Piše Ivan Kujundžić
Vrelište hrvatske bronce 2026°, gotovo je propalo, no ipak evo, odvija se narodno slavlje.
U raznim pokušajima miniranja svečanog dočeka, sve je teklo kao po “loju” do trenutka kada je narod “zaprijetio” da će doći i samoinicijativno proslaviti i krenulo je izuvanje u zraku.
Već rano jutros ministar Anušić znakovito je ispalio raketlinu na koju je Plenković reagirao i politički Vladom stao iza dočeka na Jelačić placu.
U političkim kuhinjama odvijale su se prave drame odmjeravanja snaga, određivanje sfere utjecaja i moći.
Tako doček može početi, usprkos i unatoč neodobravanju i protunacionalnom raspoloženju Tomaševića i vlasti platforme Možemo i nadajmo se narodnom veselja i slavlju.
Jer doista se radi o iznimnom, uzavrelom hrvatskom nacionalnom uspjehu.
Javio se i Zoran Milanović sa 7 tisuća lajkova i to s pozicije stratega pripreme kampanje SDP–Možemo, o kojoj bi u HDZ-u morali voditi računa i ne treba ih potcijeniti jer je ta ekipa ozbiljna prijetnja na sljedećim izborima.
Oni su s te druge strane, a radi se o aktivistima protunacionalnih politika i procesa, u kojima se teško kontroliraju izljevi probavnih grčeva, u kojima svaka pobjeda Hrvatske nad protivnicima – pa bila to i ova bronca hrvatske rukometne reprezentacije – izaziva kod nositelja raznih odličja, ljevičarsko-marksističkih portreta i vlasnika propalih, političkih, prašnjavih kalupa, reakcije u koje se teško može išta izliti od hrvatske uzavrele bronce.
Hrvatski duh se s njima ne fuzionira, a izljev ovog nacionalnog odličja izaziva pucanje grčeva crvene, menstrualne historije.
Upravo se taj sukob događa oko ovog spektakla – organizacije dočeka hrvatskih rukometaša, odnosno opstrukcije i politizacije organizacije dočeka na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Proces koji je trebao biti narodan, spontan i slavljenički, netko je želio posve kontrolirati, nametnuti svoje kalupe i u njih izliti sadržaj ovog tališta – u čemu se, treba priznati, snalaze i dobro se osjećaju.
Ali ovdje, s nacionalnim vrelištem i izljevom bronce, treba znati da je to “opasan” i složen posao – nacionalne umjetnost.
Tako je i barem, koliko ja znam, u uljevaonicama ALU i Ujević.
Čestitke našim hrvatskim rukometašima!
Stetno narode hrvatski!
foto: Hrvatski rukometni savez