Povodom smrti Gorana Babića kratkim osvrtom na pisanje pojedinih portala u Hrvatskoj o činjenici njegove smrti i njegovom javnom djelovanju oglasio se dr Ivica Granić i napisao nekoliko rečenica
Objavu prenosimo u cijelosti
“Niže ne možeš pasti od Gorana Babića nazvati hrvatskim pjesnikom
Tko je bio Goran Babić?
Rođen 1944. na Visu, otac Hrvat iz doline Neretve, žestoki komunist, majka Beograđanka. Diplomirao je ekonomiju u Zagrebu, ali se bavio književnošću, poezijom, dramom i publicistikom. Osnovao je režimski ‘Centar za društvene djelatnosti omladine’ u Zagrebu, gdje je objavljivao mlade autore.
Od 1973. glavni je urednik lista Oko, u kome je optuživao brojne hrvatske intelektualce i pisce za nacionalizam, desničarstvo i odstupanje od jugoslavenske linije Saveza komunista. To ga je učinilo nepopularnim među dijelom hrvatske kulturne scene, posebno nakon Hrvatskog proljeća. Bio je poznat kao dosljedan jugoslaven i protivnik hrvatskog suverenizma tijekom 70-ih i 80-ih.
Početkom 1991. dogodio se logičan trenutak, uoči rata i osamostaljenja Hrvatske napustio je Hrvatsku i trajno se nastanio u Beogradu.
Tamo je živio do smrti.
Podržavao je projugoslavenske i lijeve stavove, kritizirao hrvatsko osamostaljenje i Tuđmanov režim. Neki izvori navode kako je obilazio i bojišta s pripadnicima srpskih snaga ili pisao reportaže u srpskim medijima, te da je podržavao Miloševićevu politiku u tom periodu.
Zašto ga se smatra klasičnim izdajnikom?
U vrijeme kada je Hrvatska vodila obrambeni rat protiv velikosrpske agresije Babić je izabrao stranu koja je bila protiv hrvatske neovisnosti. Otišao je u glavni grad agresora i nastavio javno djelovati protiv samostalne Hrvatske. U hrvatskoj javnosti, za razliku od Jutarnjeg lista, ispravno je smatram ne velikim hrvatskim pjesnikom nego ‘velikim hrvatskim izdajnikom’, ‘preletačem’ ili ‘jedinim pravim političkim emigrantom’ koji je svoj odlazak sam odabrao.
Čovjek jednostavio toliko mrzi Hrvatsku da nije mogao podnijeti živjeti u njoj. Sustavno je sudjelovao u ideološkim hajkama 70-ih/80-ih, šutio je ili davao podršku dok su granatirani Vukovar, Dubrovnik, Mostar itd.
Njegov odlazak u Beograd i nastavak projugoslavenske antihrvatske retorike svakako je izdaja domovine u ključnom trenutku. Smatrao je da je Hrvatska krenula pogrešnim putem, tome je ostao vjeran sve do smrti.
U Srbiji su ga prihvatili, među nekim tamošnjim ljevičarima smatran je velikim pjesnikom i braniteljem jugoslavenskih ideala. Zaključno, Goran Babić je bio ideološki protivnik hrvatske neovisnosti, koji je u ratnom kontekstu 1991. izabrao živjeti i djelovati u zemlji agresoru, u Beogradu umjesto u Zagrebu.
Hrvati, posebno oni koji su doživjeli rat, smatraju ga klasičnim izdajnikom, jer je u ključnom trenutku stao na suprotnu stranu! Točka!” – napisao je Granić