|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Danas slavimo Dan života i završetak Tjedna molitve za brak. Čitamo svima dragu poslanicu sv. Pavla ap. Korinćanima – Hvalospjev ljubavi. U tom je odlomku nabrojano petnaest odlika iskrene ljubavi, kao petnaest bisera skupocjene ogrlice, kojima bi kršćanin trebao ukrasiti svoj život i svoju dušu: Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav; ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Divna je to podloga za trajni ispit bračnih drugova, a i svih nas: Koliko sam velikodušan i dobrostiv… ili sam više razdražljiv, zavidan, ohol? Jesam li sposoban vjerovati, nadati se i podnositi?
Obilježavanje Dana života svima nam je prigoda da preispitamo svoju savjest: Kakvo je naše srce? Činimo li kompromise sa zlom? Doprinosimo li konkretno riječju, djelom i primjerom zaštiti života i dostojanstva nerođenog djeteta, bolesnih, starijih i umirućih osoba?
Nedavno provedena anketa među mladima EU na pitanje: Što su vam najveće želje i vrijednosti u životu? Na prvom mjestu uvjerljivo: Skladan brak i sretna obitelj! To je objektivna istina ljudskog srca i uma… a kakvo je subjektivno ponašanje mladih i malo starijih?
LJUBITI znači prihvatiti drugoga u svoj život i darovati mu se potpuno, bez ostatka i rezerve. Zdrava obitelj temelj je zdravog društva u vjernosti, plodnosti, dobrom odgoju … Ne može se izgraditi sretno društvo ako svatko misli samo i isključivo na sebe i bježi od odgovornosti za opće dobro. Zašto sve više ljudi ostaju samci, zašto žive nevjenčani, zašto toliko bračnih rastava? Očito je da sve više prevladava stav individualizma: Tražiti samo vlastito dobro… bez dugoročnih odluka i obveza za čitav život… bez žrtve i odricanja.
Strah od ženidbe, jer je brak odgovornost i kompromis, što se mnogima ne sviđa.
Strah od roditeljstva, odricanje od zabave, izlazaka i putovanja, nov način života…
Za ženidbu i roditeljstvo treba zrelost, odgovornost, duhovnost, molitva i pomaganje, briga za djecu i bračnog druga, obiteljski život. Mnogi će se radije predati kraćim vezama, nevjenčani i bez odgovornosti. A rezultat? Sebična generacija manje sretnih i više osamljenih ljudi koji zadovoljstvo traže u SMS porukama i virtualnim društvenim mrežama.
Kroz sljedeće nedjelja u župi je najavljeno nekoliko krštenja, a dolazi i krizma. Kumovi bi trebali imati neke odlike, da bi bili uzor djeci i mladima. Osobe koje žive kršćanskim životom.
Nevjenčani parovi – primjer su suprotan kršćanskom odgoju, pa stoga svakako:
Nisu prikladni za kumove, i sami osjećaju da su u trajnomu grešnom stanju.
Ne mogu na ispovijed i na pričest pa se, nažalost, udalje od Crkve, prestanu moliti, žive neodgovorno, egoizam u dvoje, ne žele darovati život, uništava se tijelo kemijskom kontracepcijom, postupno gube i sam osjećaj za grijeh.
Radi se o osobama koje se ne uspijevaju u potpunosti osamostaliti i graditi vlastitu obitelj. Trajno žele ostati nekakav poluotok, vezan uz roditelje koji ih pomažu i uzdržavaju. Nažalost, mnogi kršćanski roditelji olako prihvaćaju takav način života svoje djece i ne trude se vršiti svoju odgojnu ulogu. Radije opravdavaju njihove loše navike. Iskustvo pokazuje da se više rastavljaju oni koji su nevjenčani živjeli prije ženidbe, mnogima brak ne izdrži niti par mjeseci.
Ženidba nije samo lijepi obred u crkvi, cvijeće, glazba, vjenčanica, fotografije … Ženidba je sakrament koji daje početak života jedne nove, kršćanske obitelji.
Sakrament ženidbe – djelo je vjere i ljubavi… svjedočanstvo hrabrosti da se u zajedničkom životu može učiniti nešto lijepo i veliko, na slavu Božju i svoje spasenje.
Molimo u obitelji – molimo za naše obitelji; slavimo Boga u obitelji – slavimo Boga kao obitelj nedjeljnom euharistijom.