Foto: Snimka zaslona YouTube

Glavna vijest srbijanskih tabloida je da Vučić jako razmišlja o ostavci, pa tako njegov omiljeni kanal za propagandu vrišti s naslovnici-Vučić daje ostavku. Očekivano su uslijedili reakcije u stilu “Bolje rat nego pakt”, ovaj put rat znači sukob s Putinom i bratskom majom Rusijom, a pakt popuštanje Bruxellesu, uvođenje sankcija Rusiji ili totalna blokada Bruxellesa koja ne bi bila bezazlena već bi vjerojatno vratila Srbiju 100 godina nazad u vrijeme dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Vučić kuka javno, a njegovi propagandisti poput Vulina još žešće u stilu: Ucjenjuju nas, tjeraju da priznamo Kosovo, koje su defacto već priznali, i uvedemo sankcije Rusiji.
Naravno da je to pokušaj spina u stilu – Evo ja se povlačim dajem ostavku, neka netko drugi prizna Kosovo i uvede sankcije Rusiji.

Većina normalnih, onih koji nisu pod utjecajima strogo kontroliranih medija zna da Vučić neće dati ostavku već da traži načina da ostane sjediti na dvije stolice. Najveći problem Vučića je novac, i to novac kojeg dobiva po osnovu pretpristupnih fondova i robna razmjena sa zemljama iz EU koja je čak 80 %.  Nestane li novaca iz EU on se nalazi pred zidom jer od bratske ljubavi s majkom Rusijom nema ništa osim tapšanja po ramenu i skupo plaćenih Migova i tenkova.

Bič je u rukama Bruxellesa i sankcije koje bi bile uvedene Srbiji bile bi brutalne. Osim suspenzije pregovora i zaustavljanja pritoka eura u projekte iz pretpristupnih fondova tu je i prekid investicija tvrtki iz EU, skupo gorivo jer će naftu plaćati tri puta skuplje i ono što bi Srbiju najviše pogodilo – uvođenje Viza , pa bi se opet stvarali cjelonoćni redovi pred veleposlanstvima i konzulatima članica EU, ponajviše pred Hrvatskim veleposlanstvom.

Nedostatak novca, radnih mjesta, recesija koja galopira, vize koje stvaraju nervozu i negodovanje građana, skupo gorivo, vratit će Srbiju toliko da se neće oporaviti pola stoljeća, a i sada je bar pola toga iza Hrvatske, a ne Njemačke ili skandinavskih zemalja. Vučić je pred zidom ili opanci ili ruski šamari piše Ante Rašić za Hrvatski glasnik