Propovijed: 5. Uskrsna nedjelja

Možeš li zamisliti Isusa, a da nije na križu ili na nebeskom prijestolju? Recimo da ti i on jednog dana sjednete na zidić pokraj vinograda, gledate zajedno raskošno lišće i mladice na lozama… a Isus, onako prijateljski, započne otkrivati istinu o sebi: Ja sam istinska loza, a vi ste mladice… Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Nije nam lako shvatiti da smo tako bliski – Bog i ja, kao loza i mladice vinograda. Isto smo stablo on i mi, isti smo život, isti korijen, isti sokovi koji hrane ovaj život. Još više i bliže nego što su majka i njezino dijete! On više nije samo Emanuel – Bog s nama, nego Bog u nama!Evanđelje nam očituje Božju jednostavnost. Po Isusu nas sasvim razumljivo poučava o životu i o svakodnevnom radu. Baš poput vinogradara koji njeguje svoje loze kako bi dale još više roda.

Stvoritelj se po Isusu povezuje sa svojim stvorenjima kao loza sa svojim mladicama, cvijetom i plodom.

Kroz čitavo evanđelje proteže se Božji poziv: ostani u meni… Taj glagol ostati… i biti s njim vezan, znači život i nadu, radost i plodnost, trajanje i ostvarenje… Mladice žive, hrane se i razvijaju od snage sokova koje im daruje trs loze i njezino korijenje. Tako je i s nama ljudima. Božji duh daje snagu, on sve oživljava i svemu daje da raste. Zar bi se ijedna mladica htjela odijeliti od trsa na kojem raste? Zašto bi netko poželio da se osuši, usahne i umre?

Vinogradar se brine oko svake mladice. Suhe baca u vatru, a one koje donose roda, podrezuje kako bi bile još jače i još plodnije. Tako i Bog želi da svaki od nas donosi rod koji životu daje radost i ljepotu: Tko svijet obogaćuje takvim plodovima, taj svjedoči da je u njemu život Božji! Svako biće slavi Boga svojim plodovima. A nas poziva: Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!

Sokovi života povezuju lozu i mladice, kao što duh sjedinjuje naš život s Božjim. Možda se osjećamo krhki i nestalni poput staklene vaze, ali naši životi nose veliko blago Božje. Ljubav je to koja dotiče svaku grančici života, sva stvorenja, sve sudbine… ljubav koja osvježava svaku stanicu našeg bića. Snaga te ljubavi vidljiva je kad nas duh života ponovno ohrabri, kad se obitelj izmiri, kad počnemo vjerovati da je moguće cvjetati i donositi rod… Baš poput života u prirodi nakon zime, kad toplina proljeća sve obdari novim životom. Duhom Božje ljubavi procvjetaju čak i one bodljike trnja, koje su do jučer zastrašivale i svakoga odbijale od sebe. Kao da sam Stvoritelj šapne svakomu živom stvoru: Trebaš mi, ostani u mojoj ljubavi, jer ovomu svijetu trebaju upravo tvoji plodovi.