|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Ljubav je srce Radosne vijesti evanđelja: Novu vam zapovijed dajem – Ljubite jedni druge!
Da, ali kojom ljubavlju? Zar samo ljubavlju osjećaja, milostinje, kakvim znakom solidarnosti ili podijeljena dobra?
Pozvani smo na ljubav koja je znak raspoznavanja Kristovih učenika u svijetu. Nisu to pobožnosti ni molitve, nikakvi izvanjski znakovi ili dobrotvorne udruge, nego upravo Ljubav! Nije dovoljno vjerovati – treba viti vjerodostojan!
Srce Crkve uvijek treba biti ispunjeno ljubavlju, koja drugog otkriva ne više kao stvar, nego kao događaj koji daje smisao tvom življenju, što budi snove i nudi slatku snagu rađanja nečega novog … i preporođenja s onim najboljim što se skriva u tebi.
Samo onaj tko ljubi spreman je na žrtvu za drugoga, sve do dara svog života. To svjedoče roditelji u odnosu prema djeci … zaljubljeni, zaručeni i vjenčani … osobe koje nisu zaslijepljene egoizmom. A ta sebičnost čista je suprotnost ljubavi… Ljubav je darivanje, a egoizam samo zbraja vlastite račune.
Promislimo zašto se raspadaju toliki brakovi i urušavaju obitelji. Zbog čega tolike podjele i svađe… Sebičnost ostaje zajedno samo dok ima koristi, a kad treba prihvatiti žrtvu – sve se ruši. Mjera te propale ljubavi nije bio Isusov primjer, nego samo vlastita sebičnost.
Istinita je stara mudrost: U nevolji se poznaju pravi prijatelji!
Za ljubav je potrebno osobu gledati Božjim očima, čiji pogled prosvjetljuje, sposoban otkriti svu ljepotu i veličinu i jedinstvenost … Onomu drugom približavam se kao izvoru koji gasi moju žeđ. Ljubeći drugog, on mi biva učitelj i moj život obogaćuje novim osjećajima. Iskrena ljubav uvijek podiže pogled k višim horizontima … kroz nas struje bogatstva tuđih iskustava, pa život postaje ispunjen beskrajem sreće i slobode.
Tako se i bogati obogaćuju i mudri poučavaju, svjetlom iz očiju siromaha i stranca, njegovom životnom pričom, njegovom hrabrošću i nadom…
Ali, gdje je ta novost u evanđeoskoj zapovijedi Ljubavi?
Već smo u Starom Zavjetu čitali: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao sebe samoga!
Evo novosti, u Isusovim riječima: Kao što sam ja vas ljubio tako i vi ljubite jedni druge!
Tako, dakle… Kršćani nismo zato što ljubimo druge (i pogani se nalaze u mnogim blaženstvima), nego smo učenici kad ljubimo poput Krista!
J. Maritain: Ako vi kršćani ne budete gorjeli od ljubavi, mnogi će oko vas umrijeti od hladnoće… ili od samoće i otuđenosti u zaboravu. Biti u Ljubavi – znači uvijek ostati sretni s Isusom. U ovomu svijetu i u vječnosti, u svjetlosti i milosti, u milosrđu i oprostu. Bez te ljubavi, čovjek ostaje sam sa sobom, u tami lutanja i grijeha.
PRIMJER: Bio sam u posjetu jednoj obitelji. Dok sam ugodno razgovarao sa starijima, dotrči uplakani dječak. Majka ga upita zašto je tužan, a on odgovara: Igrali smo se skrivača, kad sam se skrio nitko me nije tražio!
Možemo li i mi danas odgovoriti: Tko to čeka na moju ljubav, na pomirenje i opraštanje, na poziv ili posjet, na osmjeh i lijepu riječ… Sv. Ivan od Križa: Na koncu života bit ćete pitani samo o ljubavi! Doista, nama je darovan samo jedan život i nema nikakva smisla potrošiti ga mrzovoljnim odnosima prema ljudima i događajima, a pozvani smo sreću živjeti i radost dijeliti!