Tomislav Mihanović postavlja logično pitanje prije nedjeljnog sraza u Splitu: “Jel’ gol koji je postignut iz zaleđa ‘pe*erski gol?’. El Croatica je pred vratima. Kad se ova kolumna pojavi na portalima znat će se već rezultat i navijači pobjednika bit će pametni i mudri, a oni drugi j***t će mater ‘sudiji’ itd. Zlobnici šire glasine da rezultat zna jedino grčka policija
Ovih su dana Grci objavili da je Wagner poginuo u “avijunu”. Kako bi rekli kod mene u Lici: koja ultimativna brzina! Hajduk ulazi u derbi sa 100.000 članova što bi moglo i odlučiti utakmicu kad bi svi odjednom mogli istrčati na travnjak. Moj frend Roman misli da bi najpravednija bila liga osam, a ne dosadašnja deset klubova. Hajduk i sedam Kaštela. Ja sam po običaju strogo neutralan. Najvažnije je da sve prođe u športskom duhu i da Dinamo pobijedi! Sam sebe podsjećam na čovjeka koji je bio na dijeti pa je izvukao deblji kraj. Leko odiše klasičnom splitskom skromnošću kad kaže: “Tih sto tisuća zaslužilo je sto tisuća pobjeda. Prva slijedeća je Dinamo”. Brzo će proći tih sto tisuća. Nakon toga, evo nas ‘rame uz rame’ sa Švicarskom ili kako se pravilno kaže ‘Švajcarskom’.
Kad smo već kod Švicaraca, oni, zna Adriano Sculac, imaju četiri naroda: Nijemce, Talijane, Francuze i Retoromane, 8,5 milijuna stanovnika, petnaest parlamentarnih zastupnika i sedam ministara, koji su svi osim predsjednika volonteri. Predsjednik jedini prima plaću jer jedini obnaša tri funkcije. Uz to što je predsjednik federacije, on je ujedno i ministar vanjskih i unutarnjih poslova. Nitko od njih nema imunitet, niti ih itko čuva…. Sad vam je sigurno jasno što znači četvrti narod – Retoromani. Odmah ste skužili da se u tom nazivu sakriva popularni hrvatski izraz “retardirani” – Hrvateki. Kakvi su to zastupnici bez plaća, skoro bez gaća. Kakva je to država?
Bilo bi dovoljno da se naši političari presele i sklope s Retoromanima jednu zdravu koaliciju, kao što je kod nas, i u Švici bi odmah za koju godinu došli u stanje da bi bili kao kod nas. Zamislite da njihov ministar obrane dodijeli sebi stančugu od stotinjak kvadrata i zatraži držanje katedre na nekom fakultetu. Švicarci bi ga odmah strpali u ludnicu. Pa riječ je samo o sitnoj slabosti… Mnogi bi naši političari itekako rado došli na neku fakultetsku katedru. To je za anonimce, uz užarenu ministarsku fotelju s koje ionako mogu svaki trenutak odletjeti, pitanje prestiža i statusa. Uostalom, to im i nije tako nerealna želja, ali uz uvjet da im je tata stolar ili kako se pravilno kaže “tišler” pa kad tatica bude izrađivao drvenu katedru da mu dotični ministar(ica) drži daske dok zabija čavle u katedru…
Zamislite da smo taj retro-politički model odlučili 1991. g. ugraditi u Ustav Lijepe naše. Koja bismo to država bili danas? Ne bi bilo toliko političara, zastupnika, korupcije, klijentelizma i lopovluka na svim razinama, a ljudi bi morali pošteno raditi da zarade svu tu silnu lovu koju su kod nas maznuli na brzaka i u mutnome. Tada bi praznik rada slavili samo oni koji rade i ne bi bilo gužve na ulicama i po autoputovima
Nismo baš tako zamišljali akumulaciju kapitala
Hrvatska je ukinula vize za balkanske susjede, ali Slovenija ih ne ukida, tako da će Slovenija postati brana Europe prema Balkanu, a mi ćemo postati akumulacijska peć za švercere, trgovce ljudima, narkodilere, ekonomske bjegunce, balkansko podzemlje… Nismo baš tako zamišljali akumulaciju kapitala.
Naše političke vegetarijance samo upozoravam da smo iz raja izbačeni zbog jabuke, a ne zbog pečene janjetine.
Novak Đoković je ozbiljno razljutio Ivicu Granića. Kaže Đole u pravedničkom bijesu: “Kako je moguće da se velike države udruže i bombardiraju jednu malu s bespomoćnim ljudima? To je mene i sve u Srbiji veoma razljutilo”. Ljutiti Granić misli da Đole ne zna misliti pa se retorički pita: “A mene interesira kako je moguće da netko s četiri razreda osnovne škole smatra da može komentirati sve teme ovog svijeta, praveći se da ne zna kako je ta država odgovorna za četiri osvajačka rata, genocid, etnička čišćenja i teror u svom okruženju. To je mene jako razljutilo, Novače”. Ja bih još dodao sitnicu: i prvi svjetski rat.
Naša nova kandidatkinja za premijerku, famozna Sandra, navodno je izjavila “da joj je prva godina kad je upisala studij ostala u uspomeni kao deset najljepših godina života…”.
Naravno da ocjene, dužina studiranja i diplomiranje ovog ili onog faksa ne predstavlja sveti gral nečije uspješnosti. Sandra ima silnu energiju koja, kad bi se pozitivno usmjerila, mogla bi značiti više od diploma, magisterija i doktorata. I sam sam bio izrazito loš student i prilično sam dugo studirao pa ako ništa barem imam razumijevanja za “ne-odlikaše”. Prisjetite se samo Krleže ili Winstona Churchilla. O njihovim diplomama i školovanju vlada čisti muk. “Dajte, naj te”, rekli bi u Zagorju. Zato Sandra Benčić ima pravo kukuriknuti ranije od drugih. Ako ništa drugo, zvuči hrabro…
Priča se, mada tko zna je li doista istina, da je prilikom jednog davnog posjeta Vatikanu, navodno tadašnji predsjednik Stipe Mesić predočio Papi transkripte i video zapise i pri tom mu zamjerio kontakte s dr. Franjom Tuđmanom. Na kraju susreta Papa je od Mesića zatražio oprost.
Nakon donošenja Zakona o hrvatskom jeziku na redu je i drugi dokument – Hrvatski pravopis. Navodno izlazi zbog lakšeg nesnalaženja!
Tako su su socijalizmu padale glave
Evo nama Hrvatekima opet jedne zgodne afere vezane uz obiteljsko nasilje. Bivšeg hrvatskog rukometnog reprezentativca Denisa Buntića supruga je javno optužila za obiteljsko nasilje. I sav naš narod i narodnosti su se odmah opredijelili. Denis ili Klara? Nema kod nas sredine. Mesićev poučak o tome da “institucije trebaju raditi svoj posao” je zgužvan i bačen u smeće. Mediji su već od početka izrekli javnu osudu Buntiću kao “surovom” suprugu koji tuče ženu. Presuda je izrečena i već postala pravomoćna iako cijeli slučaj još nije ni došao pred sud. U zao trenutak javio se i pater Iko Mandurić. Željezni medijski “demokrati” su samo to čekali. Logično da su potom zaredali komentari u stilu: “Šatoraški pop, smeće, bijednik, bolesnik…”. Špranca je uvijek ista. Prvo javno prokaži, osudi i ogadi, a poslije će sud reći što ima o tome.
Tako su nekada u socijalizmu padale glave, ljudi su odlazili na robiju kao “narodni” neprijatelji… Mora se znati red! Prvo te optuže bez činjenica i dokaza, potom te pod političkim pritiskom osude i nakon toga pravac Jasenovac i Gradiška stara. Nisam naravno protiv žena, ali sam istinski protiv svakog, čak i najmanjeg nasilja protiv žena, djece i staraca u obiteljima. To je grozno i za svaku osudu – ali kad se sudski utvrdi.
Žena mora imati društvenu zaštitu. Sjetih se jedne sjajne žene. Večernjak je tu ženu svojevremeno proglasio osobom godine na čemu treba čestitati 6. ličkoj u tim novinama. Riječ je o legendarnoj Milki Planinc. Naša Milka, narodni heroj, politička komesarka u vrijeme Kočevskog Roga i masovnih ubojstava kao i silovanja, bila je senzibilna i osjetljiva te je sve te silne žrtve oprostila sama sebi. Kao što vidite, a možda i znate, Milka Planinc je provodila krvavo nasilje ili je i stajala iza njega mada je bila samo žena. A je li je bila ili nije bila žena, e to treba zapitati Matu Granića koji je usko surađivao s njom!
Zeleni još uspijevaju samo u Zagrebu. Sliče na lubenice. Izvana su zeleni, a iznutra crveni.
U komunističkoj Jugi smo živjeli četrdeset i pet crnih godina. Jugo-gangrena još uvijek čeka pravog “kirurga” koji će ju ukloniti iz hrvatskog mentaliteta. Igor Kovalenko, šahovski velemajstor i ukrajinski vojnik, nedavno je izjavio: “Ukrajina je nacija koja upravo sada uklanja gangrenu Sovjetskog saveza iz svoje povijesti”. Kad će biti na redu naši kirurzi?
Nakon dugo vremena srela su se dva bivša partijska druga. Obojica se od čuda prekriže.
Švedska je lijeva, zelena i maksimalno tolerantna skandinavska država. Upravo je švedska vlada najavila hitno upućivanje vojske na ulice Stockholma i Malmöa kako bi se uveo red među migrantske klanove. Ima jedna zgodna priča iz tamo sedamdesetih godina, sjajno obrađena u švedskim i jugo-medijima. Naš čovik otišao u Švedsku na privremeni rad. Otočanin, ribar, zaputio se ravno u Malmö, grad na moru. Prva slobodna nedjelja, lijep dan, idealan za ribolov. I naš čovik odlučio malo ribariti. Bacio dinamit u more da ulovi što više ribe. Začudio se od kuda toliko riba pliva na leđima po površini mora. Brzo se pojavila i švedska policija zajedno s antiterorističkom jedinicom, te je nastala strka i panika. Naš čovik je pokušavao nekako objasniti da nije terorist nego da se u njegovoj državi riba lovi između ostalog i dinamitom. Međutim, Šveđani to nikako nisu uspjeli shvatiti već su zaključili da je riječ o luđaku. I tako su našeg čovika, umjesto u zatvor, zatvorili u psihijatrijsku ustanovu na obvezatno liječenje. Tako je bilo nekada u neutralnoj i razvijenoj Švedskoj.
Od kuda takva promjena?
Danas u Švedskoj vlada desna vlada. I dok je jeftina aktivistica Greta Thunberg već postala predmetom opće sprdnje, do jučer neutralni i lijevo orijentirani Šveđani danas se anketama izjašnjavaju za ulazak u NATO i vojni obračun s migrantima. Od kuda takva promjena? Švedska je, kao i mnoge druge europske države, nekritički prihvaćala ulazak i boravak na svom teritoriju brojnih migranata. Stoga danas nema većeg grada koji nema svoje predgrađe. Obično postoji dio predgrađa u koji policija nakon 20 sati ne smije ulaziti
Tamo vlada šerijatsko pravo i običaji, žene su privilegirane, mogu ući kad god zažele, ali nema im više izlaska. Ono što Šveđane najviše pogađa je to da manje skupine migranata napadaju njihove žene, pljačkaju i siluju jer ih zbog drugačijeg načina odijevanja smatraju lakim ženama. Da bi tome napokon stali na kraj švedska vlada je odlučila na ulice Malmöa izvesti vojsku. Možda sad vojska uspije s tenkovima “smiriti” tenzije. Švedska je samo jedan takav primjer.
Hrvatska je sretna što nema ni “S” od švedskog standarda pa migranti uglavnom samo prolaze kroz našu zemlju u potrazi za nekom bogatijom državom u kojoj će se naseliti. Zato naši migranti žele samo šmugnuti preko grane u Sloveniju i dalje u druge “napredne” članice EU raja. Neki od njih naivno vjeruju u tu obećanu zapadnu demokraciju i blagostanje koje će im postati dostupno ako se uspiju zaposliti npr: u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj… Međutim, ta njihova naivna vjera jednog će se lijepog dana, a možda i prije, rastopiti kad skuže da oni samo predstavljaju jeftinu radnu snagu dok u Europi ne prođe recesija.
Prema tome, te ljevičarske pričice o potrebi da se svima pruži mogućnost migriranja po željama, obična su farsa. Kad ih u nekoj zemlji bude previše, ili kad, zbog kulturoloških, ideoloških i drugih razlika, postanu problem vlasti, tražit će se modus kako se riješiti te afričke i azijske sirotinje… Bojim se da će metode biti znatno drugačije nego li u slučaju priče o onom našem čoviku. Prošlo je vrijeme našeg čovika i psihijatrijskih ustanova. Sad će to rješavati vojska naoružana do zuba.
Dva penzića pričaju na špici. Prvi kaže: “Jučer mi je žena pobjegla s mojim najboljim prijateljem Jozom!”. Drugi će začuđeno: “Od kada je Jozo tvoj najbolji prijatelj?”. Prvi zaključi: “Od jučer!”.
Specijalni rat se nastavlja
Ima li života prije smrti? Teško da ima. A ima li života nakon smrti? Ima. Živi dokaz za to je Ankica Lepej. Svjedok je Damir Pešorda. On piše kako je Ankica Lepej bila zagrižena protivnica samostalne hrvatske države i obožavateljica propale Jugoslavije. I zato su obožavatelji propale Jugoslavije nazvali zagrebačko šetalište njenim imenom nakon njene smrti.
Sretnem znanca. Žali se da je naručio i platio knjigu “Kako prevariti idiota putem interneta”. Pitam ga: “I je li ti stigla?”. “Nije!”, sav snužden iscijedi moj znanac.
Vrh Srbije i SPC smjenjuju vladiku Jovana, episkopa pakračkog. Zašto? Jer zastupa tezu o samo stotinjak tisuća jasenovačkih žrtava. Zamislite apsurda: na jednoj strani bivši partizani, jugofili i razni Goldsteini, Jakovine, Klasići, Markovine…, a na drugoj strani vladika Jovan. Kome vjerovati? I tako se sprdanje s jasenovačkim žrtvama nastavlja. Nastavlja se i specijalni rat protiv Hrvatske. Zapravo, on nikada i nije prestao.
Čuvena Ionescova drama Nosorog nedavno je adaptirana u musical Nosorock.
Sad su u modi modernizacije klasičnih kazališnih i opernih djela. U moderniziranoj adaptaciji kazališni komad Kontesa Nera igrat će se pod imenom Hostesa Nera
Zvonimir Hodak/ Direktno
