U mnogim tvornicama za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, način pripreme i sastojci koji se koriste zaštićeni su kao “poslovna tajna”. Ipak, nakon što prestanu s radom u ovakvim industrijama, zaposlenici često otkrivaju od čega se prave proizvodi koje kupujemo u dućanima, šta ustvari jedemo i zbog čega mjesecima nisu jeli meso, prenosi mondo.rs.
Radnik M.Č. koji je dvije godine radio u jednoj od najvećih tvrtki za preradu mesa i suhomesnatih proizvoda u Srbiji, kaže da nakon procesa proizvodnje i svega čega se tamo nagledao, mesne prerađevine više nije okusio!
U ovoj tvornici se proizvodi više od 150 vrsta kobasica, šunki i kulena, koji se prodaju trgovačkim lancima i industrijama cateringa. M.Č. (31) kaže da se zaposlio u toj tvornici zbog dobrih uvjeta i plaće i da je znao kako prizori koji će tamo viđati neće biti ugodni, ali i da ipak nije očekivao da će biti tako dramatični.
“Prvo što vas zadesi kada krenete s radom tako je taj neugodan miris svuda oko vas, neprestano. On je toliko jak, širi se oko cijele tvornice i ne možete pobjeći od njega. To je miris ustajalog mesa, iznutrica, otpadaka. Drugo, krv je svuda oko vas, ali baš svuda. Ja inače nemam problem sa tim, ali kada svaki dan provodite u takvom okruženju…”, kaže M.Č. (31).
“Gledao sam pripremu hrane koje sam do tada jeo gotovo svakog dana i nisam mogao vjerovati da se to zaista tako sprema! Kažu mesni proizvodi, a to veze sa mesom nema. To su velike količine ostataka od životinja, najčešće svinja, kojih ima u ogromnim količinama u različitim posudama. Sve se to sruči na gomilu, ulijeva se smjesa u boji, zatim se dodaju ogromne količine praška, arome, konzervansa, pa opet dodatnih boja, kao da smo neki kemičari”, objašnjava M.Č.
Kako kaže, proizvodi od piletine spremaju se na sličan način. To su velike posude u koje se izručuje sve što stiže iz klaonica.
“Dijelovi pileta se propuštaju kroz neke filtere i miješaju sa vodom. Zatim se ubacuju dodatci, kojih najviše ima za takozvane proizvode od pilećeg mesa. Tu ima svih dijelova pileta, ali mesa nema. Ako nešto ostane i ispadne sa strane, bilo da su iznutrice, papci, koža, nokti, crijeva, žile, mast, kosti, sve se to ponovo pokupi, stavlja u druge mašine i melje do neprepoznatljovsti. Ono što ispadne od toga, pakira se u paštete. To je zapravo otpad koji nastaje od mesnog otpada”, kaže radnik.
Nista od tih proizvoda ne izgleda kao da je za jelo. Kada se sve to mehanički obradi i “napumpa” izgleda lijepo, a zapravo je nevjerovatno da je uopšte jestivo, tvrdi naš sagovornik.
“Kada se ‘napumpaju’, hrenovke i kobasice u omotu izgledaju duplo veće nego što zapravo jesu. Sve to je ustvari zrak ili voda. To ima toliko soli, brašna, nekih začina i kemije, da je to zapravo jedini ukus. Ta smjesa izgleda zaista odvratno sama po sebi”, tvrdi M.Č.
“Prvih dana često mi je bilo muka od svega toga, a jednom mi je došlo slabo”, kaže M.Č.
“Inače nisam gadljiv, ali jedno je slušati, a sasvim drugo vidjeti sve to, zaista je uznemiravajuće. To su papci i kopita, rogovi, vimena, otpaci kože i potkožnog tkiva, iznutrice i meso u kojima su nađeni paraziti. Od ostalih radnika saznao sam da se proteini soje koji se dodaju uvoze iz Kine. Velika je vjerovatnoća da hrenovke, paštete i salame sadrže i sumnjive sastojke”, tvrdi M.Č.
Iako spadaju među najukusnije proizvode, paštete, mesni namazi, i ostali oblici suhomesnatih proizvoda su najgori, kaže M.Č.
“Prema svemu što sam vidio, savjetujem da se jede samo suho soljeni dimljeni proizvodi, panceta, neke vrste pečenica i pršut. Većina proizvođača i kada prikazuje proizvodnju, izbjegava prikazati sam proces, već se fokusiraju na zapakirani proizvod, ali mi znamo kako sve to zaista izgleda”, kaže on za mondo.rs
foto: ilustracija