|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Oko nas je toliko prividne ljepote blagdana, jeftinih osjećaja i površnih uzbuđenja. A, u stvari, za kršćane je ovo vrlo zahtjevan dan jer dotiče samu bit Boga i čovjeka.
Božić je dan hrabrosti!
Prije svega, očituje se Božja hrabrost. Čuli smo evanđelista Ivana kako Božja svjetlost obasjava tamu ali ga tama ne prihvaća… Njega, koji je stvorio svijet, taj isti svijet ne prepoznaje… Došao je među svoje, ni oni ga nisu usvojili.Božja je hrabrost – što ulazi u našu povijest, koja ga nasušno treba premda ga ne prihvaća, nego se zatvara u okvire koji Boga isključuju i odbacuju. Božja je hrabrost – što nam ostaje vjeran i onda kad se okrećemo od njega i mislimo da nam nitko ne treba jer smo dostatni sami sebi.
Božja je hrabrost, kako nam pripovijeda blagdan Božića, što ulazi malen i nemoćan u ljudsku povijest i u naše živote.
Božić je, uza sve površne osjećaje i svjetlucava slavlja, dan hrabrosti i za nas, za svakog čovjeka. Poziva nas:na ozbiljnost života u vjeri, da susretnemo Boga i da s njim idemo kroz život,da postanemo iskreni vjernici, ne samo površni, prigodni, radi običaja i tradicije, nego da gradimo povjerenje u Boga, da se redovito molimo, da slušamo njegovu Riječ i slavimo euharistiju,
Da mu se obraćamo u našim običnim svakodnevicama, koje su prožete radom i umorom, patnjom i razočaranjem, bolešću i križevima.
Potrebna je hrabrosti da bismo bili vjernici, ne toliko da bismo obavili kakav obred ili pokazali vjerske osjećaje, nego da bismo same sebe s povjerenjem predali Bogu, da bismo vjerovali više njemu nego sebi, više njemu svojoj logici i samodostatnosti.
Potrebna je hrabrost da se priznamo kršćanima i da se tako ponašamo, a da izbjegavamo lažne pozive ovoga svijeta za laganim rješenjima ili da živimo samo onako kako je moderno i zabavno.
Potrebna je hrabrost da ustrajemo u vjeri, pa da s ljubavlju rješavamo posebno one situacije kad se osjeti osamljenost, gorčina i bol života.
Hrabrost vjere je i hrabrost ljubavi…kako nam pokazuje evanđelje utjelovljene Riječi te Božji odnos prema povijesti i svakom čovjeku:
Nije lako sve odnose prožeti ljubavlju – lakše je ostati nezainteresiran, drzak i reagirati nagonski,Nije lako putovati zajedno sa svojom Crkvom, sa zajednicom – lakše je izgubiti se i povući, pa sve izdaleka kritizirati i osuđivati.
Nije lako Boga svjedočiti javno – najlakše je kad se vjera pretvori u nešto privatno, bez ikakve obveze i odgovornosti za svijet i za događanja oko sebe. Vjera je hrabrost, zauzimanje i odgovornost.
Da bismo bili kršćani u današnjem svijetu – treba nam hrabrosti za ljubav!
Hrabro ljubiti ovo vrijeme i ljude takve kakvi jesu. Hrabro ljubiti život sa svim što nam on donosi. Hrabro ljubiti Isusa Krista i njegovo Evanđelje, više nego svoju sigurnost i udobnost.
Možda nije lako prepoznati ovakav Božić jer je prekriven s previše buke i šarenog svjetla, veselja i zabave. Zato i jest blagdan hrabrosti:
Božje hrabrosti što se učinio tako malen na slami jaslica ovoga svijeta, kako bi nas susreo i predao se u naše ruke.
– Naše hrabrosti…da krenemo putem vjere u susret Bogu, svjedočeći putem njegovu ljubav prema svim ljudima.
SRETAN BOŽIĆ SVIMA… SAMO HRABRO NAPRIJED!!!