Listam dnevne novine. “Jutarnji” otkriva “vojnu tajnu” na naslovnoj stranici: “Oružane snage ostaju bez ljudi”. Podnaslov: “Hrvatskoj vojsci nedostaje 4000 ljudi”. Potom kažu: “Iz HV-a u četiri godine otišlo 1276 vojnika… Slabi interes čak i uz veće plaće, siguran posao i novo naoružanje”.
Jel’ to samo medijska “patka” kako bi se naštetilo HV-u ili naša tužna stvarnost? Nema više tajni. Prošlo je vrijeme špijuna i tajnih agenata stila Mata Hari. To postoji još samo u filmovima. Danas kupiš “Jutarnji” ili “Večernji” i sve ti je na stolu. Možeš iz svoje fotelje saznati sve državne i svjetske “tajne”. Svijet je postao multimedijska pozornica u boji pretrpana vijestima i lažnim vijestima. Što već kome treba za ostvarenje vlastitih ciljeva. Naš nas Predsjednik svakodnevno uvjerava koliko je “nesvrstanost” popularna pa što bi se onda pripremali za obranu. Ako nas svi, baš svi vole i cijene kao, recimo, komšije onda nam vojska više i ne treba. Bolje je graditi vrtiće i biciklističke staze.
Očito nas vole i Crnogorci kojima je naš Premijer dao osam uvjeta za ulazak u Europsku uniju. Na TV-u sam čuo kako je on spomenuo četiri, ali treba vjerovati Jutarnjem koji na naslovnoj strani objavljuje da ih je osam. Pun sam optimizma. Okruženi smo, ili bolje rečeno opkoljeni, samim prijateljima, svrstanim i nesvrstanim. Još su stari Latini govorili: “Qui vis pacem, para bellum” odnosno “Tko želi mir mora se spremiti za rat”. A nama je otišlo iz oružanih snaga oko 1200 vojnika i oko 4000 još nedostaje. Usprkos svemu tome mi i dalje ponosno slavimo Dan državnosti.
Nezgodno iskreni Hrvatski tjednik na naslovnoj strani analizira kako je naša politička elita proslavila Dan državnosti. Milanović ne priznaje taj praznik pa ga sukladno tome nije građanima ni čestitao. Usudio bih se reći – jedinstven slučaj “na ceo svet”. Predsjednik države ne priznaje glavni državni praznik. O Pupovcu, Mesiću, Kosorici, Hajdaš Dončiću i ostalim jugo-nostalgičarima bolje je i ne pisati. Njima i njima sličnima očito to nije dragi praznik jer je tada Hrvatska postala demokratska samostalna država. Hrvatska Vlada daje 2,5 milijuna eura Pupovčevim Novostima i Vida TV-u, a oni se iz godine u godinu rugaju i ismijavaju na sam spomen Dana državnosti. I što se više rugaju i ismijavaju to im ta ista ismijavana država povećava dotacije. To je politički rečeno jedinstven “deal”, moguć samo u državi Hrvatskoj.
Obično ginekologa nema u blizini kad se rađaju velike ideje.
Velike ribe čiste se od repa. Malim ribama skidaju se glave.
Bacio je oko na curu. Kad ju je bolje upoznao bilo mu je žao oka.
Lakše je na kraj doći s gladnima nego s nezasitnima.
Trebamo zahvaliti ‘mrskom’ Tuđmanu
Čitam “Hrvati u vrhu EU po vlasništvu stanova”. Osjeća se negativna konotacija. Vlasništvo i još k tome privatno. Podsjeća na mrski kapitalizam. Drugovi iz “rajonskog komiteta” najbolje su znali kome treba veliki, a kome mali stan. Velikih već odavno nema jer ih koriste drugovi, pa su ih i na vrijeme otkupili. To je u redu. To što smo na samom vrhu u EU po vlasništvu stanova trebamo zahvaliti “mrskom” Tuđmanu koji je omogućio građanima Lijepe Naše da još davnih devedesetih otkupe za minimalne novce društvene stanove u kojima su imali u socijalizmu samo stanarsko pravo. Tako su danas Hrvati, za razliku od većine građana EU-a koji žive u unajmljenim stanovima, dobili veliki kapital, stambenu sigurnost i imovinsku neovisnost. Nisu, kao većina ostalih u EU, robovi najmova i/ili bankarskih kredita.
Zato birokrati u EU ne kuže kako to Hrvati imaju toliko nekretnina, a evo plaćaju tek od nedavno i porez na nekretnine. Treba taj porez povećati kako bi i Hrvati kao ostali u EU ili odustali i prodali svoje stanove (naravno strancima) ili papreno plaćali luksuz što imaju vlastiti stan ili kuću. Kaže moja prijateljica Jadranka, koja je godinama živjela vani i zna kako se muze novac od građana, da je sljedeća faza uvođenje “masnih” poreza na nasljedstvo. Ispast će da je u EU najbolje ništa nemati. Tada se može i najbolje manipulirati biračima. Kad se jednog lijepog dana, a možda i prije podvuče zajednički nazivnik, ulazak naše države u EU ocijenit će se kao puni, kapitalni potez.
Ako ništa drugo onda je ulazak u EU sigurno bio konačni razlaz s Jugom i lažnim “bratstvom i jedinstvom”. Doduše, morali smo prije toga dobiti i jedan rat s tom bivšom “braćom”. Ali to je iza nas. To je ujedno i opomena da se čuvamo raznih “sirenskih” poziva na ponovni “bratski” zagrljaj. Podsjeća me na to i Zrinka Vrabec Mojzeš u “Nacionalu”: “Papagaj s Brijuna Titov Koki imao je uzbudljiv društveni život, znao je psovati i nadživio je režime i predsjednike i sad slavi 70-ti rođendan”. Kad bi Koki ozbiljno progovorio ili smio izreći istinu što je sve čuo i vidio. Recimo, priču o mom klijentu koji je “davnih” dana ispričao osrednje smiješan vic o “voljenom vođi” i bio zbog toga pritvoren te osuđen na “narodnom sudu” na 18 godina strogog zatvora. Pred dvadesetak godina to sam ispričao u vrijeme pauze u kafiću nakon ročišta na sudu izvan Zagreba kolegi odvjetniku protivne stranke. On me zamolio da mu pokažem taj spis. Naravno, zbog odvjetničkog kodeksa, to sam odbio. Možda će se i vama taj podatak činiti neuvjerljiv. I ja bih volio da je to pretjerivanje, ali nažalost nije bilo. Bila su to mračna i surova vremena. Stariji ih još pamte, a još više su ih zapamtili oni kojima su onda bili uništeni životi”.
Kad mi koji put mozak stane, jezik nastavlja dalje…
Politika je umijeće mogućega, ali je sve mnogo više moguće ako imaš novaca.
Pametan ima alibi prije nego zaglibi.
On je moderan i progresivan. Žena mu je bračni drug.
Zbog ljubavnice je ušao u kredit. Tako mu je postala vanbračni d(r)ug.
‘Gdje je milicija, drugovi?’
Već smo polako počeli zaboravljati Slobodana Šnajdera. U skladu sa svojim imenom naš Sloba se krsti vjerojatno s tri prsta. Bez obzira što još nisu nastupile prave ljetne vrućine on se neprirodno znoji. Koji put ga oblije i tzv. “hladni znoj”. Naletio tako neki dan Sloba na grupu mladih. Pričajući o tom “stravičnom iskustvu” Sloba se tresao kao prut na vodi. Čuo naš Sloba uzvik “ajmo ustaše”. “Gdje je milicija, drugovi?”, zavapio je naš Sloba. Dok je milicija čuvala njegovu državu naš Sloba se igrao sa svojim “plišanim medom”. Sad kad je narastao svojim “istančanim” političkim sluhom shvatio je kako je “vrag odnio šalu”. “Milicija” je tada “našeg” Slobu štitila k’o ličkog medu. Nova vremena, nova država, novi ljudi, pa čak i demokracija. Dok sve to napokon Sloba shvati i prihvati bit će kasno. Za Slobu i prekasno.
Žene su uvijek korak ispred nas muškaraca. Dok mi mislimo, one već znaju.
Ozbiljnost situacije nalaže da se laže.
Odljev mozgova ili adio pameti.
Nije moje da te učim pameti ako ti sam ne vidiš da si na meti.
Kad bi zakonom zabranili obećanja, život bi bio dosadan.
Zvonimir Hodak/Direktno.hr