|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Prošle nedjelje otkrili smo poruku evanđelja da ćemo spasiti svoj život ako ustrajemo u vjernosti do kraja. Danas nas poučava što to znači spasiti svoj život i koja je sudbina onih koji ostaju vjerni Bogu. Slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenoga, ispovijedamo svoju vjeru da je njegova riječ zadnja i presudna u životu svijeta i svakoga pojedinog od nas.
Evanđelje ga predstavlja na križu, a oko njega prijezir ljudi: Ako si ti kralj spasi samog sebe! U tome se očituje stav ovog svijeta da je kralj onaj koji ne ovisi o drugima, tko je dostatan sam sebi, tko ne treba čeznuti za ničim i za nikim… a u tomu istomu svijetu sažalijeva se svakoga koji je potreban tuđe pomoći i tko ovisi o drugomu. Tako na ljudsku sliku i priliku zamišljamo i Boga … da je dalek i samodostatan, svemoćan i sretan u svojoj osamljenosti … da mu mi nismo ni potrebni niti dragi. Po takvoj krivoj slici i Bog bi trebao biti umišljen i sebičan poput bogataša i moćnika ovoga svijeta…
Eto, zato nam je potreban ovaj blagdan, da se susretnemo s Bogom koji ne spašava sebe nego nas, svakoga pojedinačno i čitav svijet. Njegova je veličina upravo u tome što radi nas postaje malen, što nam se otvara i daruje … što se spušta do naše razine … što nas ljubi žrtvom križa.
Pod tim istim križem stoje ljudi koji ga i dalje ismijavaju i rugaju se žrtvi njegove ljubavi: Siđi s križa… spasi sebe… A mi, danas pred njegovim križem pitamo se: Postoji li možda nešto vrijednije od spašavanja vlastitog života? … i shvaćamo: Da, ljubav je nešto veće od samog života! Tada čujemo i najljepšu definiciju Krista Kralja: Ovaj nikakva zla nije učinio! Činio je samo dobro svim ljudima i svakom čovjeku. Kad bi se i o nama tako moglo reći… za života i nakon smrti!
Ipak, uza sve naše napore da činimo dobro, osjećamo potrebu Njegova milosrđa: Gospodine, sjeti me se u svom kraljevstvu! A Isus poštuje dostojanstvo svakog čovjeka, uvijek i u bilo kakvom je stanju. Ne samo da će se svojom ljubavlju sjetiti grešnika, nego ga odmah uzima sa sobom: Bit ćeš sa mnom u raju! To je slika božanskog kralja – on ljubi i ono što nitko drugi nije sposoban ljubiti. Ako je u raju prvi taj čovjek koje upropastio svoj život, onda nitko nije zauvijek izgubljen i nitko nije bez nade.
Ruke raspetoga Krista kralja ostaju raširene zauvijek za sve one koji s njim dijele ljubav i muku. To je radosna vijest našeg spasenja.
Prema tome, tko želi spasiti svoj život ne smije misliti samo na vlastite interese, a zanemarivati potrebe drugih ljudi ili ih iskorištavati. U našem svijetu, pa i u vlastitoj obitelji, vidimo sve više straha od drugih, sve više ograda i podjela, isključivanja i odbijanja… A, Kraljevstvo Božje gradi se upravo na trajnom uključivanju drugih u svoju ljubav, razumijevanje, opraštanje i zagrljaj. Takav je naš Bog, takav je i naš put do pravoga ljudskog dostojanstva i do istinske sreće… To je Božje kraljevstvo… a Krist je naš kralj. Ako ga mi nekad i napustimo, on nas ne napušta nikada. Bít svake naše molitve glasi: Sjeti me se, Gospodine… a njegova ljubav i danas nam odgovara: Bit ćete sa mnom, u raju zauvijek! Pa i kad završi povijest ovoga svijet, kad se i sunce ugasi… bit ćemo zauvijek s Kristom kraljem u raju … čije su granice samo svjetlo i ljubav.