgoju, pa stoga svakako:
Nisu prikladni za kumove, i sami osjećaju da su u trajnomu grešnom stanju.
Ne mogu na ispovijed i na pričest pa se, nažalost, udalje od Crkve, prestanu moliti, žive neodgovorno, egoizam u dvoje, ne žele darovati život, uništava se tijelo kemijskom kontra­cepcijom, postupno gube i sam osjećaj za grijeh.
Radi se o osobama koje se ne uspijevaju u potpunosti osamostaliti i graditi vlastitu obitelj. Trajno žele ostati nekakav poluotok, vezan uz roditelje koji ih pomažu i uzdržavaju. Nažalost, mnogi kršćanski roditelji olako prihvaćaju takav način života svoje djece i ne trude se vršiti svoju odgojnu ulogu. Radije opravdavaju njihove loše navike. Iskustvo pokazuje da se više rastavljaju oni koji su nevjen­čani živjeli prije ženidbe, mnogima brak ne izdrži niti par mjeseci.

Ženidba nije samo lijepi obred u crkvi, cvijeće, glazba, vjenčanica, fotografije … Ženidba je sakrament koji daje početak života jedne nove, kršćanske obitelji.
Sakrament ženidbe – djelo je vjere i ljubavi… svjedočanstvo hrabrosti da se u zajedničkom životu može učiniti nešto lijepo i veliko, na slavu Božju i svoje spasenje.
Molimo u obitelji – molimo za naše obitelji; slavimo Boga u obitelji – slavimo Boga kao obitelj nedjeljnom euharistijom.