To je opasno zbog neograničenih mogućnosti komunikacije preko interneta, zbog brzine komunikacije i zbog velike dostupnosti, a pogotovo zbog mogućnosti prikrivanja identiteta, dobi, spola i stvarnog izgleda. Koristeći blagodati interneta, djecu je lakše uvući u potencijalno opasne kontakte te aktivnosti.
Internetski namamljivači (zovu ih i vrebačima) iznimno su dobri manipulatori, vješti su u uspostavi kontakata te pridobivanju povjerenja. Znaju kako djecu postupno navesti na snimanje golišavih i seksualiziranih fotografija ili videouradaka. Koriste se pritom zavođenjem, ucjenama i prijetnjama.
Prošlogodišnji rezultati nacionalnog istraživanja EU Kids Online o medijskim navikama i iskustvima djece na internetu pokazali su kako se svako sedmo dijete u dobi od 9 do 17 godina u posljednjih godinu dana susrelo s osobom upoznatom preko interneta. Većina djece se susrela s osobom svojih godina, dok se ipak svako deseto dijete susrelo s osobom starijom od sebe. Gotovo svako drugo dijete je otišlo na sastanak uživo s jednim do dva online prijatelja, dok je svako deseto imalo susrete s više od 10 online prijatelja.
Potom nastavljaju graditi odnos povjerenja i potenciraju dijeljenje tajni, čime cijelu priču odvode na prisniju razinu. Kada je uspostavljeno povjerenje, namamljivači u razgovor uvode teme o rizičnim ponašanjima, prikupljajući informacije o djetetu koje će kasnije iskoristiti kako bi ga ucjenjivali. Uvodi se tema seksa koja se produbljuje do trenutka traženja provokativnog materijala uvjeravajući dijete da “svatko to radi”, potkrepljujući to pokazivanjem djetetu drugih takvih neprimjerenih materijala.
Stručnjaci upozoravaju kako vrebači ove vrste nisu pedofili čije su žrtve pretpubertetska djeca. Internetske namamljivače mogu seksualno privlačiti i djeca pubertetske dobi i mlađi adolescenti, između 12 i 15 godina.
Istraživanja i klinička praksa pokazali su da su djevojke češće žrtve internetskog zavođenja. Često su to djeca nižeg samopouzdanja, slabijih socijalnih vještina, koja u svom odrastanju vjerojatno imaju traumatska iskustva ili povijest obiteljskih problema. Među žrtvama su često i ona djeca koja koriste internet da se izlažu izravnom kontaktu s većim brojem nepoznatih ljudi i koja pokazuju puno online rizičnog ponašanja, kao što je dijeljenje osobnih podataka, susreti s online prijateljima ili razgovor o seksu s nepoznatima.
Važno je podržati djecu i mlade da što ranije nauče kontrolirati sadržaje s kojima se susreću online te kako da se snađu u potencijalno neugodnim ili uznemirujućim situacijama. Puki savjet “nemoj razgovarati o seksu na internetu” mlađim adolescentima vjerojatno neće biti dovoljan.