Piše Vanja Zlatović
Sručila se na Europu i Hrvatsku ruskoimperijalna, i prateća, propagandna paljba kakva je bila tek u godini o kojoj MPT pjeva: “teška bila”. Ukupne su okolnosti takve da Lavrov čak kaže otvoreno, kako krim-milje kaže, ofene: SAD su nam obećali dio Ukrajine. To ni Ribbentrop nije rekao tako otvoreno i tvrdo da mu je Chamberlain obećao Sudete.
Ako netko na to i uzdahne, nižu se ispod svakog takvog teksta komentari: “A za Gazu vas nije briga?”, “A što ćemo s Venezuelom?”, “Što ćeš sad, Zeleni?”
Naslovi su prijeteći, pa umorni, pa opet prijeteći. A tih komentara bude od prvosrbijanaca i naše “ljevice”, ili tobožnjeg suverenizma koji se brine da Hrvati ne podlegnu pribaltičkim globalistima, nego “točkicama otpora” prema globalistima koje navodno predstavljaju Rusija, Amerika i u pozadini Kina.
Tuče to i hrvatski predsjednik koji se, malo s Orbánom, malo s Ficom, nalazi kao sa svojima. Propaganda ima teži zadatak što više udara u korist jačega: ljudi prirodno navijaju za slabijeg. I zato se agresor stalno maskira u slabijeg.
Ovo je u svemu ona “kud ćeš na onoliku silu”: Rusija je nepobjediva, sjeti se ’45., sjeti se Bonaparta — i, naravno, ispada da su Estonci i Poljaci s Ukrajinom napali Rusiju, a ne obratno.
U tim okolnostima se naše lažnolijeve aktivistice naslikavaju: “Sve je do Palestine, priznajte Palestinu”, “Nećemo dati na dva mjeseca našu djecu na vojno osposobljavanje”, “ubili ste 18 žena” — a ovo i ne spominju. Vukovarski srednjoškolci se slikaju u Palati Srbija. A mnogi “nastaški” Hrvati su oduševljeni: ruši Plenkovića.
U svemu se tvrdi da Engleske, Njemačke i Francuske više i nema: ostali su samo Arapi tamo, izumrlo i pobjeglo. U Europi se, kažu, ništa i ne proizvodi osim čepova na vezici koji udaraju u nos kad Hrvat hoće otpiti iz boce. Ja ne znam ima li uopće dijelova više za moj BMW jedinicu — možda se i ne proizvode, kad svi voze Moskviče. Pa i taj Japan, kažu, gladuje i čeka da ga Rusi i Srbi oslobode.
Ta logika propagande je kereća — od kera. I ništa to ne može promijeniti: nikakve “Gaze” i nikakvi “Zeleni”. To je logika “Rus gazi”. Jedino kontra te logike stoji činjenica da to nije baš tako: da se sva ta ekipa vozi u njemačkim i francuskim automobilima; da se po portalima mjesecima slave “padovi” gradova prije nego što se dogode; i da se, kad ponestane argumenata, prelazi na bonton — pa se napadnutoga razapinje da se ne zna niti pristojno obući, umjesto da se govori o agresiji.
Fotografija je iz gradića Gorenka. Ja mislim da bi hrvatski suverenistički nastrojeni čitatelji mogu uočiti očite sličnosti.